NOVINSKI TRENDOVI: Hrana rastućoj ksenofobiji

Da su trendovi nezgodna stvar jasno se vidi u svakodnevnom životu – pojavljuju se i nestaju gotovo preko noći. Iza njih, u većini slučajeva, stoji ljudska sklonost da nešto brzo “izguštira”, a zatim još brže zaboravi.

Sličan obrazac, iako s mnogo ozbiljnijim posljedicama, prepoznat je u radu većine uredništava “nezavisnih” novinskih portala. Ona su prihvatila otvorenu marketinšku borbu u kojoj, radi zadržavanja ili povećanja broja čitatelja, na svom informativnom meniju serviraju sadržaje utemeljene na uzročno-posljedičnim kontrastima.

Tako se, usljed sveprisutne i rastuće ksenofobije, pojavila uređivačka politika koja plasira tekstove namjerno usmjerene na živce šire publike sve više sklone destruktivnom, da bi odmah nakon njih ponudila sadržaje sa suprotnim efektom – proklamacijom tolerancije, inkluzije i još ponekim „fancy“ pojmom, koja ih dodatno razdraži.

Kumulativni učinak na čitateljsku publiku je očit. Uprkos tome što stvarni život često demantira takve narative, otvorena mržnja prema strancima – posebno muslimanima – sve više prevladava kod prosječnog stanovnika Evrope. Dokazi za to nalaze se posvuda oko nas i o njima nikoga nije potrebno posebno uvjeravati.

Nakon što smo pročitali kako je gradonačelnik mađarskog grada Oroszlányja, Károly Takács, slavodobitno izjavio kako je milina čuti da među prvačićima nema nijednog Muhameda, već za par dana čitamo malo duži tekst, kako u Beču, među učenicima, preovladavaju muslimani, u kojem ide red preodgojnih mjera, pa malo o vjerskim slobodama i toleranciji uopće.

---

MAĐARSKI GRADONAČELNIK ISPRED PRVAČIĆA: “MEĐU NJIMA NEMA NITI JEDNOG MUHAMEDA”
Na otvaranju školske godine u Oroszlányju gradonačelnik Károly Takács (Fidesz-KDNP) izjavio je pred prvačićima:
„Kako lijepo, među njima nema niti jednog Muhameda. To se mora sačuvati.“
Kasnije je poručio na Facebooku:
„Ako vam se sviđa ime Muhamed, pronađite zemlju u koju ćete migrirati.“

DJECA MUSLIMANI NAJVEĆA VJERSKA SKUPINA U BEČKIM ŠKOLAMA
Djeca islamske vjere sada čine najveću vjersku skupinu u bečkim osnovnim i srednjim školama – 41,2 posto učenika, pokazuju podaci gradske uprave. Kršćani zajedno čine 34,5 posto, dok je 23 posto učenika bez vjerske pripadnosti.
Pročelnica za obrazovanje Bettina Emmerling (Neos) pozdravila je raznolikost, ali upozorila da su mladi muslimani u prosjeku religiozniji i skloniji diskriminaciji.
„U Beču nitko ne bi trebao temeljiti svoj način života na fundamentalističkom tumačenju vjerskih tekstova neprijateljskih prema ženama, manjinama, državi ili demokraciji“, rekla je Emmerling.
Dodala je da su među mladim muslimanima češći antisemitizam, neprijateljstvo prema LGBTIQ osobama i otpor prema rodnoj ravnopravnosti.
Kao odgovor, predložila je uvođenje novog predmeta „Život u demokraciji“ već od osnovne škole:
„Demokracija, vrijednosti i etika moraju se predavati na zajedničkoj osnovi.“
Rasprava se uklapa u širi evropski kontekst o tome kako uskladiti vjerske slobode i integraciju u multikulturalnim društvima.
Većina komentara je upravo u skladu s ovako “preodgojenom” čitalačkom publikom, koja zaključke donosi isključivo zbog samog pojma musliman. NIšta drugo nije važno. A ne treba napominjati da je većina komentara na valu ksenofobije i totalnog neprihvatanja, baš onakva kako govori i piše gore spomenuti mađarski gradonačelnik ili građanin Dodik.

---

I sada vidimo jasne uzroke većine problema koji uvijek ima dvije strane.
Austrijsko društvo, za razliku od mađarskog, nominalno je uključivo i tolerantno. Barem jedan bitan njegov dio vidi i primijeti da su muslimani tu oko njih. Dobar dio sistema, a to je najvažnije, i dalje se ponaša protivno onome što proklamira, više u skladu s razmišljanjem gospodina Takácsa . Na ulici, u javnom životu, ne osjeti se atmosfera da su muslimani tu, da su stvarno i suštinski prihvaćeni. Takav odnos vjerovatno frustrira dobar dio muslimana koji takvo što ne mogu podnijeti, da su manje vrijedni od dijela populacije koja čini samo 0.1 posto stanovništva a doslovno upravlja središtem Beča i svim glavnim institucijama u gradu.

Migranti, s druge strane, moraju biti svjesni da obrasci življenja od kojih su doslovno pobjegli iz matičnih država, ne mogu i ne trebaju biti preslikani u demokratskim državama Evrope, gdje je pojedinac nosilac društvenih promjena.

Stvar je zapravo jednostavna: Evropa koja se mijenja mora i sama živjeti po standardima na koje se stalno poziva, a koje u praksi često ne primjenjuje. Sve se svodi na općedruštveni kompromis. I ništa više.

Kada se slegne prašina čiste mržnje prema muslimanima, i kada ostanu realni brojevi i pokazatelji, vidimo da Austrija ima dva i po puta veći standard od Mađarske. Ne treba biti posebno pametan pa zaključiti da je tom standardu doprinijela imigracija. U Austriji su toga svjesni, ali još ne priznaju onako kako bi trebali priznati i prihvatiti, dok u Mađarskoj tavore na nekim zaostalim idejama klero-fašizma iz srednjeg vijeka.

Objavio: usn krajina

Društvo i politika