Tragičan odraz društva: Maloljetničko nasilje kao znak sistemskih propusta

PIŠE: OSMAN Delić

Nakon svakodnevnih lažnih dojava o postavljenim eksplozivnim napravama, mahom u obrazovnim ustanovama, Sarajevo je jučer svjedočilo ozbiljnom incidentu s vatrenim oružjem u kojem je učenik lakše ranio učenika Metalske škole. Već jutros, cijela je država zanijemila kada je stigla vijest o napadu na Policijsku stanicu u Bosanskoj Krupi. Maloljetnik, petnaestogodišnjak, nožem je usmrtio jednog policajca i teško ranio drugog.
Ovakvi su događaji šokantni za društvo, ali oni nisu izolirani incidenti. Ovo su manifestacije duboko ukorijenjenih problema unutar sistema u kojem ključne društvene uloge predstavljaju ljudi – socijalni radnici, pedagozi, nastavnici, odgajatelji i, na kraju, roditelji. Svaki pojedinac koji djeluje unutar tog sistema ima odgovornost prema djeci i mladima, a njihovo zanemarivanje može imati ozbiljne posljedice.

Multidisciplinarni pristup analizi

1. Društveni faktori i odgovornost obrazovnih i socijalnih ustanova

Radovi iz područja psihologije i sociologije, poput istraživanja “Juvenile Delinquency: Causes and Control” od Roberta Agnewa i Timothyja Brezine (2018), naglašavaju kako su mladi koji nemaju odgovarajuću podršku, osobito u periodu adolescencije, podložniji nasilnom ponašanju. Osim toga, obrazovne ustanove često nemaju dovoljno resursa za prepoznavanje rizičnog ponašanja kod djece.

Preporuka ovog istraživanja naglašava potrebu za unapređenjem školskih programa koji bi pomogli da se identifikuju rani znakovi antisocijalnog ponašanja i omogući rana intervencija kroz saradnju s roditeljima i socijalnim radnicima.

Poseban naglasak stavljen je na važnost formiranja stručnih radionica u školama. Takve radionice, koje bi vodili kvalifikovani psiholozi i socijalni radnici, mogle bi pomoći djeci da razviju emocionalne i socijalne vještine koje su ključne za kontrolu impulsivnog i agresivnog ponašanja. Radionice bi obuhvatile teme poput empatije, rješavanja sukoba, razumijevanja vlastitih emocija i razvijanja komunikacijskih vještina. Istraživanja su pokazala da takvi programi pomažu mladima da se osjećaju podržano i uključeno, što smanjuje rizik od nasilnih ispada.

Preporuke za prevenciju i podršku mladima
Za dugoročnu prevenciju i smanjenje nasilja među mladima potrebne su zajedničke i usmjerene strategije:

Emocionalna pismenost u obrazovnom sistemu: Uvođenje programa emocionalne pismenosti omogućilo bi mladima da bolje razumiju i izražavaju svoje emocije, smanjujući rizik od nasilnog ponašanja.

Stručne radionice u školama – ključne: Formiranje radionica za emocionalni razvoj i socijalne vještine pod vodstvom obučenih stručnjaka omogućilo bi mladima da razvijaju empatiju i razumijevanje, što se pokazalo kao izuzetno efikasan preventivni korak u drugim zemljama.

Podrška porodicama u kriznim situacijama: Pružanjem resursa za savjetovanje i podršku porodicama, socijalne službe mogu pomoći roditeljima da razviju bolje metode rješavanja sukoba i pozitivno utiču na djecu.

Medijska pismenost: Obrazovni programi koji uključuju medijsku pismenost i kritičko promišljanje postaju nužni u školama kako bi se mladi lakše nosili s nasilnim sadržajem kojem su svakodnevno izloženi.

Hitno je potrebna racionalizacija budžetskih sredstava
U BiH djeluje veliki broj udruženja i organizacija koje se bave različitim pitanjima poput inkluzije, zaštite prava žena, te brojnim boračkim i sličnim udruženjima, na koja se iz lokalnih budžeta izdvajaju značajna sredstva. Iako mnoge od tih organizacija imaju dobre namjere, sistemski pristup raspodjeli sredstava često izostaje. Daleko bi smislenije bilo usmjeriti dio tog novca ka obrazovnim institucijama, te stručnjacima iz oblasti socijalne politike i pedagogije, koji bi mogli raditi na formiranju praktičnih radionica i programa podrške mladima u školama. Time bi se postigla direktna podrška djeci i adolescentima kroz edukaciju i razvijanje emocionalnih vještina, a školski bi se sistem osnažio u rješavanju socijalnih izazova s kojima se mladi danas suočavaju.

Uloga roditelja i porodice u prevenciji nasilja
Uloga roditelja u razvoju i mentalnom zdravlju djece je najveća, a često je zanemarena u javnom diskursu. Kako pokazuje rad Centra za istraživanje radikalizacije iz 2020. godine, “Radicalization of Youth: Psychological and Social Influences”, nedostatak podrške i pažnje u porodici može djecu učiniti podložnijima negativnim utjecajima iz okoline, uključujući i nasilne i radikalne sadržaje. Roditelji su odgovorni za prepoznavanje emocionalnih potreba djece i kroz otvorenu komunikaciju mogu učiniti najviše. Kada porodica ne funkcioniše adekvatno, mladi su češće izloženi riziku od delinkventnog ponašanja.

Kako se može primijetiti, roditelji su često preopterećeni ili nemaju znanje i podršku kako bi se efikasno bavili problemima svoje djece. Edukativni programi koji uključuju roditelje u procese prevencije i emocionalnog razvoja djece, pokazali su značajan uspjeh u zemljama poput Danske i Norveške, gdje se roditelji aktivno uključuju u radionice za rješavanje sukoba i bolju komunikaciju u porodici.

Medijski utjecaj na percepciju i ponašanje mladih
U digitalno doba, gdje su mladi svakodnevno izloženi brojnim sadržajima na internetu i društvenim mrežama, mediji imaju ogromnu odgovornost. Negativan sadržaj, uključujući glorifikaciju nasilja i agresivnog ponašanja ima devastirajući utjecaj na percepciju i ponašanje adolescenata. Stanje u ovom segmentu je katastrofalno. Sada je već jasno da vlada histerična borba i demonska želja tzv. portala isključivo za nasilnim sadžajima. Umotavajući brutalno nasilno ponašanje u tzv. crne rubrike, sve ono što ozbiljna novina ne bi prikazala, na većini portala je upravo nasilje njihov glavni sadžaj. Slobodno se može reći da u medijskom prostoru vlada apsolutna anarhija i utrka u ludilu. Očito smo pomiješali lončiće, pa umjesto slobode govora imamo medijsku promociju nasilja. I da licemjernost bude konačna, iz takvih crnih rupa pozivaju na odgvornost sve druge, dok svoju apsolutno ne vide. Medijska pismenost mladih i djece nameće se kao ključna vještina u prevenciji nasilja među mladima.

U ovom kontekstu, radovi poput “Media and the Mind of Youth” ukazuju na to koliko je važno podučavati mlade kritičkom promišljanju sadržaja kojem su izloženi. Jer davno “zadana” odgovornost medija da izvještavaju o nasilju bez senzacionalizma i glorifikacije, pretvorila se u njenu suprotnost. Bez sumnje se može reći da se ogromna većina ponaša baš suprotno, u najmanju ruku neodgovorno, što dodatno podstiče uzorke oponašanja kod mladih koji još uvijek razvijaju vrijednosne sisteme i nisu u stanju racionalizirati stanje u društvu i svojoj sredini.

Zaključak
Uloga društvenog sistema, od škola i socijalnih službi do roditelja i medija, presudna je u formiranju zdravog društvenog okruženja za mlade. Ovi tragični događaji naglašavaju potrebu za reformama u obrazovnom i socijalnom sistemu, uključujući rad s roditeljima, emocionalnu edukaciju i odgovorno medijsko izvještavanje. Samo kroz koordiniran i odgovoran pristup može se stvoriti stabilno okruženje koje će mladima pružiti sigurne temelje za život bez nasilja.

Objavio: usn krajina

Društvo