usnkrajina: 30-09-2024 | 16:28 | Kategorija: Kronike
Kantonalna vlast je odmah poslije okončanja agresije krenula s, može se reći, hvale vrijednim projektom osiguranja stanova većinom za neophodne kadrove tek osnovanog univerziteta, mada su kasnije dodijeljivani i nekim drugima, manje važnim, ali poslušnim apartčicima.
Kupovala je vlast stanove u svim zonama Bihaća. Konkretno, u naselju kod Poliklinike tadašnja vlada kupila je desetak stanova. Iako su neki govorili da je posrednik u prodaji na sumnjiv način dolazio do vlasničkih papira, za to se tada nije imalo vremena, jer se radilo o firmi iz susjedne Hrvatske koja je raspolagala određenim fondom stanova.
Stanovi su, dakle, bili namijenjeni nedostajućim profesorima kao jedna od pogodnosti njihovog dolaska i/ili povratka u Bihać.
Pa, iako se radilo o šarolikoj lepezi “stručnjaka”, od onih koji su doslovno iz njemačkih vešeraja i praonica posuđa zauzeli katedre pravnog fakulteta, preko opskurnih likova kojima su naknadno otkrivane nepravilnosti ili nedostaci stručnog zvanja, do onih koji su itekako zaslužili famozni kadrovski stan, kojeg, da bude jasno, navedena grupa korisnika nije mogla zadržati u trajnom valasništvu. Danas se većina njih utuživanjem i sudskim procesima, srčano i uporno bori baš kao da su stvarno njihovo vlasništvo.
Iz jednog primjera znam da je bilo pokušaja otkupa takvih stanova, ali kako mi je iz prve ruke rečeno, nakon par uplaćenih rata, s takvom praksom se stalo jer, očito, do nje nije smjelo ni doći. Upravo je taj mutno započeti, a nikad dovršeni proces nelegalnog otkupa, ono za što se većina njih “zakačila” i zahtijevaju neopravdanu sudsku satisfakciju.
Korisnik kadrovskog stana uplatio je samo 800 maraka i na tome se, kako je sam rekao, stalo. Već godinama ne predaje na fakultetu, a da stvar bude bizarnija – više i ne boravi u Bihaću. Samim time nije deficitaran kadar, a ipak je napušteni stan još uvijek u njegovom vlasništvu, za kojeg rukama i nogama upire da ga preotme od Kantona iako je stambeno višestruko osiguran u nekoliko gradova.
Stanove su dobivali i nižerangirani službenici i birokrate zaposleni po raznoranim agencijama, ministarstvima, tajništvima na fakultetima i slično. Većina njih su iz Bihaća s riješenim stambenim pitanjem.
Dakle, kadrovski stanovi su dodijeljeni na privremni rok. Skoro svi su uzurpirani. Većina ih zjapi prazna. Na par njih su polupana stakla i pravo su leglo “letećih štakora”, neki ih zovu golubovima. Nekoliko ih je preprodano. Kako? To zna onaj ko je kupio takav stan. A pravi vlasnik svih kadrovskih stanova je isključivo i samo Vlada USK-a. Nema tog suda koji može javno upisanu imovinu na Vladu USK-a prebaciti bilo kojem pojedincu, ma ko on bio. Tako bi barem trebalo biti.
Zar nije pitanje koje zaslužuje pažnju vlasti, od izvršne do sudbene, da baš danas, kada imamo složene demografske probleme, od kojih je pitanje stana na prvom mjestu, konačno jednom uvedu reda, barem u onom dijelu u kojem imaju direktan uvid i, što je najvažnije, u stanarskom fondu kupljenim novcem sviju nas.
Naše je da upiremo prstom, zna se do koga je da stvar riješi, ali na pošten i transparentan način. Upravo onako kako bi bilo u skladu sa zakonom. Pisanim i nepisanim.
Objavio: Osman Delić
