usnkrajina: 06-10-2026 | 12:52

ALARMANTNI PODACI O UVOZU MLIJEKA I MLIJEČNIH PROIZVODA: Vlast pasivna i bez adekvatnih mjera zaštite

Prema podacima Porezne uprave za indirektno opore­zivanje Bosna i Hercegovina je u prvih osam mjeseci ove godine uvezla 33,3 miliona kg mlijeka i mliječnih proizvoda u ukupnoj vrijednosti od 159,7 miliona KM.
U istom periodu domaći proi­zvođači su izvezli 48,5 miliona kg mliječnih proizvoda vrijednih 95,8 miliona KM. Činjenica je da Bosna i Hercegovina ima značajan izvoz mliječnih proizvoda, ali istovremeno i mnogo veću vrijednost uvoza.

Obaranje cijene otkupa mlijeka
Podaci o uvozu su objavljeni baš u vrijeme kada domaći proizvo­đači mlijeka upozoravaju na sve teži položaj domaćih farmi. Mlje­kari mjesecima unazad ukazuju na smanjenje otkupa, pad otkupnih cijena i problem viškova mlijeka u mljekarama, dok pojedini farmeri zatvaraju proizvodnju u potpunosti.

Farmeri iz Federacije BiH su u februaru ove godine tražili hitnu reakciju vlasti zbog problema s otkupom, ističući da se količine koje mljekare preuzimaju smanjuju, dok se cijena otkupljenog mlijeka obara. Upozorili su i na sve veće viškove mlijeka u skladištima što skupa s problemima izvoza dovodi domaću proizvodnju u pitanje.
Unatoč svemu navedenom na bh. tržište uvezene su velike koli­čine mliječnih proizvoda. Domaći proizvođači su upozorili na sve probleme, ali vlast nije učinila ništa da ih zaštiti.

Na problem gašenja farmi ukazivano je i u Republici Srpskoj. Problem dodatno pogoršava uvoz mliječnih proizvoda po cijenama s kojima domaći farmeri teško mogu biti konkurentni na tržištu. Od Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH hitno je traženo pokretanje postupka za uvo­đenje zaštitnih mjera, uklju­čujući prelevmane i carinske kvote na uvoz mlijeka i mliječnih proizvoda.


Najgore od svega što se dešava je smanjenje broja farmi što će du­goročno značiti i smanjenje domaće proizvodnje sirovog mlijeka.
Ermin Veladžić, predsjednik Udruženja proizvođača mlijeka i mesa Unsko-sanskog kantona, ističe da su otkupne cijene sirovog mlijeka u F BiH smanjene za više od 25 po­sto, reduciranim otkupom. Jedan od razloga je nezaštićena poljopri­vredna proizvodnja i neposluh nadležnih, što je učinilo da domaći proizvođači na tržištu više nisu konkurentni.

Jedino rješenje jeste hitno poduzimanje mjera zaštite domaće proizvodnje uvođenjem carina i poreza na uvoz. Također, potrebno je prilagoditi pograme i pravilnike za proizvodnju hrane potrebama domaćih poljoprivrednih proizvo­đača, a ne prema pravilima i zahtjevima EU. Ovo je tržište BiH i koliko god mi poricali, ili priznali, ne mo­žemo se orjentirati u tom segmentu prema tržištu EU. Stoga je neophodno strategije o poljopri­vredi uraditi prema trenutnom stanju u ovoj oblasti, prema našim po­nu­dama i potrebama. Naši poli­tičari ciljano usklađuju programe, pravilnike i strategiju prema EU kako bi što veći broj poljoprivrednih proizvođača odustao od proizvodnje a oni otvorili vrata uvozu. Nažalost, ističe Veladžić.


Farmeri, odnosno proizvođači mlijeka sa našeg kantona, proi­zvode više od 30 posto mlijeka u cijeloj Federaciji Bosne i Herce­govine. Trenutno, kako pokazuju statistike, dolazi do pada proizvodnje. Razlozi su, kako je već navedeno, višestruki. Između ostalog, poskupljenje goriva, maziva, sjemenskog materijala u vrijeme proljetne sjetve. U isto vrijeme je došlo do naglog smanjenja otkupne cijene mlijeka na što aktualne vlasti nisu reagirale pravovremeno iako su ih domaći proizvođači upozoravali u više navrata, slali dopise i urgencije za hitno poduzimanje adekvatnih mjera kako bi se situacija dovela pod kontrolu.

BiH bi mogla postati još ovisnija o uvozu

Obećali su nam 2,5 miliona lita­ra dizel goriva za proljetnu sjetvu koje nije isporučeno ni do danas. Imamo informaciju da je Vlada Federacije BiH povukla tu odluku, što znači da bi mogli biti prepušteni sami sebi i u pre­dstojećoj jesenjoj sjetvi. Pored svih ovih ignoriranja od strane države, pogodila nas je i elementarna nepogoda, suša, gdje je rod kukuruza za zrno i silažu prepolovljen i vidno uništen, što količinski, što kvalitetom. Jedino što nam preostaje jeste da prodamo stoku, obzirom da ide zimski period predviđen za klanje i sušenje mesa i mesnih prerađevina. U narednom periodu sigurno će doći do realizacije naših slutnji i upozorenja iz prethodnog perioda, a to znači da nam slijedi pad proizvodnje i mlijeka i mesa. Bićemo prinuđeni kupovati konzervirano mlijeko, prepakirano više puta, sa kojeg su obrani svi korisni nutrijenti potrebni za zdravu ishranu, naglašava Veladžić.


Otkupna cijena mlijeka, kako smo pomenuli, u 2026., u odnosu na godinu ranije, je pala za 25 posto, dok su repromaterijal za sjetvu i koncentrati poskupjeli za cca 30 posto. Domaći proizvođači su odranije iznijeli niz zahtjeva od kojih neće odustati. U prvom redu od Vlade Federacije BiH traže da ozbiljno shvati stanje u poljo­privredi, da domaće proizvođače tretira kako zaslužuju a to znači kao proizvođače glavnog i neopho­dnog resursa života, tj. hrane, jer oni su ti koji proizvode žitarice, mlijeko, meso i ostale poljoprivredne kulture za koje postoje svakodnevne potrebe stanovništva. Traže da se izdvajaju dodatna sredstva za opstanak ove privredne grane, mimo redovnih za poljoprivredu u ovakvim periodima kriza i elementarnih nepogoda kao što je to bilo ove godine. Od Vlade F BiH traže da programe i pra­vilnike prilagode proizvođačima i uslovima u kojim se privređuje a ne prema, tamo nekim, postulatima u EU, od koje smo, kako naglašava Veladžić, u ovom segmentu udaljeni čitavo jedno stoljeće.

Naš je zahtjev i da se povećaju izdvajanja za proizvodnju, modernizaciju i mehanizaciju radi opsta­nka na gazdinstvima, što sada imamo kao posljedicu lošeg odnosa vlasti prema domaćim proizvođačima. Na terenu imamo smanjenje proi­zvodnje, zatvaranje obrta i malih gazdinstava, što uzima maha i kod većih proizvođača, koji uveliko smanjuju brojnost stoke. Kada sve sagledamo, u jednoj godini imamo povećanje cijena goriva, stočne hrane, nezapamćenu sušu a time i upitnu nabavku stočne hrane. S druge strane su niske cijene proi­zvoda na tržištu koje je prezasićeno s uvoznim proizvodima. Posljedice po domaću proizvodnju su neminovne jer se već uveliko kasni sa donošenjem protumjera za ublažavanje krize koja je zahvatila poljo­privredu. Unsko-sanski kanton je u protekloj godini proizveo 45 miliona litara mlijeka a već sada je izvjesno da u ovoj godini će te količine biti značajno smanjene, ističe Veladžić.


Država ima određene mehanizme podrške samo ih treba primijeniti. Mljekari traže šire mjere i zaštitu domaćeg tržišta, dok nadležni trebaju procijeniti kako uskladiti interese proizvođača, prerađivača i potrošača. Brojke o uvozu pokazuju veličinu tržišta, ali upozorenja farmera pokazuju i drugu stranu priče. Ako zbog niskih cijena otkupa mlijeka, slabijeg plasmana i povećanih troškova proizvodnje budu primorani smanjivati broj muznih grla ili ugasiti farme, Bosna i Hercegovina bi mogla postati još ovisnija o uvozu.

N. Piralić

Ermin Veladžić mliječni proizvodi mlijeko mljekari