INTERVJU: MIRSAD TERZIĆ, PREDSJEDNIK SAVEZA UDRUŽENJA PENZIONERA: Ako peticija ne urodi plodom slijede masovni protesti

Upravni odbor Saveza udruženja penzionera/umirovljenika Fede­racije Bosne i Hercego­vine na sjednici održanoj 20. augusta ove godine, pored ostalih tačaka, analizirao je realizaciju donesenih zaklju­čaka usvojenih na sastanku s Vladom F BiH od 11. juna – Konstatirano je da od četiri tada donesena zaključka niti jedan još nije realiziran, niti Savez ima informaciju da li se išta radi po tom pitanju – Ono što je činjenica jest da je položaj penzionera Fede­racije BiH svakim danom sve teži – Upravo je to bio povod razgovora sa Mirsadom Te­rzićem, predsjednikom Save­za udruženja penzio­ne­ra/umi­rovljenika Unsko-sanskog ka­ntona

KRAJINA: Kakvo je zapravo stanje u Federaciji BiH kada je status penzionera u pitanju?

TERZIĆ: Trenutno stanje je prema našim procjenama alarmantno, iz razloga što pored svih ranijih problema koji su penzionerima oteža­vali svakodnevni život, od 01. augusta je uslijedilo i poskupljenje struje za 10 posto. Ovaj dodatni namet nikom nije trebao, a najmanje penzionerima. S druge strane Vlada Federa­cije BiH od usvojenih zaklju­čaka nije realizirala niti jedan, čak nemamo informaciju ni radi li se šta po tom pitanju.

KRAJINA: Koji su to zaključci?

TERZIĆ: Prvi zaključak koji smo usvojili je bio da se kroz rebalans federalnog budžeta izdvoji dodatnih milion ma­raka za rehabilitaciju i banjsko liječenje penzionera. Drugi zahtjev je bio da se obezbijede sredstva za isplatu jednokra­tne novčane pomoći penzionerima u iznosu 100 ili 200 KM. Zatim smo dogovorili zaključak koji se odnosi na pokretanje aktivnosti na formiranju Vijeća penzionera u naredna tri mjeseca i izradu teksta sporazuma koji bi potpisali Vlada F BiH i Savez penzionera/umirovljenika F BiH. Četvrti zaključak je bio da resorno federalno ministarstvo, Zavod PIO/MIO F BiH i Savez udruženja penzionera/umirovljenika F BiH nastave raditi na iznalaženju rješenja za vanredno pove­ćanje penzija, kroz prihva­tljiv način izmjena i dopuna Zakona o PIO/MIO. Pošto za proteklih 70 dana nije došlo do bilo kakvog konta­kta i sastanka između zainteresiranih strana, Upravni odbor Saveza penzionera je krenuo u realizaciju zaklju­čaka Skupštine Saveza. Za 70 dana Vlada F BiH nije našla za shodno niti jednom da primi delegaciju Saveza udruženja penzionera F BiH, da se vidi šta je sa našim dogovorom, dokle se došlo sa dogovorenim aktivnostima i šta i kako dalje. Takav odnos je kod federalnog i kantonalnih saveza penzionera proi­zveo značajan zastoj u radu, u smislu što ne znamo šta i kako da penzionerima odgovorimo na njihova mnogobrojna pitanja.

KRAJINA: Kakva je situacija na području Unsko-sanskog kantona?

TERZIĆ: Prateći situaciju, po­gotovo penzionera na po­dručju Unsko-sanskog kantona, ona je iz dana u dan sve teža. Veliki pritisak na penzionere u negativnom smislu je upravo najnovije posku­pljenje struje. Ima određena grupa penzionera koja će ispuniti uvjete za subvencije u tom pogledu ali to je iznos od 5,5 KM. Ono što je problem je taj što će to poskupljenje struje proizve­sti niz ostalih poskupljenja koje još nije nastupilo, ali hoće vrlo brzo. To je ono što predstoji i na što neće niko moći utjecati. Tek tada će populacija penzionera biti dodatno ugrožena. S druge strane mi smo od početka godine do aprila dobili povećanje primanja u iznosu od 6,1 posto i na tom se stalo. Obzirom na stanje kakvo jeste općinska/gradska udruženja i kantonalni savezi penzionera, zbog ugroženog materijalnog i socijalnog položaja su pokre­nuli inicijativu za potpisivanje peticije, koja je u završnoj fazi, a čija je predaja u Vladu Federacije BiH planirana u prvoj dekadi ovog mjeseca. Na osnovu zahtjeva opći­nskih/gra­dskih udruženja i kantona­lnih saveza udru­­­ženja penzionera Upra­vni odbor Saveza F BiH će održati sastanak sa predsta­vnicima svih udruženja 11. i 12. septe­mbra, na kom će se još jednom preispitati odgo­vor Vlade Federacije BiH po našim zahtjevima. Ako peticija ne bude imala nikakvog uči­nka kod Federalne vlade onda će se sigurno ići na masovne pro­teste, da se, da tako kažem, pokuša natjerati Vladu F BiH da se izmijeni Zakon o PIO/MIO jer smo i mi a i struka, koju smo konsultirali, uočili da onaj odnos, švicarski modalitet obračuna penzija , kad se tiče usklađivanja i vanrednog povećanja penzija u Federaciji BiH ne odgovara nam ubuduće. Prema informacijama koje dobivamo preko našeg predstavnika u Upra­vnom odboru Federalnog zavoda PIO/MIO, gospodina Mehe Redžića, BDP neće biti obećavajući za penzionere i obzirom na sadašnje ekono­msko stanje u F BiH, moguće je da penzioneri u idućoj godini ne dobiju nikakvo povećanje ukoliko BDP ne bude veći za na­jma­­nje tri posto. Novo poveća­nje penzija koje mi tražimo od sedam posto je upitno i veoma problematično za rješavanje. Mi to ne može­mo dobiti jer povećanje diktiraju dvije zadnje godine rasta BDP što znači da povećanje penzija može biti samo u procentu do visine BDP u tom periodu. Problem je što u pomenutom periodu nije došlo do rasta BDP od tri posto i više i iz tog razloga sada predlažemo da na obračun usklađivanja penzija ne utječe BDP već da bude usklađeno sa prosječnom plaćom u Federaciji BiH. Upravo bi taj član Zakona o PIO/MIO koji definira način obračuna penzija, usklađi­vanja i povećanja u F BiH, trebalo izmijeniti. To se odnosi i na povećanje boda. To je bio jedan od naših zahtjeva u razgovoru sa Vladom. Iskreno da kažem Vlada F BiH nije raspoložena, kako oni ­stručno zovu, da ra­spakuje postojeći zakon u tom dijelu i nisam siguran da će se to u ovoj godini i desiti. Sve to nameće pitanje da li će u idućoj godini onda uopće doći do povećanja penzija.

KRAJINA: Da li je u ovoj godini došlo do smanjenja uplata sredstava u penzioni fond u odnosu na plan?

TERZIĆ: Da. Postoji naš jedan zahtjev prema Vladi F BiH, ukoliko dođe do razgo­vora, da se vodi računa o upla­ti doprinosa. Nažalost, moram to reći, ja sam na ovoj poziciji šest godina i imam određena iskustva. Sjećam se 2011. , 2012. godine, koje su bile jako teške za penzionere i kada je javno objavljen podatak da pet milijardi doprinosa nije upla­­ćeno od neko­liko firmi čiji je vlasnik F BiH, a to je Elektro­privreda F BiH, rudnici, Željeznice F BiH itd. E tog se vremena mi plaši­mo, da nam neko ne počne “ da dira” ove dvije milijarde i šesto miliona KM koje su predvi­đene federalnim budžetom za penzioni fond. Ako do toga dođe, a čini nam se da nas polako na to pripremaju, penzioni sistem će se defi­niti­vno urušiti i nikada se nećemo oporaviti. Toga se iskreno plašimo kada je u pitanju ovaj sastav vlade.

KRAJINA: Kada su pitanju ekonomska kretanja u F BiH u ovoj godini podaci ukazuju da je došlo do pada izvoza, pada industrijske proizvodnje, pa čak i blagog pada zaposlenosti. Koliko to sve utječe na redovnost isplate penzija u narednom periodu?

TERZIĆ: Vratiću se u period 2017./ 2018. godine kada smo razgovarali o novom zakonu PIO/MIO. Nama su iz Vlade F BiH tada naglašavali da dva radnika doprinosima sa plaća mogu pokriti troškove jedne pe­nzije i da taj Fond PIO/MIO bude stabilan. Idea­lan bi bio omjer tri zapo­slena na jednog penzionera. Ali sada smo situaciji da imamo 1,2 zapo­slena na jednog penzionera. To sve uka­zuje na manji broj zaposlenih u odnosu na rast broja penzionera u istom periodu. Upravo iz tih razloga je i realno očekivati da dođe do kašnjenja u isplati penzija ako aktuelna Vlada F BiH ne bude radila bolje i kvalitetnije. Moram reći da u ovoj Vladi imamo izu­zetno agilnog reso­rnog ministra, gospodina Adna­na Delića, ali u cjelini, mislim na kompletnu Vladu F BiH, oni su zanemarili penzi­onere. Napra­viću paralelu, jer sam ja bio predsjednik Saveza penzionera USK i u vrijeme Vlade F BIH na čelu sa Fadilom Novalićem, i tadašnjeg direktora Zavoda PIO/MIO F BiH i dosadašnji rad nove Vlade, moram reći da je došlo do pogoršanja, barem kada je status penzionera u pitanju.

KRAJINA: Nije li za sada ugrožena stabilnost i redovnost isplate penzija?

TERZIĆ: Mislim da još uvijek nije jer je na snazi zakon koji nam to na neki način garantira. Dobro je što smo mi pri samom vrhu prioriteta kada su budžetske isplate u pitanju. To je jedna sigurnost kada su zakonska uređenja u pitanju. Međutim ekonomska stabilnost Federacije BiH je lošija. Ono što mene brine je velika razlika u iznosima penzija u Sarajevskom i Tuzla­nskom pa i Zeničko-dobojskom kantonu u odnosu na Unsko-sanski kanton. Prosje­čna penzija u Saraje­vskom kantonu u odnosu na prosje­čnu penziju u Unsko-sa­nskom kantonu je veća za 120 KM. Neko će reći da to nije puno, ali jeste itekako mnogo kada se gleda u masi sredstava i broj penzionera. A do toga je došlo najvećim dijelom zbog loše, kriminalno provedene privatizacije u Unsko-sanskom ka­ntonu. Gro velikih firmi je ugašeno, na hiljade radnika je ostalo bez posla. Tek mali procenat njih se kasnije uspio zaposliti dok je velika većina bila primorana, i još uvijek je, čekati ispunjenje minimuma uvjeta za penziju. I to su uglavnom one najniže penzije. U našem kantonu najveći broj penzionera prima upravo najniže penzije dok je u ovim jačim kantonima, gdje je privatizacija provedena kvalitetnije i gdje nije došlo do otpuštanja ogromnog broja radnika, tu su ugla­vnom upo­slenici otišli u penzije iz radnog odnosa i one su daleko veće od minimalnih. Otud tolika razlika u prosjeku penzija. Ono što mogu zvanično da kažem je to da smo mi tek na devetom mjestu u Federaciji kad je u pitanju prosjek penzija. Iza nas je Livanjski kanton. To se odražava i na ovu našu aktivnost oko potpisivanja peticije jer neki su očito zadovoljni visinom penzija i ne žele potpisati, pogotovo u Tuzlanskom i Zeničko-dobojskom kantonu. Njihovi su penzioneri zadovoljniji.
U Unsko-sanskom kantonu je veliki broj penzionera na socijalnom rubu. Ja se iskreno bojim da bi takav odziv bio i na protestima iz tih kantona. Zato sam stava, i s tim je upo­znat Savez udruženja penzio­nera PIO/MIO F BiH, da ćemo mi u Unsko-sanskom kantonu u svakom slučaju podržati proteste ali ćemo ići na organizaciju protesta u općinama Unsko-sanskog kantona. Ali da mi organiziramo nekih 10, 15 autobusa i da idemo u Sarajevo, to naši penzioneri ne mogu ni materijalno ni fizički. Mi smo od Sarajeva najudaljeniji. To su sati vožnje, stajanja ispred zgrade Vlade, pa nazad. I za puno mlađe to bi bilo jako naporno. Mislim da konkretni razgovori sa Vla­dom F BiH moraju što prije započeti, s realnim zahtjevima kako ne bi došli u još težu situaciju nego što jeste. N. Piralić

Objavio: usn krajina