KRAJINA NA PREKRETNICI: Može li „Schengen s ljudskim likom“ transformirati Unsko-sanski kanton?

Kako Unsko-sanski kanton pretvoriti iz saobraćajnog „slijepog crijeva“ u ekonomski most prema EU? Kakva je uloga Aerodroma Bihać, može li snaga privatnog sektora s vizijom premium turizma koji spaja NP Una i Plitvička jezera postati rješenje za gorući problem nedostatka luksuznih hotela.

BIHAĆ – Dok se na ulicama i trgovima gradova u Unsko-sanskom kantonu (USK) zahuktava politička utrka za predstojeći mandat u Skupštini USK, predizborni programi ključnih aktera nikada nisu bili sličniji u jednoj dijagnozi: Krajina se nalazi na historijskoj raskrsnici. Pitanje koje se postavlja pred buduću vlast, ali i pred cjelokupnu društvenu zajednicu, više nije kako preživjeti saobraćajnu izolaciju, već kako radikalno preokrenuti ekonomske tokove regije koja leži na samim vratima Evropske unije.

Odgovor na ovo pitanje krije se u pametnom balansiranju tri ključna stupa: infrastrukturnom buđenju kroz još uvijek kontroverzni projekt Aerodroma Bihać, redefinisanju robusnog privatnog sektora i kreiranju ekskluzivnog, samoodrživog turističkog modela koji bi se naslonio na susjednu Hrvatsku.

Pouke iz prošlosti: Kada lokalna vlast preuzme inicijativu

Kritičari često prigovaraju lokalnim administracijama nedostatak vizije, ali istorija pokazuje da su veći kapitalni projekti itekako mogući kada postoji politička volja. Najbolji dokaz za to je izgradnja i modernizacija Postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda (PPOV) u Bihaću, rađena u suradnji sa njemačkom KfW bankom, koja je ponudila spas za rijeku Unu i ekološku sliku grada. Ono gdje se stalo, a nije se smjelo stati jeste spajanje svih većih prigradskih mjesnih zajednica na kolektor. Paralelno, gradovi poput Cazina i Bosanske Krupe napravili su pionirske iskorake potpunim uređenjem i širenjem poslovnih zona (poput industrijske zone „Ratkovac“), privukavši investitore koji danas čine okosnicu privrede.

Privatni sektor u Krajini već je dokazao svoju žilavost. On je pretežno izvozno orijentisan i baziran na naprednoj metalopreradi, drvnoj industriji visoke završne faze i prehrambenom sektoru. Firme kao što su bihaćki Meggle, Pirnar u Bosanskom Petrovcu (vodeći izvoznik luksuznih aluminijskih vrata u EU), Bosancar i Zah (kompanija fokusirana na međunarodne standarde kvaliteta u površinskoj zaštiti i mašinskoj obradi koji su zastupljeni u elektro i automobilskoj industriji) iz Bosanske Krupe, te visokotehnološki GAT u Sanskom Mostu (zastupljeni u avio i autoindustriji te mjernoj tehnici) – koji zapošljavaju od nekoliko desetina do više stotina radnika – pokazuju da USK ima tehnološko znanje za evropsko tržište. Međutim, svi oni udaraju u isti zid: saobraćajnu blokadu i duge sate čekanja na graničnim prelazima Izačić i Maljevac otkako je Hrvatska ušla u Schengen.

Aerodrom Bihać: Zračni most ili politička iluzija?

U tom svjetlu, izgradnja Aerodroma Bihać u naselju Golubić, koja teče prilično sporo i rascjepkano, dobija sasvim novu dimenziju. Sa novim Master planom i višemilionskim sredstvima koja se fazno odobravaju za eksproprijaciju zemljišta i poletno-sletnu stazu od 1.800 metara, aerodrom ne smije biti posmatran kao politička igračka.

On ima tri jasne misije: uspostavljanje direktnog zračnog mosta sa brojnom krajiškom dijasporom u Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj, brzu kargo-logistiku za domaće izvoznike koji zavise od „just-in-time“ isporuka u EU, te – najvažnije – otvaranje vrata za visokoplatežne strane turiste. Ipak, stručnjaci upozoravaju: aerodrom bez brze ceste Bihać–Cazin–Velika Kladuša i spoja sa autoputem u Hrvatskoj ostaje samo pusta želja.

Balansiranje turizma: Plitvički masovni magnet i Unski eko-mir

Najveći izazov i ujedno najveća šansa za USK leži u turizmu. Dok regionalne stranke poput POMAK-a u svom „Planu za Krajinu 2026–2030.“ akcenat stavljaju na institucionalni razvoj Nacionalnog parka Una, a subjekti poput „BH Zelenih“ i ljevice forsiraju ekološki održiv razvoj, ključni trik leži u prekograničnom povezivanju sa regijama u susjednoj Hrvatskoj (Ličko-senjskom, Karlovačkom i Zagrebačkom županijom).

Hrvatski turistički gigant, Nacionalni park Plitvička jezera, godišnje privuče preko 1,5 miliona posjetilaca. Plitvice danas pate od prezasjećenosti, gužvi i ekoloških pritisaka masovnog turizma. S druge strane, Nacionalni park Una nudi netaknutu prirodu, ali s jasnim stavom: turizam u USK ne smije postati masovan.

Kako onda spojiti ove dvije nespojive realnosti? Odgovor je u formiranju Zajedničkog eko-turističkog klastera zasnovanog na pametnom balansu i disperziji gostiju:

• Premium preusmjeravanje: USK ne treba tražiti svih milion i po gostiju sa Plitvica, već samo “šlag sa torte” – oko 5 do 10% visokoplatežnih turista (avanturisti, ljubitelji elitnog glampinga, fly-fishinga i wellnessa). Kroz zajedničke prekogranične aranžmane, agencije iz Zagreba i Karlovca mogu ponuditi trodnevne pakete: nakon obilaska Plitvica, gosti prelaze granicu radi ekskluzivnog rafting doživljaja na Štrbačkom buku, vrhunske lokalne gastromonije i mira u Krajini.
• Zeleni koridor na granici: Da bi se ovo ostvarilo, kroz fondove EU (Interreg IPA program prekogranične saradnje) mora se finansirati digitalizacija i proširenje graničnih prelaza. Uvođenjem posebnih traka za registrovane turističke autobuse i agencijska vozila, prelazak granice bi trajao nekoliko minuta, pretvarajući USK u idealnu vikend-destinaciju za Zagrepčane.
• Prekogranične industrijske zone: Povezivanje se ne završava na turizmu. Dok bi turisti punili smještajne kapacitete visoke kategorije u Krajini, privredne komore USK i Karlovca mogle bi razviti model „podijeljene proizvodnje“ – sirovine i komponente bi se radile u agilnim pogonima u Cazinu ili Krupi, a finalno sklapanje i plasman bez carinskih barijera u poslovnim zonama oko Karlovca.

Ovdje može biti problem hotelski smještajni kapaciteti, pogotovo luksuzni koji nedostaju našem kantonu.

Rješenje ovog problema leži u dva paralelna pravca:

1. Hitna revitalizacija i spas simbola Krajine – Hotela Sedra: Ovaj kultni hotelski kompleks, smješten na jednoj od najljepših lokacija na Uni između Bihaća i Cazina, danas se doslovno raspada i predstavlja urbanističko ruglo. Aktiviranje i potpuna rekonstrukcija Sedre u luksuzni wellness i kongresni resort visoke kategorije morao bi biti nulti prioritet vlasnika ali i kantonalnih i lokalnih vlasti, bilo kroz privlačenje stranih investitora ili javno-privatno partnerstvo.
2. Okretanje modernoj “Landscape” i “Eco-Luxury” arhitekturi: Krajini nisu potrebni masivni betonski hoteli koji narušavaju pejzaž. Budućnost leži u objektima koji se savršeno stapaju s prirodom – hotelima sa zelenim krovovima integrisanim u brdovite terene kanjona Une i modularnim stakleno-drvenim kabinama skrivenim u šumi. Takva arhitektura sama po sebi privlači bogate goste koji traže izolaciju i direktan kontakt s prirodom.

Ko će povući prvi potez?

Ako želimo, prije svega zbog budućih generacija, ovaj kanton ostaviti u stanju dostojnom života i razvoja, među nultim prioritetima moralo bi biti i rješavanje problema odlaganja otpada – bilo kroz lokalne ili kroz nekoliko regionalnih/kantonalnih sistema. Propuštena šansa koju smo imali prije desetak godina mora nam biti veliko upozorenje. Zato rješenje problema otpada više ne bi smjelo biti pitanje odlaganja odluka, nego zajednički interes koji zahtijeva ozbiljan i dugoročan pristup.

Ovakve ideje više nisu naučna fantastika, već razvojni projekti za koje postoje mogućnosti finansiranja kroz evropske i prekogranične fondove. Međutim, za njihovo korištenje nisu dovoljni samo dostupni fondovi – potrebni su zreli projekti, sposobna administracija i spremnost institucija da ozbiljno sarađuju sa susjednim regijama.

Krajina ima priliku da od „slijepog crijeva“ postane most između Bosne i Hercegovine i Evropske unije. Ostaje da se vidi hoće li buduća vlast, nakon izbora i formiranja institucija, uspjeti pojedinačne lokalne interese povezati u koherentan regionalni plan razvoja. Resursi postoje, razvojni potencijali postoje, a Una i dalje teče – čekajući da se prirodne prednosti Krajine konačno pretvore u dugoročnu razvojnu politiku.

Pripremio: O. Delić

Aerodrom Bihać hotelski smještaj turizam