ADIS DŽANIĆ, MINISTAR POLJOPRIVREDE, VODOPRIVREDE I ŠUMARSTVA: Najteža godina za poljoprivrednike

Ni najstariji građani Unsko-sanskog kantona ne pamte  vremenske nepogode  kakve su se izdešavale krajem prošle godine i proteklih mjeseci, na ovim prostorima. Poplave u decembru najmanje su se mogle očekivati a samo pet mjeseci kasnije, najveći dio Unsko-sanskog kantona je ponovo bio pod vodom. Pričinjene su milionske štete na stambenim i pomoćnim objektima ali i poljoprivrednim usjevima. Ni tu nije stalo. Uslijedile su ekstremne vrućine, olujni vjetrovi i već sada je izvjesno da su poljoprivredni proizvođači u velikom problemu. I ne samo oni, već svi građani, jer se u narednom periodu može očekivati značajno poskupljenje prehrambenih proizvoda.

O stanju u poljoprivredi na području USK razgovaramo sa Adisom Džanićem, kantonalnim ministrom poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva u Vladi USK.

KRAJINA: O klimatskim promjenama u svijetu stručnjaci gotovo svakodnevno govore. Da su se na tom polju stvari ozbiljno poremetile i sami smo svjedoci zadnjih godina, a posebno  zadnjih mjeseci. Iako je možda još rano govoriti o štetama u ovoj oblasti, činjenica je da su evidentne. Imate li podatke sa terena s kakvim se problemima poljoprivrednici  suočavaju?

DŽANIĆ: Ono što je opće poznato je to da je ove godine usvojen najveći iznos novčanih podrški u Budžetu Unsko-sanskog kantona kada je u pitanju poljoprivredna proizvodnja na području kantona i njen razvoj. Ova Vlada i Skupština su prepoznale značaj poljoprivredne proizvodnje i zaista smo slušali glas naših poljoprivrednih proizvođača i nastojali im izići maksimalno u susret. Radi se o iznosu od 9,5 miliona maraka novčanih podrški, plus 500.000 KM za projekt ruralni razvoj, namijenjen mladim poljoprivrednicima do 35 godina starosti, i dodatno još jedna stavka koja je prvi put uvedena a to su kapitalna ulaganja za što je planirano 376.000 KM. To je ono što je kanton konkretno izdvojio u 2023. godini i tvrdim da smo ispred svih kantona  u F BIH  kada su u pitanju izdvajanja za poljoprivrednu proizvodnju. E sad, nažalost poljoprivredni proizvođači neće uspjeti, odnosno to se povećanje neće puno osjetiti u vidu novčanih podrški jer ih je zadesila jedna od težih godina, ako ne i najteža do sada, kada je u pitanju sama poljoprivredna proizvodnja i to u svim granama. Informacije kojima raspolažemo, kada su u pitanju strna žita, ukazuju  da je prinos manji za čak 50 posto.Uzrok su kiše koje su trajale kad je bilo vrijeme sjetve zbog čega su ti poljoprivredni radovi kasnili. Zatim obilne padavine u maju koje su izazvale poplave gdje su velike sjetvene površine bile pod vodom, pa sad suša. Sve je to utjecalo da su prinosi izuzetno slabi a svi znamo da su iz godine u godinu troškovi same poljoprivredne proizvodnje sve veći. Kantonalno ministarstvo je već reagiralo na vrijeme kako bi poljoprivrednicima pomogli u realizaciji planova. Među prvima u Federaciji smo isplatili značajnu sumu novca, tačnije 5,300.000 KM.To je subvencija, odnosno pomoć poljoprivrednicima za sjetvene radove i laboratorijske pretrage mlijeka. Ono što nas raduje je to da su uposlenici ovog ministarstva,  među prvima obradili sve zahtjeve koji idu prema federalnom resornom ministarstvu iako smo kadrovski u manjem kapacitetu nego je to potrebno. Oni su se zaista maksimalno  trudili da to urade na vrijeme kako bih naši poljoprivredni proizvođači što prije mogli krenuti s planiranim radovima. Svaki fening, svaka marka, koja na vrijeme dođe, puno više znači tom poljoprivrednom proizvođaču nego naknadno neka veća suma ako on više ne može realizirati svoje planove.  S našim poljoprivrednim proizvođačima smo imali kontinuirane dogovore i nastojalni smo u najkraćem vremenu uraditi ono što je do nas, kada je u pitanju taj administrativni dio, sve kako bi sjetva krenula koliko toliko na vrijeme kao i ostali poslovi koje je bilo neophodno u to vrijeme uraditi. Konkretno, u pitanju  su zahtjevi za isplatu poticaja mljekarima s federalnog nivoa za četvrti kvartal prošle i prvi kvartal ove godine. Uspjeli  smo  među prvima iste uputiti prema resornom federalnom ministarstvu kako bi među prvima dobili sredstva koja nam pripadaju. U tom periodu samo po tom osnovu je na Unsko-sanski kanton došlo oko 12 miliona KM, plus sredstva koja smo mi izdvojili za proljetnu sjetvu.

Svakodnevno pristižu zahtjevi za nadoknadu šteta

KRAJINA: Proizvođači mlijeka s područja Unsko-sanskog kantona godinama su vodeći u Federaciji BiH. Hoće li loša godina, i u kojoj mjeri,  utjecati i na proizvodnju mlijeka?

DŽANIĆ: Proizvodnja mlijeka bi trebala da se održi na prošlogodišnjem nivou kada je proizvedeno 37 miliona litara mlijeka. Ne bih trebalo doći do samog pada. Naši proizvođači mlijeka će uspjeti održati proizvodnju ali po daleko većim troškovima nego proteklih godina. Proizvodnja hrane za stoku je daleko manja od planirane i bit će prinuđeni dodatne količine nabavljati na tržištu. U narednom periodu ulazimo u problem i ministarstvo nastoji već sada obezbijediti neka dodatna sredstva da pokušamo do kraja godine, paralelno sa redovnim planiranim sredstvima, isplatiti veći iznos kako bi pravovremeno pomogli naše poljoprivredne proizvođače. Već su obavljeni neki  razgovori  i sa samim premijerom  i na sjednicama kolegija Vlade, da pokušamo obezbijediti dodatna sredstva da barem malo tim poljoprivrednim proizvođačima, da tako kažem “herojima u ovoj proizvodnji”, olakšamo ovu itekako tešku godinu koja je možda i najteža u zadnjih deset godina kada je u pitanju sama poljoprivreda. Bilo je teških godina i ranije u pojedinim granama ali ova je pogodila baš svaku poljoprivrednu djelatnost. Gotovo svakodnevno imamo zahtjeve za nadoknadu šteta od poplava , od suša, evo i sada su naše ekipe na terenu gdje imamo prijave šteta od divljači. Taj dio je nažalost  dosta neuređen kada su u pitanju nadležnosti.

KRAJINA: Gdje je u stvari tu najveći  problem? Ko je u tom lancu najodgovorniji jer je evidentno da zadnjih nekoliko godina poljoprivredni proizvođači zaista trpe velike štete na usjevima zbog nekontroliranog kretanja divljih životinja i  pasa lutalica, a niko ne snosi odgovornost?

DŽANIĆ: Samo Kantonalno ministarstvo plaća naknadu štete  kada su u pitanju zaštićene vrste životinja, kao što su medvjed, ris. Sada su nam najveći problem medvjedi i divlje svinje. Mi izlazimo na teren, utvrđujemo štetu ali taj dio nadoknade štete koju prouzroče divlje svinje  snose  lokalna lovačka udruženja koja pokrivaju i gospodare tim područjem. Kada su u pitanju nadoknade štete tu postoje ti pravilnici prema kojima se utvrđuje  jesu li parcele ograđene ili ne, i slično. Ovakve se stvari u prošlosti nisu dešavale ili nisu bile toliko izražene i mi ćemo niz tih nekakvih nelogičnosti  prezentirati  višim nivoima vlasti. Kad kažem višim nivoima vlasti to kažem iz razloga što imamo dosta federalnih zakona po kojima mi radimo i koje hitno treba mijenjati. Zakonske promjene su neophodne u više oblasti, od novčanih podrški, od zakupa poljoprivrednog zemljišta, od koncesija pa evo i samih šteta gdje se jednostavno moramo pozabaviti tim problemom i doći do izmjena i dopuna spornih zakona da bi se problemi na terenu kvaliteteno i pravovremeno rješavali.

Uspostava kantonalnih robnih rezervi  neophodna

KRAJINA: Na početku razgovora istakli ste da su uslijed vremenskih neprilika na području Unsko-sanskog kantona velike štete pretrpjele sve grane poljoprivredne proizvodnje. Među njima su i pčelari. Kako namjeravate pomoći medarima da prebrode možda najtežu godinu do sada?

DŽANIĆ: Kada se uzme sve u obzir ni prošla godina nije bila povoljna za pčelare a ova je još ekstremnija. Kantonalno ministarstvo je u 2023. povećalo novčane podrške u startu kada su u pitanju sami pčelari. Mi smo imali niz sastanaka gdje smo došli do zaključka  da ubrzamo proceduru kada su u pitanju novčane podrške, da se ne čeka planska dinamika isplata, tj.kraj godine. I taj dio smo uvažili i ovih dana smo poslali dopis općinskim službama da obavijeste pčelare da podnose zahtjeve za poticaje,  upravo iz razloga  da bi prije dobili svoj novac. Ti zahtjevi već pristižu i kako se koji obrađuje slijedi isplata. To je taj mali dio što ministarstvo može učiniti da im pomogne barem u tom nekom prelaznom periodu.

KRAJINA: Činjenica je da posljednjih nekoliko godina Vlada i resorno kantonalno ministarstvo puno rade na razvoju poljoprivredne proizvodnje a pogotovo na toj redovnosti isplata u budžetu planiranih  novčanih podrški. Federalni nivo je taj koji, ne da koči, ali kasni i sa donošenjem programa novčanih podrški i samih isplata. Kako vi na to gledate?

DŽANIĆ: Kada govorimo o federalnom nivou, informacije radi, u ovoj godini budžet Federalnog ministarstva poljoprivrede je 164 miliona KM. Naš je prioritet  a  to smo i u razgovorima sa pčelarima i proizvođačima mlijeka i naglasili, ta pravovremenost podnošenja zahtjeva za poticaje. Veoma je bitno na kantonalnom nivou ubrzati taj dio unosa podataka obračunskih lista kako bih mogli među prvima ići prema  federalnom nivou sa zahtjevom za isplatu naknada našim poljoprivrednim proizvođačima kada isplata krene. Isti princip smo odradili i sa samim pčelarima i uposlenici ovog ministarstva su zaista dali sve od sebe, i u vrijeme godišnjih odmora, da to u najkraćem mogućem roku odrade, odrede prioritete kako krajnji korisnik ne bih čekao na novac mjesecima. Nezahvalno je sada govoriti koliko od planiranih 164 miliona za poljoprivredu dođe na Unsko-sanski kanton kada to ovisi o samim poljoprivrednim proizvođačima. Veliki dio njih je aplicirao i za sredstva iz domena kapitalnih ulaganja. Vidimo da je dosta nove mehanizacije kupljeno na samom Unsko-sanskom kantonu, što je za svaku pohvalu. Naši  poljoprivredni proizvođači su smogli snage i hrabrosti i u ovom trenutku , u ovako teškoj godini, sa enormno povećanim troškovima proizvodnje, odlučili su se za investiranje kroz zamjenu, odnosno nabavku nove opreme, nove mehanizacije. Tako da taj podatak, koliko će Unsko-sanski  kanton dobiti sredstava  sa federalnog nivoa ne znamo, to ćemo vidjet na kraju godine kada se sve sumira.

KRAJINA: Unsko-sanski kanton duži niz godina nema robnih rezervi. Nešto se po tom pitanju pokrenulo ali i dalje ih nemamo. Gdje je problem po vama?

DŽANIĆ: Uspostava kantonalnih robnih rezervi je stavljena u prioritete ovoj Vladi. Već smo  imali par sastanaka po tom pitanju i postojeća radna grupa je proširena kako bih ubrzali sam proces. Unsko-sanskom  kantonu  trebaju robne rezerve. To je i sam COVID 19 potvrdio najbolje i dokazao da u tim ekstremnim situacijama ne možemo  funkcionisati na način kako se to radilo do tada. Postoje dvije varijante u kojem pravcu ići i zaista se radi na tom pitanju. To je jedan  od prioriteta i ovog ministarstva i ove Vlade da se u ovom mandatu taj problem riješi.

Izvoz sirovine nije rješenje, već finalizacija proizvodnje

KRAJINA: Da li je Unsko-sanski kanton napravio korak naprijed u prerađivačkoj industriji?

DŽANIĆ: Kada je u pitanju taj dio, Unsko-sanski kanton, nažalost nije napravio puno. Imamo ogromne kapacitete, imamo potencijal, imamo sve ali prerađivačih kapaciteta nemamo. Ono što je nama, i meni kao ministru i svim drugim zainteresiranim poduzetnicima cilj, jeste da u narednom periodu dođemo do takvog  jednog subjekta koji  bi ovdje na kantonu bio, zapošljavao i napokon pokrenuo tu prerađivačku djelatnost. Nekada su ti svi pogoni bili u Agrokomercu. Sada dole radi firma AC Food d.o.o.,  ali u malim kapacitetima kada je u pitanju prerađivački  sektor. Ono što moram naglasiti još, kada je u pitanju proizvodnja same sirovine, pored  svih grana koje smo mi nabrojali, izrazito teška godina je bila i za proizvođače krastavca kornišona a poznato je da je Unsko-sanski kanton bio jedan od vodećih u toj  proizvodnji. Isti je slučaj sa jagodičastim voćem, posebno malinom. Konkretno kada je u pitanju malina, pored toga što je došlo do smanjenja otkupne cijene došlo je i do smanjenja prinosa tako da ti proizvođači trpe velike gubitke i mi tražimo načina kako da zaštitimo i održimo i taj vid proizvodnje da ne dođe do daljnje stagnacije ili prekida proizvodnje.

KRAJINA: Vaše ministarstvo osim poljoprivrede pokriva i oblast šumarstva i vodoprivrede. Kakvo je stanje u tim oblastima?

DŽANIĆ: Kada je sama vodoprivreda u pitanju Unsko-sanski kanton je bogat i tim resursom ali je nedovoljno iskorišten. Sada smo u završnoj fazi realizacije, da kažem jedne pozitivne priče, koja je prisutna još od 2012. godine. Radi se o fabrici u Kulen-Vakufu, odnosno puninoci  vode “Green Water”. Ovaj materijal je bio na Vladi i došli smo do faze zaključenja ugovora i ta fabrika bi uskoro trebala početi s radom. To je jedan pozitivan primjer  da smo uspjeli riješiti nešto što je cijelu deceniju bilo na čekanju. Ono što je bitno naglasiti je  to da bi to trebalo podržati kao lokalni brend USK-a. Drugi naš cilj kroz ovakve projekte je zaustaviti taj uvoznički lobi jer mi ovdje imamo kvalitetnu vodu, bogate vodne resurse koje moramo zaštititi i kvalitetno koristiti. Bitno  je i  da ta naša svijest, svijest domaćih kupaca, malo proradi  da kupujemo naše i tako štitimo našu ekonomiju. Imamo već “Lipu” vodu i to je ono što svi trebamo podržati i promovirati. Zdrava konkurencija je dobra stvar i dobro je imati što više investicija gdje će domaće biti prioritet. Što se tiče šumarstva, to su ogromni resursi ali tu je došlo do poremećaja na tržištu. Ogromne su potrebe za tom sirovinom u drugim zemljama, posebno zemljama Evropske unije. Mi u narednom periodu moramo naći načina da vratimo ono što smo nekad imali a to je finalni, gotov proizvod. To su neke stvari koje su u bliskoj prošlosti, nažalost uništene. Maločas smo govorili o potrebi finalizacije u poljoprivrednoj proizvodnji a ista potreba je i u oblasti šumarstva. Mi još  uvijek izvozimo sirovinu a uvozimo gotov proizvod, uvozimo i kiseli krastavac,  i zamrznutu malinu  i vodu a uvozimo i namještaj. Sad je ne samo na lokalnoj zajednici i kantonu, nego prvenstveno Federaciji i državi BiH  da taj dio zaštitimo i da idemo u pravcu da na pravi način iskoristimo te resurse  koje imamo  i da finaliziramo te proizvodnje. Ne treba tu izmišljati ništa, nekada je ovaj dio Bosne i Hercegovine, kao uostalom i cijela BiH, imao brojne tvornice  u oblasti drvne industrije i prerađivačke kapacitete. Mi samo trebamo početi cijeniti ono što imamo i poraditi na tome da to najbolje iskoristimo.

 N. Piralić

Objavio: usn krajina

Aktualnosti