PETO GODIŠNJE DOBA: Ili opremu, ili mašice ispred kuće

Koliko nam je pamćenje kratko, dovoljno je da smo tokom ovih poplava, zaboravili da smo gotovo identično bili poplavljeni samo nekoliko mjeseci prije. Pa godinu prije, pa godinu i po prije, pa dvije godine prije i tako unedogled, jer je poplava oduvijek bilo, one su prirodna pojava, problem je u tome što nismo naučili kako se troše pare da bi se bar donekle umanjile štete. Doduše, nisu ljudi krivi što kiša neumoljivo pada, što se aktiviraju podzemne vode, ali jesu jer besramno krče šume već nekoliko decenija, jer su afaltirali odvodne klanale da bi sebi proširili parcele, jer su zatrpali odvode, jer se ništa, ama baš ništa do kraja ne dovede i kad se započne raditi na prevenciji ili koliko-tolikoj zaštiti. Samo ponavljamo apokaliptične rečenice tipa sve će nas potopiti, a da još niko nije pitao dokle se došlo sa opremanjem nadležnih službi na svim nivoima od države do mjesnih zajednica za djelovanje u ovakvim situacijama, jesu li isplaćene štete građanima od posljednjih poplava, zašto se uvijek zblanemo kad nas zahvati prirodna nesreća? Pa zato, jer je brzo zaboravimo, jer i oni koji rade i plaćeni su da osiguraju da se prevenira šteta, osiguraju nečiji domovi, uglavnom reagiraju kad voda dođe do poda. Nečijeg. Nemamo adekvatna vatrogasna vozila, nemamo skoro ništa da podsjeća da smo u 21. stoljeću, a da služi za zaštitu građana i njihove imovine od prirodnih katastrofa. Uglavnom, jednom će se i ove poplave smiriti, voda će se povući, oni koji nisu oštećeni, listat će nove vijesti po društvenim mrežama, oni koji su oštećeni, dobit će ako im se posreći, tek toliko da od toga neće moći nadoknaditi ništa što im je uništeno. Takav je sistem, kazao bi neko, ne možeš tu ništa. Protiv oblaka i kiše ne možemo, ali može se mijenjati učmali sistem koji očito ne funkcionira. Nadasve veliko poštovanje ljudima koji rade u različitim službama kojima je zadaća pružati pomoć ugroženim građanima, ali ljudi moji, zar očekujemo od nekoliko uposlenika da sa slabom opremom, golim ruikama, slabim čamcima i krhkim veslima, spašavaju ono što se moglo prevenirati prije nego se nebo strovalilo na nas? Nadležni kažu da će se staviti na raspolaganje ako za to bude potrebe. Eto, ja im predlažem da odriješe kese i opreme službe kako spada, osim ako nemaju nadnaravne sposobnosti pa mogu zaustaviti kišu. Uštinu na luksuznim limuzinama kojima se vozikaju, ukinu na stotine izmišljenih radnih mjesta tipa savjetnik savjetnikovog savjetnika, ima toga još za cepnuti, i konačno počnu razmišljati o tome da se požari, poplave, razne prirodne nesreće događaju svakodnevno, da ih nije moguće spriječiti, ali je uz bolju opremljenost moguće spasiti ono što se spasiti može. Eto, ko je razumio, razumio, ko nije, neka baci mašice ispred kuće, kažu stari da kiša odmah stane.

Objavio: usn krajina