PARTNERI U DESTRUKTIVNOJ KOALICIJI: Jezične vratolomije, vinske i druge krivudave ceste koje ne vode do EU

PIŠE: Osman DELIĆ

Besramno-džiberske, besprizorne scene naših jadnika na državnom nivou već odavno su za medijsko konzerviranje i po mogućnosti deponovanje na dno Marijanske brazde u Tihom oceanu. S jasnim upozorenjem “Ne otvaraj ni za živu glavu”.

Spašavanje “vojvode” Dodika dok se do besvjesti nateže u svojim pravno-seljačkim eskapadama poseban je oblik perverzije s jedne, i njegovo teturanje po Čovićevim hercegovačkim vinskim stazama i puteljcima, s druge strane.

A, upravo je Čović centralna figura ovog “trganja” (trganje je u Hercegovini izraz za berbu grožđa, op.a.) blata s našeg evropskog puta bez kraja i konca. Da je centralna, to kažu svi iz Trojke!?

Hoće to Dragan. Voli on tu vrhunaravnu poziciju mudraca. Kojem se ide po “savjet”. Tek da bi izvalio vilično-padajuću terminologiju koja dijeli. Ovo “dijeli” kod Čovića je primarno i, kako sam voli istaći – Ustrajno! Sve, samo da podijeli.

Ustrajava Čović na filigranski “preciznim” jezičnim terminima koji čine razliku il’ti diferenciju. Pa nam tako Čović “diferencira koaliciju od partnerstva. A sve u svrhu, ponovo valja naglasiti, njegovo isticanje da ga se ne trpa u isti koš. Jer on tu, za boga miloga, ne pripada.

Tu je “slučajno” i samo u svrhu ustrajnog cilja – popu pop, bobu bob,… njegovom Hrvatu Predsjedništvo, ministarstvo financija (naravno), nekoliko miliona za KC Mostar, milijarda za Aluminij, Južna interkonekcija (afkors), Dani košnje …

Od operacije i sudovanja izgužvani Dodik već djeluje sumanuto zbunjen i vjerovatno mu je ovo posljednji politički udah, dok čeka duboki zaron.

Čović definitvno još uvijek šepelji. Politički analitičari, što ja definitvno nisam, govore da je to posljedica Plenkovića? Po meni, kao običnom Bosancu, apsolutno nevažno.

Ono što jeste važno reći jeste činjenica da se niko na toj poliktičkoj sceni Konakovića, Nikšića, Forta, fortisima i inih nije sjetio postaviti jedno sasvim praktično pitanje emancipiranom Čoviću – Odakle si ti, majke ti?!

Jer je, iz Čovićevog ugla gledano, sve ovo što se pokušava u našem “ukroćivanju” evropskog vala po njega prilično destruktivno. Evropa je jasno rekla kakvu Bosnu i Hercegovinu hoće. Tu diferencije nema. Pogotovo nema razlike u pogledu demokratskih standarda.

U susjednoj Hrvatskoj sve se diglo da očitaju bukvicu tim “tamo europarlamentarcima” da bosanski izborni zakon mora biti totalno suprotan evropskoj demokratskoj praksi??? I ne vide ništa čudno u tome što zahtjevaju!

Dok je, s druge strane, nevjerovatna stvar da nam evropske tokove kreiraju jako sumnjivi likovi koji su do 2022.doslovno u sprezi s ruskom agenturom radili na konačnom davljenju Bosne i Heregovine. Samo je ruska agresija na Ukrajinu sve nas u regiji spasila još jednog krvavog raspleta.
Na to je u februaru 2022. godine upozorio je Josep Borell, visoki predstavnik EU-a za vanjsku i sigurnosnu politiku.

Ostaci takvih ruskih derivacija ogledaju se u gašenju protoka naftnih derivata i izbijanja jednog osrednje strateško-političkog štapa onima, koje je niko drugi doli Sjedinjenih Država, označio kao ruske igrače.

Daleko od toga da se od tog plana odustalo. Naprotiv, u Srbiji i Hrvatskoj postoje kompletno formirani departmani i odjeljenja u najširem društevno-političkom spektru. Od posebnih programa na javnim servisima, preko katedri na tzv. sigurnosnim studijama, do kompletno operativno funkcionalnih odjela u sigurnosno-obavještajnim službama.

Svi oni, poistiha, manje ili više otvoreno rade na krčenju svega onoga što se uklapa u politički cilj Dodik-Čović. Posljednja dešavanja u Srbiji možda su uzdrmala sve navedeno, ali u Hrvatskoj je to ustrajno dosljedno.

Nama je preostala puka istina i jedini cilj – država Bosna i Hercegovina. Otvorena apsolutno za sve koji u njoj žive.

Je li moguće da nam evropske standarde uvode poštovaoci i baš oni koji s ponosom ističu ustrajnost na obilježavanju i održavanju svega začetog i u djelo sprovedenog, a u evropskom Haagu presuđenog udruženog zločinačkog pothvata!?

Ono što u svemu tome jako smeta jeste upravo Čovićevo ustrajavanje na nepripadnosti Bosni i Hercegovini, već samo, Hercegovini (uvjetno). Njegovo, slobodno se može reći, gađenje i s visoka gledanje na političke, makar i “partnere” odaje dojam istisnki prijetvornog. Samim time namaće se tako logično pitanje – Kako s takvim jasnim odmakom od ostatka države, od ostatka političkih partnera, misli graditi evropski put Bosne i Hercegovine!?

Osim, ako se iza tog puta, iza svih tih silnih uslova, pardon uvjeta, ne kriju kakve “posebnosti” koje bi mogle biti kreirane isključivo za našu zajedničku Bosnu i Hercegovinu!? Gdje bi formalno imali status države, a u stvarnom životu bili bi odijeljeni nekom verzijom “izraelsko-berlinskih zidova”, ugrađenih u neki evropski “regionalni projekt”!?

BIlo kako bilo našim bosanskohervegovačko diferenciranim, za razliku od Dodika, Čovića i njihovih ekipa, kosmopolitsko-evropskim istinskim vrijednostima naklonjenim političarima moramo reći da sve ima cijenu. Osim Bosne i Hercegovine. Tu trgovine ne smije biti!

Ovakvo stanje jednostavno ne može trajati unedogled. Bosna i Hercegovina je sve ono što EU tek hoće i/ili želi biti. Jasno i bez uvijanja pred svim evropskim političarima, a posebno pred EU-birokratama, jednom zasvagda podvući refu i reći – ovo je Bosna i Hercegovina. Vi trebate nas i to sad i odmah. Vi trebate nas da potvrdite sve ono što ste do sada tako blijedo isticali. Kada se kaže nas – naravno da se misli na Bosance i Hercegovce! U toj i takvoj priči nema diferenciranja niti razlike među nama. A sve one koji uporno i(u)strajavaju na razlikama jasno i bez uvijanja preporučiti onoj Evropi koja ih želi i hoće. Pa da vidimo i jednom zaključimo priču šta je to EU?

Je li to jedna opskurna Mađarska, ili sve one države koje su odavno shvatile da je naš zajednički spas u našem istinskom okupljanju oko bosanskohercegovačkih vrijednosti. Koje bi mogle biti i vrijednosti Evropske unije.

Na kraju, mi bez političara itekako možemo, pogotovo možemo bez Čovića, Dodika i sličnih. Forta, Konakovića, također.

Ono bez čega ne možemo je Bosna i Hercegovina.

Fortissimo, Bosno i Hercegovino!

Objavio: usn krajina

drukčije mišljenje