Svako za sebe

Objavljeno:14/02/2022. 08:02

Imajući u vidu sve ovo što se trenutno događa na političkoj sceni Unsko-sanskog kantona malo ko se usuđuje prognozirati kako bi se i kada “stvari” mogle vratiti u normalu. Politika kao moć posredovanja među različitim interesima, u slučaju kašnjenja usvajanja ključnih odluka o privremenom financiranju i naročito ovogodišnjeg kantonalnog budžeta , na najizravniji način demistificira najveći broj njenih glavnih kreatora. Ona nas zapravo, neposredno i posredno uvjerava da se uglavnom radi o političarima koji već duži niz godina aktivno učestvuju u svim značajnim političkim događanjima u Unsko-sanskom kantonu. Držeći se nepisanog pravila da se jedno misli, drugo govori i da se radi nešto sasvim treće vješto skrivaju nedostatak volje i svoju pojedinačnu i zajedničku nemoć da u interesu građana na vrijeme rješavaju probleme i rade posao za koji su prilično dobro plaćeni. Osim toga skrivaju i činjenicu da su u njihovom vrijednosnom sistemu na prvom mjestu lični interesi. Zatim slijede stranački, a odmah iza njih i interesi različitih pripadajućih grupa i lobija. Na samom začelju su interesi građana oko kojih se, zapravo sve i vrti. Riječ je, dakle o političarima koji o interesima građana jedino pričaju. To ne rade s ciljem da ih zadovolje. Pravi i jedini je cilj uvijek naći način kako da prvo ostvare lične, a tek onda i interese svojih političkih stranaka. Tako je do sada bilo, a po svemu sudeći to bi nam moglo biti iskustvo i u vremenu što slijedi. Pravilo je da za takav način rada i političkog djelovanja periodično znaju stići fakture. Nakon njihovog plaćanja, od izbora do izbora, jedni odlaze, a drugi dolaze. Kako i zašto odgovore jednostavno nalazimo u događanjima u našoj bližoj i daljoj političkoj prošlosti. Primjera radi, dovoljno je vratiti se u period SDP-ove dominacije u kantonalnoj zakonodavnoj i izvršnoj vlasti u vremenu od 2010. do 2014. godine. Umjesto da rješavaju prisutne građanske probleme tadašnja dominantno SDP-ova vlast bavila se svim i svačim, a najmanje onim što su im svojom većinskom voljom dali izborni legalitet i legitimitet. Mandat su počeli sa skupštinskom većinom u kojoj je bila i SDA, a završili su ga sa većinom u kojoj je bila A SDA. Na oktobarskim izborima osjetili su gorčinu poraza i ostali bez ikakve šanse da osiguraju kontinuitet u izvršnoj vlasti USK-a. U vremenskom periodu između 2014. i 2018. godine u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti dominantni su bili kadrovi SDA. Njihova dominacija u vlasti USK-a započela je u većinskom partnerstvu sa A SDA koje će nakon manje od godinu i po biti razvrgnuto, a uspostavljeno ono koje će na vlast dovesti premijera Huseina Rošića i malobrojne kadrove SBB-a. I SDA će svoj politički avanturizam platiti na izborima u oktobru 2018. godine nakon kojih će već 17. oktobra 2018. godine čvrsto zauzeti mjesto vodeće opozicione stranke u Skupštini Unsko-sanskog kantona gdje se nalaze i danas. Iako su pojedinačno ostvarili najbolji izborni rezultat SDA je poražena činjenicom da s njima niko ne želi praviti skupštinsku većinu i biti zakonodavna i izvršna vlast. Upravo je ovo činjenica koju treba imati na umu kada se traže odgovori na pitanja koja se (do)tiču kantonalne političke sadašnjosti. U najkraćem, jasno je da je do kraja mandata aktualnih skupštinskih poslanika ostalo još malo vremena. Međutim ostalo ga je dovoljno da se svi pitaju šta mogu očekivati i čemu se mogu nadati u ovogodišnjem izbornom oktobru. U toj i takvoj znatiželji svakako se nalaze odgovori na pitanja zašto je SDA u Skupštini Unsko-sanskog kantona bila spremna stati iza formiranja “manjinske vlade”, zašto je nastala “skupštinska četvorka” i zašto SDP ni pod razno ne želi napustiti (do)sadašnje svoje koalicione partnere. Svako procjenjuje, važe i gleda isključivo sebe. Svima su usta puna interesa građana. I pored toga građani trpe što nema odgovarajućih odluka o privremenom financiranju i što se (ne) zna ko bi i kada mogao usvojiti ovogodišnji budžet Unsko-sanskog kantona. Skupštinski poslanici svakako znaju da je u politici dozvoljeno sve što zakonom nije zabranjeno. Zakonito može biti sve ovo što se sada radi između stranaka vlasti i opozicije. Nije, međutim, moralno i to je nešto što na izborima sigurno neće proći nekažnjeno.

Objavio: usn krajina


////// MAGAZIN //////