Kardiokirurg: Pet popularnih stvari koje mi ne padaju na pamet, razaraju srce i pluća, podižu tlak te uzrokuju rak
Što je duži rok trajanja proizvoda koji konzumirate, vaš će život biti kraći Dr. Jeremy London iz prve ruke ima…
Objavljeno:04/03/2022. 10:29
Pandemija je došla je tiho, nezvana sama, napravila razdor među nama, otišla je iznenada, a mjesto ustupila goroj pošasti od sebe, ratu. E, on je stvaran i vidljiv. Dvije godine smo se borili planetarno sa nevidljivim neprijateljm, a ovoga vidimo. Naoružan je, ubija sve živo ispred sebe, ruši što stigne. I ima opasne pretenzije da se širi k'o pandemija, ili još gore. Opasne su vijesti da negdje bukti rat, panika od virusa se zapravo nije ni slegla, navalila je nova, užasnija i jezivija. Rat još nismo zaboravili, a straše nas novim. Ne znam dal’ nas straše, ili upozoravaju, ali je svejedno jezivo i misliti o tome. Uporedo sa strašnim porukama, baš onako kako to biva, matrica je uvijek ista, lešinari su podigli cijene svega i svačega, a narod k'o narod, u strahu od gladi ili još krvoločnijih poskupljenja, krenuo se snabdjeti, za nedaj Bože. Ne bih željela da se dogodi nedaj Bože, sretnija bih bila da im se sve kupljeno pokvari i da bace, sretnija nego da nekom preprodaju još skuplje, sretnija nego da im zatreba preprodati dok granate zveče. I ubijaju. Rat je ubijanje i preživljavanje. Od nastanka civilizacije, ratovi su uvijek bili njezina najgora posljedica. Uvijek su bili divljački i krvoločni, s kakvim god oružjem da su se vodili. Uvijek je neko plakao, neko se veselio otetom plijenu. U suštini, promijenile su se samo metode, ciljevi su isti, bogaćenje i otimanje, teritorija ili prirodnih bogatstava. Ljude niko ne želi. Oni su oduvijek bili marionete u rukama onih koji povlače poteze o našim sudbinama. Pogubno je to što ni protok od nekoliko miliona godina nije bio dovoljan da ljudi nauče lekciju: u rat ide bijeda, bogati se još više bogate. Ili, kažu da znaju, ali da tu ništa ne mogu. Časno je braniti svoj dom i porodicu, kada ti neko uparkira tenk u avliju ili zaspe prozore rafalom. Mogli bi o časnim i nečasnim momentima rata unedogled, na kraju ipak ostaje gorak okus na sve. Uvijek su nastradali oni koji su časno branili domove, oni su sada obespravljeni i zasluge im se ne broje jednako kao onima koji su u ratu brojali novac, a oni vidali rane. Zato što je rat najgora civilizacijska karakteristika, mrzim ga. I mrzi ga svako ko se “ne snađe” u njemu. Trenutno, na nešto manje od 1.000 kilometara zveče borbena oruđa, padaju nečiji sinovi i kćeri. I ne samo tamo, ne budimo licemjeri, dok ovo čitate, u tišini i bez medijske pompe zveče granate i po drugim glavama, padaju pokošena djeca zbog bolesnih ideala, ali o njima se malo zna, jer kako reče šiozofreni Orban: oni su iz drugih zemalja, nisu toliko bitni. Rat je najstrašniji civilizacijski nagon i ne znam da li će ikada, dok je ove civilizacije svugdje na svijetu, prestati. I blizu i daleko
Objavio: usn krajina
////// MAGAZIN //////
Što je duži rok trajanja proizvoda koji konzumirate, vaš će život biti kraći Dr. Jeremy London iz prve ruke ima…
Ljubaznošću Guardian News & Media Ltd. Liječnici su započeli ispitivanje prvog svjetskog mRNA cjepiva protiv raka pluća na pacijentima, dok…
EVROPLJANI su još uvijek izloženi prekomjernim količinama bisfenola A, štetne kemikalije poznate kao BPA koja se desetljećima koristi u proizvodnji…
Omiljena ljetna namirnica s malo kalorija, a puno vode, vitamina i minerala, među najzdravijim je namirnicama svijeta. Ali postoje i…