KOMENTAR: Olovka je jača od politike galame

PIŠE: Fahrudin Vojić

Izbore nikad nismo do­čekali umorniji, anemi­čniji i nezainteresiraniji. Političari se svađaju, narod odmahuje rukom, a između jednih i drugih ostala je samo još jedna izborna nedjelja. Nikad, čini mi se, izbore nismo dočekali u ne­zainteresiranijem i anemi­čnijem stanju nego što ih dočekujemo ove godine. Narod umoran od politike, politički subjekti bezidejni, a kampanja sve više liči na la­vež gladnih pasa na lancu koji jedva čekaju da nekoga ujedu. Ujedali bi, ali valja paziti na CIK BiH i visoke kazne, pa se jezik još nekako drži za zubima. Inače bi inte­rnet preplavile laži, klevete, potvore i uvrede, a to bi, čini se, bio jedini program koji se građanima nudi. I onda neko pita: Za koga glasati? Teško je reći. A i ne treba novinar da vam govori kome ćete dati svoj glas. To je vaša odluka. Ali ruku na srce, među svim tim ime­nima na listama još uvijek ima finih, poštenih i vrijednih ljudi. Ima ih. Neke od njih lično poznajete i znate kakvi su bili prije nego što su postali kandidati. Pogle­dajte njih, a ne samo strana­čki znak pored imena. A za stranke se ne brinite. One će se već snaći. Danas se svađaju, sutra će pregovarati, a prekosutra možda zajedno sjediti u vlasti. Jer u politici, kako nas je naučilo devet poslijeratnih izbornih ciklusa, nema mnogo vječnih neprijateljstava. Danas si vlast, sutra opozicija, danas pljuješ po nekome, sutra s njim potpisuješ sporazum. Sjaši Kurta da uzjaše Murta. Zar zaista još neko vjeruje u sva ta predizborna prepucavanja? Ko o čemu – neko o poštenju. Jedni pričaju o moralu, drugi o patriotizmu, treći o borbi protiv korupcije, a svi zajedno ugla­vnom žele isto – vlast. Populizam cvjeta, stra­nački botovi rade, političari se nadvikuju, a građanin sve to gleda i pita se ima li smisla. Ima. Jer ako ništa drugo, 4. oktobra imamo ono što političari nemaju mogućnost uzeti od nas – olovku. Ne treba nam puška, bomba, tenk, avion niti bilo kakvo čudo. Treba nam pola sata vremena i dovoljno razuma da izađemo na izbore i kažemo šta mislimo o onima koji su tražili naše povjerenje. Možemo ih nagraditi, možemo ih kazniti, možemo izabrati čovjeka umjesto stranačkog slogana. Možemo i pogriješiti, ali ako ostanemo kod kuće, odluku ćemo prepustiti drugima. A onda, po­slije izbora, nemamo baš puno pravo govoriti da nas niko ništa nije pitao. Zato pogledajte liste, pogledajte imena i sjetite se ko je šta radio kada nije bilo kampanje. Ne vjerujte slijepo ni jednima ni drugima. I ne očekujte čuda. Samo dobro razmislite kome ćete pokloniti ono malo političke moći koje imate. Jer jedna olovka možda izgleda mala, ali kada se milioni takvih olovaka saberu, od njih nastane vlast. Pa bujrum u nedjelju, olovka je još uvijek u našoj ruci.

Fahrudin Vojić