KOMENTAR: Lanac ishrane

PIŠE:Fahrudin Vojić

Živimo u vremenu u kojem se sve češće čini da su pravila civiliziranog društva zamijenjena pravilima džungle. Nije više najvažnije ko je pošten, stručan ili moralan, već ko je jači, glasniji, bezobzirniji i spremniji pregaziti drugoga kako bi ostvario vlastiti interes. Kao da je društvo prihvatilo logiku lanca ishrane – ili ćeš pojesti nekoga ili ćeš biti pojeden.U takvom ambijentu nestaju vrijednosti na kojima bi svako zdravo društvo trebalo počivati. Etika postaje prepreka, a ne vrlina. Poštenje se proglašava naivnošću, pristojnost slabošću, a obraz i riječ gube svaku težinu. Sve češće svjedočimo tome da uspijevaju oni koji ne poznaju granice, dok se oni koji ih poštuju guraju na marginu.Posebno zabrinjava činjenica da takav obrazac ponašanja više nije izuzetak nego pravilo. Djeca odrastaju gledajući kako se uspjeh mjeri moći, vezama i spremnošću da se pregazi svaki moralni princip. Uče da nije važno biti čovjek, nego biti pobjednik – bez obzira na cijenu. Kada se takve poruke svakodnevno ponavljaju, nije teško pretpostaviti kakvo društvo gradimo za generacije koje dolaze.Društvo koje počiva isključivo na zakonu jačeg ne može očekivati sigurnu budućnost. U njemu nema povjerenja, nema solidarnosti, nema osjećaja zajedništva. Svako u svakome vidi protivnika, konkurenta ili prepreku koju treba ukloniti. Umjesto saradnje razvija se sukob, umjesto dijaloga nadmetanje, a umjesto odgovornosti – gola borba za lični interes.A kada se jednom prihvati da je sve dozvoljeno kako bi se došlo do vlastite koristi, granica više gotovo da i ne postoji. Vrijeme je da se zapitamo kakvo društvo želimo ostaviti iza sebe? Ono u kojem će vrijediti zakon jačeg ili ono u kojem će čovjek ostati čovjek. Jer ako nastavimo vjerovati da je jedino važno ko će koga nadmudriti, prevariti ili pregaziti, na kraju ćemo svi biti poraženi. Ne zato što je pobijedio jači, nego zato što smo izgubili ono najvažnije – ljudskost.