KILL SWITCH: Sreća, nestalo je goriva

Malo starije generacije vjerovatno se sjećaju crtanog filma Duško Dugouško. Taj promućurni zec vješto se domišljao kako da neokrznut izađe iz opasnih situacija.

Za prilike ove ozbiljne teme naumpala mi je jedna scena u kojoj Duško upravlja avionom koji se strmo obrušava prema zemlji. Čak iz ovako bezizlazne situacije Dugouško se izvlači s forom u kojoj se avion naglo zaustavlja na samo nekoliko centimetara od tla. Tada Duško s olakšanjem izgovara – “Sreća, nestalo je goriva”.

U svjetlu naše regionalne šizofrene zavrzlame koja poprima konture kakvog ATP turnira, gdje smo prinuđeni glavom okretati lijevo-desno, čas na istočne, čas na zapadne nam susjede, a sve iz razloga što se svojski trude u svojim ratnim igrama ozbiljnog naružavanja, primjećujemo da takva komična situacija vrlo brzo može kliznuti u nešto mračnije.

Ipak, nećemo biti gatare i prognozirati bilo šta, a pogotovo ne kakve crne oblake. Ostaćemo vjerni tradicionalnom zabijanju glave u pijesak i onoj da rata neće biti.

Ovaj put zagrebaćemo po površini nabavljanja strateškog naoružanja, poput borbenih aviona i raketnih sistema.

Dakle, Hrvatskoj je isporučeno šest od ukupno 12 kupljenih aviona. Radi se francuskom Mirageu. Vojni znalci kažu da je u pitanju vrhunski borbeni “aparat” i u to ne sumnjamo, niti ćemo propitivati tehničke osobine aviona u onome za šta je namijenjen.

Nešto prije, Srbija je od Putina dobila, kako znalac Vučić kaže, poboljšanu verziju MiG-a 29. Ne sumnjamo ni u ovo. I tada je Vučić govorio da je Vojska Srbije, generalno, najbolje opremljena, ali se kao svaki pravi znalac brzo preračunao pa brže bolje požurio da iskopira Plenkovića. Prije nekoliko je obznanio i s Macronom potpisao ugovor o kupovini “istovjetnih” Dassaultovih Miragea.

Naglašavati financijski dio, koji je za obje države premasan zalogaj, nema smisla. To su njihove odluke i plaćat će građani Hrvatske i Srbije. Kako? Bog te pita.

Da je Vučić plaho zagrijan za vojsku, naoružanje, opremu, specijalce,… vojne vježbe i parade, to je očito. Svako malo, očito kad mu je dosadno, a prije će biti kad treba skrenuti pozor(nost) domaće mu javnosti s velikih unutrašnjih problema, poput teških razbojništava, upliva sumnjivih biznismena za iskopavnaje litija i drugih vragolija, Aleksandar pokrene veeeelikeee vojne vježbe. Izloži sve što ima i počne s referisanjem.

Red žalopojke, red kritike, dva reda hvale i red parizera. Otprilike tako. Sa zadnje vježbe kritikovao je one od kojih nabavlja opremu, kako oni i Hrvati ne mogu dobiti ono što i Grci. Grčke rakete imaju veći domet!?

Vučićeva opaska dobar je uvod jednog stvarnog događaja iz 80-tih godina prošlog vijeka.

Radi se o ratu između Velike Britanije i Argentine. Zakuhali su oko bezvrijednih i apsolutno beznačajnih Falklandskih otoka. Argentinci su desantirali na otok, a Britanci krenuli preko Atlantika do dalekih otoka da se obračunaju s njima

Rat je trajao kratko, ali nema rata bez žrtava. Ginulo se na obje strane.

Ono u čemu su Argentinci imali dosta uspjeha jeste upravo borbena avijacija s kojom su prilično uspješno pogađali britanske ratne brodove.

Britanci su brzo pohvatali konce. Znali su da su argentinski avioni naoružani francuskim raketama tipa Exocet.

Vječito odlučna Margaret Thatcher, tadašnja premijerka, zaprijetila je nuklearnim udarima na argentinsku vojsku, ako im Francuzi ne predaju pristupne kodove. To se i desilo. Iako niko od zvaničnika iz MBDA (Matra BAE Dynamics Alenia) neće javno potvrditi ove navode, ipak se zna da su Britancima dali ono što im treba i stvar je brzo riješena. “Leteća riba”, što u prijevodu znači Exocet, ostala je na suhom i totalno neupotrebljiva.

Prednost Argentinaca brzo se topila. Rat je završen za par mjeseci.

E, sad ovaj događaj se odigrao 1982. godine. Više nikoga ne treba uvjeravati koliko je tehnološki napredovala vojna industrija, pogotovo svjetskih sila, što Francuska definitivno jeste.

Borbeni avioni se prodaju i isporučuju. Redom su to ugovori koji traju po nekoliko godina. Razlozi su višestruki. Ugovorne klauzule se bruse do najmanjeg detalja.

Ono što ostaje činjenica jeste to da današnji proizvođači aviona imaju takve mogućnosti da prodane avione mogu “onesposobiti” kad se za to ukaže prilika.
Donosimo one informacije do kojih je moguće doći svakom običnom stanovniku svijeta. O onim za koje predpostavljamo da postoje, nećemo naglabati.

Proizvođači borbenih aviona, poput Dassaulta (Mirage) i Lockheed Martina, imaju tehničke mjere za ograničavanje ili kontrolu nad avionima koje prodaju trećim zemljama.
Ovaj koncept se u industriji ponekad naziva “kill switch” ili sistem za deaktivaciju na daljinu. To se može smatrati oblikom sigurnosne kontrole nad izvezenim vojnim tehnologijama kako bi se spriječila zloupotreba ili upotreba protiv interesa zemlje proizvođača. Evo par ključnih elemenata koji idu u prilog ovoj mogućnosti:

Sofisticirani softver i enkripcija:
Današnji borbeni avioni oslanjaju se na napredne softverske sisteme za funkcioniranje ključnih komponenti kao što su naoružanje, navigacija, radarski sistemi i komunikacija. Proizvođači mogu kodirati te sisteme tako da budu ovisni o redovnim softverskim ažuriranjima ili enkripcijskim ključevima koji se generiraju na daljinu

Održavanje i nadzor softverskih sistema:
Avioni visoke tehnologije zahtijevaju kontinuirano održavanje, koje uključuje softverska ažuriranja i provjeru sistema. Ugovori o prodaji obično uključuju tehničku podršku od strane proizvođača, što omogućava daljinski nadzor određenih funkcija. Time proizvođači mogu potencijalno onesposobiti avion ili ga staviti izvan pogona ako dođe do kršenja ugovora.

Tako, vrlo brzo dođemo na uvodnu “temu” iz davno zaboravljenog Duška Dugouška i njegov avion koji se zaustavi i ostane “zamrznut” u zraku jer je “nestalo goriva”. U stvarnom svijetu moderni borbeni avioni vrlo lako mogu ostati na zemlji, čak i onda kad su potpuno ispravni. Šareno varalo stvarno postoji.

Objavio: Osman Delić