PETO GODIŠNJE DOBA: Izvin’te me što psujem

Mislim da ne bi bilo loše, s obzirom kako je krenulo, ubuduće da one koje biramo da nas povedu putem ka sreći, u  bolji život svima, a ne kako su rekli “samo njima”, čim polože zakletvu da ih o svom trošku opremimo toljagama, lukovima i strijelama, šta ja znam, pa kad se već ponašaju kao da smo u pećinskom dobu, neka na to i liče. Inače, politika kao pojam je odavno i opjevana i prepričana i naslikana, pa nema potrebe kazati u šta se pretvore ljudi kojima se politikanstvo postavi kao smisao života, jer da nisu zaplovili tim vodama, sram me reći gdje bi sada obitovali. Bara sve manja, a krokodila i drugih proždrljivih avetinja, sve više. Treba nahraniti njihove apetite, što lovom, što položajima, funkcijama, a kada se ciklični krug zatvori, opet se sve svede na lovu. Nije da ne pamtim  vremena kada mi se politikanstvo u nas doslovce gadilo, ali sada naprosto žalim za vremenima kada mi se onda gadilo, jer trenutno tragam za rječju kojom bi opisala atmosferu života u sredini gdje stoluju oni kojima je politika utrla puteve, dala moć da upravljaju preko naših leđa, svojim poslovima. Sve za narod, sve za raju, jarane, tako bi nekako zvučalo da ih pitaš za koga rade sve šta rade, ali nema tu narodskog, nego samo i isključivo ličnog interesa, ma kako vam se prerušili, predstavili i ma koju vam pjesmicu zapjevali. Lični interes iznad svega, malo umotan u patriu, a te fore još uvijek ovdje prolaze k'o friške lepinje u pekari. Iz EU najavljuju da kriza još nije ni uzela maha kako je planirano da uzme, neke države traže izlaz kako-tako, ali kod nas brajo, evo, ja i ne znam da li su svjesni koliko ovo naroda što je ostalo, nepodnošljivo teško živi. Ne znaju, jer ih ne zanima i jer sve ravnaju prema sebi. Ne volim ja one što kad se ne žele nikome zamjeriti, obavezno dodaju “čast izuzecima”, ma kakvi, ako ima kakav izuzetak neka se sam javi. Da dokaže da je staž u politici potrošio na rad za narod, za grad, za državu, za sve, samo ne samo za sebe. Sve je to skoro pa ista slagalica, samo su boje različite. Eto zime, jesu li nas pitali kako smo i jesmo li se pripremili, imamo li s čime, hoće li djeca ići u školu ili će ostajati kod kuće ako nema grijanja, u sred 21. stoljeća, kao da smo na rubu svijeta, izopćeni u nekakvom čoporu, gdje meso slabijih žderu snažniji. Vala, jednom se i najveći čopor sam istrijebi. I naravski, nije kriva politika, ljudi su oni koji unište sve čega se dotaknu. Izvin'te me što psujem…

Objavio: usn krajina