usnkrajina: 11-07-2025 | 07:26 | Kategorija: BiH
U Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari danas se obilježava 30. godišnjica genocida nad Bošnjacima “zaštićene zone UN-a” Srebrenica. U sklopu komemoracije, bit će obavljena kolektivna dženaza i ukop posmrtnih ostataka sedam žrtava genocida kojeg su u julu 1995. počinili pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS) i njihovi pomagači.
Ove godine, identificirani posmrtni ostaci pronađeni su u ranije otkrivenim masovnim grobnicama na lokalitetima Liplje, Baljkovica, Suljići i Kameničko brdo. U najvećem broju slučajeva, riječ je o nekompletnim tijelima, što znači da će pojedine porodice u mezar spustiti tek jednu ili dvije kosti svojih najmilijih.
“U zemlju spuštamo jednu ili dvije kosti – to nam je sve što je ostalo od njih.”
Među najmlađima koji će danas biti ukopani su Senajid Avdić i Hariz Mujić, obojica stari 19 godina u trenutku ubistva. Trideset godina kasnije, konačno će pronaći smiraj.
Jedan od danas ukopanih je i Hasib Omerović. Imao je 34 godine kada je ubijen, a njegovi ostaci ekshumirani su još 1998. godine. Zbog male količine pronađenih kostiju, porodica je tek sada odlučila pristati na ukop.
Na današnjoj kolektivnoj dženazi bit će ukopani i:
U mezarju Memorijalnog centra do danas je ukopano 6.765 žrtava, dok je 250 ukopano u mjesnim mezarjima, na zahtjev porodica. Žrtve dolaze iz različitih dijelova istočne Bosne – Srebrenice, Bratunca, Vlasenice, Zvornika i Milića, a pronađene su na 150 različitih lokaliteta, uključujući 77 masovnih grobnica.
Najmlađa do sada ukopana žrtva bila je Fatima Muhić, novorođenče, dok je najstarija bila nana Šaha Izmirlić, rođena 1901. godine. Za više od hiljadu žrtava još uvijek se traga.
Presudom iz 2007. godine, Međunarodni sud pravde u Hagu utvrdio je da je u julu 1995. u Srebrenici – tada “zaštićenoj zoni UN-a” – počinjen genocid. Za ovaj zločin, uključujući i ratne zločine, međunarodni i domaći sudovi do sada su osudili 54 osobe na ukupno 781 godinu zatvora i pet doživotnih kazni.
“Na doživotne kazne osuđeni su i Radovan Karadžić i Ratko Mladić, politički i vojni vrh Republike Srpske iz tog perioda.”
OPOMENA SVIJETU KOJI ĆUTI
“Trideset godina kasnije, zločinci se slave, a žrtve ponovo ubijaju šutnjom”Trideset godina nakon genocida, svijet bi trebao stati. Ako već ne u tišini i pokajanju, onda barem u trenutku dostojanstva prema žrtvama. No, kako se čini, to se ni danas neće desiti.
“Srebrenički genocid počinile su političko-vojne strukture odmetnute od civilizacije, ljudskih i božjih zakona – strukture koje su i danas žive, aktivne i nagrađene.”
Republika Srpska, entitet koji je proizašao iz zločina, ne pokazuje ni minimalne naznake suočavanja s prošlošću. Naprotiv – poricanje, veličanje ratnih zločinaca i otvorena mržnja prema žrtvama i njihovim porodicama danas su uobičajena praksa, a ne izuzetak.
Na društvenim mrežama – savremenom bojnom polju istine i laži – sve je više onih koji otvoreno slave genocid. I to upravo u dane kada se žrtve sahranjuju.
“Umjesto pokajanja, dočekuju nas poruke mržnje. Umjesto oprosta – iskeženi zubi i nova žeđ za bošnjačkom krvlju.”
Najopasnije od svega je to što nema znakova promjene. Vrijeme koje je prošlo, trebalo je biti prostor za duhovno pročišćenje i političku odgovornost, ali ono je iskorišteno za učvršćivanje radikalnih narativa.
“Vučićeva Srbija danas ne pokazuje nimalo volje za promjenom. Umjesto katarze, dobili smo nastavak ratnog vokabulara, militarizacije društva i duhovne regresije.”
Zato danas, više nego ikada, moramo ostati budni. Ne smijemo biti samo pasivni svjedoci koji se, jednom godišnje, prisjećaju zla.
“Ne samo da pamtimo. Mi moramo biti spremni.”
Spremni na istinu bez kompromisa. Spremni na borbu protiv revizionizma. Spremni na to da ne dozvolimo da kosti naših mrtvih budu zaboravljene, a njihove ubice slavljenje.
Jer ako to dopustimo – genocid se nastavlja.
O. Delić
Objavio: usn krajina
BiH