usnkrajina: 10-07-2025 | 12:32 | Kategorija: BiH
Prije 33 godine, 10. jula 1992. godine, u selu Biljani kod Ključa, počinjen je jedan od najstravičnijih zločina tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Pripadnici Vojske Republike Srpske tog dana su brutalno usmrtili 258 civila bošnjačke nacionalnosti.
„Najmlađa žrtva bila je četveromjesečna beba Amila Džaferagić, dok je najstarija bio 85-godišnji Bećo Čehić.“
Posebno potresan momenat bio je pronalazak bebine cucle u jednoj od masovnih grobnica — svjedočanstvo nepojmljive okrutnosti.
Tijela ubijenih pronađena su u masovnim grobnicama: Lanište I, Crvena zemlja I i II, u godinama nakon rata – 1995. i 1996. Jedno od najstrašnijih mjesta bio je „Bezdan“, prirodna jama duboka više od 20 metara, u koju su bacani i živi i mrtvi mještani.
„Za zločin se saznalo tek pred kraj rata, nakon oslobađanja ovog područja od strane Armije Republike BiH.“
Iako je zločin dokumentovan, pravda i dalje ostaje nedostižna za većinu žrtava i njihove porodice. Tek nekolicina odgovornih je izvedena pred lice pravde.
Jedan od osuđenih je Marko Samardžija, bivši nastavnik i komandant Treće čete saničkog bataljona.
„Samardžija je upravo mnoge svoje bivše učenike odveo u smrt.“
Uhapšen je 2005. godine, a godinu kasnije osuđen na 26 godina zatvora zbog zločina protiv čovječnosti.
Sud Bosne i Hercegovine je početkom 2025. potvrdio optužnicu protiv Jove Kevca, koji se tereti za:
„zločine nad oko 250 civila bošnjačke nacionalnosti iz Gornjih i Donjih Biljana, čiji su posmrtni ostaci ekshumirani iz više masovnih grobnica.“
Kevac je u to vrijeme bio komandant Drugog bataljona VRS na području Ključa. Tereti ga se za postupanje protivno Ženevskim konvencijama, koje štite civile u ratnim okolnostima.
Danas, tri decenije kasnije, Biljani šute, ali zemlja i dalje čuva tragove zločina. Sjećanje na nevine žrtve ostaje opomena i poziv da se pravda ne smije zaboraviti niti odgoditi.
Objavio: usn krajina
BiH