PARADOKS ŠUTNJE I ZAVJERE LOŠEG MORALA ČOVJEKA: Smrtonosno stezanje omče oko vrata demokracije

Pisati? Što? Fraze? Glupe, bombastične fraze? Kome? Cijelo čovječanstvo deset hiljada godina ne radi drugo nego govori. Od Sokrata do Vatikana same govornice i propovjedaonice… Štampati? Kome? Dokazivati? … Isto tako nema smisla. Šta je preostalo? Lagati? Gdje su mostovi preko kojih se može čovjek spasiti? (Miroslav Krleža).

PIŠE: prof. dr. Nedžad BAŠIĆ

Nema više Miro­sla­va Krleže koji je da­vno izgovorio go­re navedene rije­či. Nema više ni Pre­draga Matvejevića koji je zapisao to što je veliki bard knji­že­vnosti re­kao. Prošlo je višeod 30 godina od kako je ovaj tekst napisan i ništa se nije promjenilo izuzev što su pora­sle apsolutne i apstrakne slobode velikih i moćnih što je stvaralo sve veći osjećaj nemoći i straha malih i slabijih. Taj sudar između laži i licemerja bogatih i moćnih i straha i očaja siromašnih i nemo­ćnih, učinit će razum i svijest čovjeka zamaglje­nom inesigurnom. Na samom po­če­tku ovog stoljeća čovjek će se naći više nego ikad do sada usamljen u propovjedaonici laži i nemo­rala što će ga gurnuti još dublje u strah i nemoći učiniti ga sauče­snikom i nijemim svjedokom oktr­oi­sane bezosjećajnostii zločina veli­kih i moćnih i bolne nemoćii bezu­mlja malih i nemoćnih. U toj pro­povjedaonici laži i nemorala, nemoći i očaja, svi pravni i moralni principi nestaju, što čini svijet razuma i stvarnosti drugačijim i nestvarnim. U tom hororu propovjedanja i laži, nemoći i očaja, za čovjeka, na samom početku 21. stoljeća, ostaju samo dvije mogu­ćnosti: odbaciti sva usa­gla­šavanja sa razumom i pravdom i utonuti u tišinu i šutnju ili umrijeti u borbi za principe razuma i pravde.

I jedna i druga opcija teško je prihvatljiva za homo sapiensa. Pokornost i poslušnost čovjeka čini vrlinu naroda nedostojnom, što čini princip narodnog suvereniteta ili suverenost nacije ništa drugo do samovoljom autoritarnog vođe. Kada princip suvereniteta nacije pređe u ruke bezumnog autorita­rnog vladara, legitimno sprovođe­nje tiranije u ime naroda, koji šuti, podiže zločin na nivo religijskog vjerovanja u božansku moć vođe. U ovom matriksu božanske moći autoritarnog vladara, kako je to bilo vidljivo na nedavno održanom općem samitu čovječanstva, pitanje pobune čovjeka predstavlja iluziju u kojoj svaki pokušaj njenog racionaliziranja predstavlja ništa drugo do beskrajno ubijanje kao nužni uslov stvaranja novog „demokratskog“ svije­ta. U tom „demokratskom“ pro­­storu susretanja sile i moćii be­znađa i očaja, duh žrtve se redovito preobraća u duh zločinaa duh zlo­čina u duh žrtve, gdje nema promocije ljudskih vrlina i empatije prema stradanju drugih.

Nove prijetnje i strahovi
Kada je 1922. godine američki vojni ataše Truman Smith, opisao Hitlera kao demagoga koji može inspirirati i stvoriti opasnu odanost u njemačkom narodu, niko tome nije pridavao puno pažnje. Čak i nakon Velike depresije, kada su na­ci­sti već otvoreno ciljali na preuzimanje vlasti, niko nije naslutio nadolazeću opasnost. Mnogi su Hitlera smatrali klovnom i ljudskom karikaturom koju će biti lako kontrolirati u slučaju preuzimanja vlasti. Čak i nakon otvorenog upozorenja koje je izašlo iz pera američkog novinara i pisca Edgara Mowrer-a (Chicago Daily News) da se taj čovjek ne smije podcijeniti, svjetska javnost ostala je ravnodušna prema vrtoglavom politi­čkom uspo­nu nacista, koji će uskoro čovječa­nstvo odvesti u tragediju velikih ra­zmjera. A sve je počelo naizgled beza­zleno, u borbi nacizma protiv siromaštva i nezaposlenosti.

Slična situacija događa se i danas, nakon 80 godina od velike nesreće koja je odnijela živote preko 50 miliona ljudi i do tada neviđenog razaranja čovječanstva. Ni danas niko ne obraća pažnju na dolazeće zlo koji se slobodno širi svijetom. Slobodno urlikanje i globalno širenje desničarskog autoritarnog populizma diljem svijeta podstaklo je čitavu plejadu malih loka­lnih još krvoločnijih demagoga koji šire nove prijetnje i nove strahove, a sve to u ime demokracije i samostalnosti naroda kojim vladaju. Vladi­mir Putin, Donald Trump, Benja­­min Netenjahu, predvode savez mo­ćnih i autoritarnih vlada­ra, koji bez značajnijeg otpora slobodno određuju smjer u kojem se danas kreće čovječanstvo. Na njihovim ekstre­­mnim ultrakonzervativnim političkim destinacijama, gdje vlada rasizam, nacionalizam, kseno­fobija i šovinizam, koji su ispre­ple­teni s raširenim nepotizmom, ubi­ta­čnom korupcijom, osobnim bogaće­njem i odvratnom mržnjom prema onima koji se od njih razlikuju, poli­tička ra­cio­nalnost biva potisnuta s poli­ti­čkom strašću.

Istorija se ponavlja
Propaganda, omalovažavanje i cinizam postaju glavna oruđa dezintegracije nedužnosti žrtve i opravdanja zločina sa čime se zatvara krug između odanosti, pokornostii smrti u kojem se briše svaka naznaka slobode i pobune. U tom zatvorenom krugu zločin postaje uzvišen patriotski čin, dok sloboda postaje ponizni čin pokornosti i poslušnosti čovjeka. Autoritarni populistički režimi i pokreti u kojema laž, strah, predrasude, fa­na­tizam, vjerske i rasne netrprljivosti, izrastaju u određujući prototip „ra­zu­ma“ traže brisanje svih protivu­rje­čno­sti u stavovima i uvjerenjima oktroi­sanih velikih autoritarnih vođa.

Malo ko danas u tom njihovom oktroisanom jedinstvu prepoznaje smrtonosno stezanje omče oko vrata demokracije koja tiho upada u zamke njihovih autokratskih, koru­mpiranih i nasilnih krajnje desno orijentiranih država, čiji se podanici uporno odbijaju suočiti sa istinom.U toj globalnoj tišini šutnjei licemjerstva homo sapiensa, nestaje predstava o slobodi čovje­ka, što gauvodi u zonu zločina, straha i beznađa, gdje sila postaje jedina vrijednost. U tom autorita­rnom matri­ksu, dezinformacije, pola­rizacije, eko­no­mske stagnacije i socijalne nejednakosti, nepra­vda i stradanje, čine se kao neizbježnost plaćanja nužne cije­ne uku­pnog napretka čovječa­nstva, gdje ono što je loše zapravo se čini kao dobro. I tu se homo sapiens sapliće. On ne raspoznaje opće trendove i unu­ta­rnje zakone razvoja autoritarne politike i pronalazi opravdanje i izgovore za stanje straha i očaja slabih i nemo­ćnih, traži opravdanje za zločine velikih i moćnih. Cijena laganja, straha, ubijanja, razaranja, po­staje nužna cijena napretka čovje­čanstva. Istorija se ponavlja. Ne tako davno mržnja prema Jevre­jima i razaranje Poljske bili su preduvjeti općeg napretka čovječa­nstva u percepciji fašizma. Danas mržnja prema Palesti­ncima i raza­ranje Ukrajine preduvjet je globalnog na­pretka novog svijeta u percepciji krajnje desniča­rskog autoritarnog populizma. U čemu je ralika? Pitanje je na koje treba dati odgo­vor homo sapiens, da bi definitivno shvatio u kojem pravcu se kreće svijet.

Demokratija nije samo politički sistem – to je zajednički poduhvat, koji zavisi od zajedničkog prepoznavanja njene krhkosti i volje homo sapiensa da se ona sačuva.

Objavio: usn krajina

Društvo i politika