BOSNOM KROZ GRADOVE [2. DIO]: Banja Luka – Grad rada, zanata i ljudi

Pod Austro-Ugarskom, grad ubrzano modernizuje svoj izgled i infrastrukturu. Telegraf je uveden 1866. godine, a željeznička veza s Bečom i Budimpeštom bitno ubrzava privrednu dinamiku i omogućava grad da postane važna veza u regionalnoj trgovini.

Banja Luka se u pisanim dokumentima prvi put pojavljuje 6. februara 1494. godine, u povelji ugarsko-hrvatskog kralja Vladislava II Jagelovića. Nakon dugogodišnjih rasprava među lingvistima i historičarima, prevladalo je tumačenje prema kojem ime grada potječe od arhaičnog pridjeva „banj“, u značenju „banov“, koji je nestao iz svakodnevne upotrebe, ali se sačuvao upravo u ovom toponimu. Tom je pridjevu pridružena riječ „luka“, koja označava ravnicu, pa se cjelokupan naziv može razumjeti kao „Banova ravnica“.

Banja Luka nije rasla samo zahvaljujući položaju i administrativnoj važnosti. Njenu stvarnu snagu činili su ljudi i njihov rad. Grad se stoljećima razvijao kao mjesto zanata, trgovine i znanja – kao urbano središte koje je živjelo od realne ekonomije, a ne od privilegija.

Već u osmanskom periodu, banjalučka čaršija bila je jedna od najživljih u zapadnoj Bosni. Esnafi su bili dobro organizirani, sa jasno uređenim pravilima, hijerarhijama i društvenom ulogom. Kovači, kazandžije, kožari, obućari, krojači, stolari – nisu bili tek zanatlije, nego nositelji gradskog identiteta. Njihove radnje bile su mjesta razmjene informacija, ideja i društvenog života.

Prvo naselje orijentalnog tipa, poslije dolaska Osmanlija 1582. godine, razvija se oko Careve mahale u Gornjem Šeheru. Banja Luka postaje sjedište prostranog Bosanskog pašaluka, što dovodi do ubrzanog razvoja grada.

Trgovina je Banju Luku povezivala sa širom Bosnom, ali i s prostorima izvan nje. Putem karavana, robe su stizale iz Dalmacije, Slavonije, Ugarske, ali i iz unutrašnjosti Carstva. Sol, tekstil, metalni proizvodi, poljoprivredni višak – sve je to prolazilo kroz grad na Vrbasu. Banja Luka je bila pristanište kopnenih tokova, mjesto gdje se roba zadržavala, prepakivala i dalje distribuirala.

U takvom ambijentu formira se i gradska elita – ne aristokratska u klasičnom smislu, nego trgovačka, obrazovana, vakufska. Ljudi koji ulažu u javno dobro: u mostove, škole, bogomolje, hanove, česme. Vakufi nisu bili puka religijska institucija, nego ekonomski motor grada. Oni su finansirali održavanje infrastrukture, obrazovanje i socijalnu sigurnost.

Banja Luka je imala i svoje intelektualce. Ulema, učitelji, pisari, kadije – ljudi pismenosti i prava – djelovali su u gradu i izvan njega. Neki su ostajali, neki odlazili, ali su Banju Luku nosili sa sobom kao referentnu tačku. Grad je bio dio mreže bosanskih urbanih centara koji su međusobno komunicirali, razmjenjivali kadrove i ideje.

---

Jedan od najznačajnijih pojedinaca kasnog osmanskog perioda bio je Ferhad-paša Sokolović, vojni zapovjednik i državnik čije ime ostaje neraskidivo povezano s urbanim razvojem grada. Po njegovoj naredbi, u drugoj polovini 16. stoljeća sagrađeno je više od 200 objekata — od mostova i hanova do amfiteatra zanata i javnih zgrada — te su nastali ključni dijelovi čaršije koji su Banju Luku pretvorili iz tvrđave u urbano jezgro poput kakvog kakvog evropskog grada svog vremena, a među najpoznatijim građevinama bila je Ferhat-pašina džamija – Ferhadija (1579.).

Za period neposredno prije i poslije dolaska Austro-Ugarske (1878), grad je imao intelektualce i prosvjetitelje koji su oblikovali kulturne temelje bosanskog društva. Među njima se posebno izdvaja Ivan Franjo Jukić, pisac, etnograf i inicijator prvog bosanskog književnog časopisa „Bosanski prijatelj“ te zagovornik osnivanja škola i biblioteka u Bosni i Hercegovini.

U to isto vrijeme, Banja Luka svjedoči razvoju trgovine i zanatstva koji gravitira uz urbanu čaršiju i njene trgovce. Čak je i današnja Gospodska ulica, poznata kao gradska promenada, prvobitno nastala oko trgovine i dućana izgrađenih 1880-ih, s pričama o prvim trgovcima koji su je učinili središtem gradskog života.

Pod Austro-Ugarskom, grad ubrzano modernizuje svoj izgled i infrastrukturu. Telegraf je uveden 1866. godine, a željeznička veza s Bečom i Budimpeštom bitno ubrzava privrednu dinamiku i omogućava grad da postane važna veza u regionalnoj trgovini. Do 1895. Banja Luka već ima gimnaziju, bolnicu i fabriku duhana, što je važan pokazatelj prelaska iz zanatske logike ka obliku industrijske i urbane ekonomije kakav će se snažnije razvijati u 20. stoljeću.

U jednoj takvoj društvenoj i kulturnoj klimi, različiti glasovi su se čuli kao znakovi promjene i buđenja: Vaso Pelagić, jedan od prvih zagovornika slobodnog obrazovanja i društvenih reformi u Banjoj Luci; i drugi prosvjetitelji koji su stoljećima gradili ideju obrazovanog društva.

Ove ličnosti i procesi čine srž urbanog identiteta Banje Luke: grad koji se ne gradi samo kroz ulice i zgrade, nego kroz ideje i ljude. Privreda, zanat, trgovina, prosvjeta i kultura – sve su to sastavni elementi koji su oblikovali Banju Luku kao živi i slojeviti grad, već prije industrijskog doba i dugo prije razvoja modernih fabrika.

---

Dolaskom Austro-Ugarske mijenja se ekonomska struktura grada. Dolazi do industrijalizacije u embrionalnom obliku. Cijeli procesi se okrupnjavaju. Otvaraju se pilane, fabrike duhana, zanatske radionice prerastaju u manufakture. Saobraćajna infrastruktura se poboljšava, administracija se modernizira, a Banja Luka postaje važno regionalno središte u okviru Bosne i Hercegovine.

Istovremeno, razvija se i kulturni život. Otvaraju se škole, čitaonice, kulturna društva. Grad daje učitelje, pravnike, ljekare, umjetnike. Neki od njih će ostaviti trag u cijeloj zemlji. Banja Luka više nije samo administrativni i privredni centar – ona postaje grad kulturne proizvodnje.

Važno je naglasiti: sve ove promjene odvijaju se unutar bosanskog prostora. Ekonomija Banje Luke nije bila okrenuta isključivo prema sjeveru ili zapadu, nego prema Bosni kao cjelini. Njene veze sa Sarajevom, Travnikom, Mostarom, Tuzlom bile su prirodne i stalne. Grad je disao bosanskim ritmom – sporim, ali postojanim.

Zato je identitet Banje Luke bio čvrst upravo tamo gdje se najteže falsificira: u radu, u ekonomiji, u ljudima. Grad koji ima razvijenu čaršiju, slojevitu elitu i kulturnu infrastrukturu ne može biti slučajan ni privremen.

Sutra, Banja Luka u 20. stoljeću

Pripremio: O. Delić

bosanski franjevci Ferhad-paša Sokolović Ivan Franjo Jukić