DRINA BEZ GRANICE: Kako se na plitkoj i preusmjerenoj Drini organizirano krade šljunak

Na spornom dijelu granice između BiH i Srbije industrijsko vađenje šljunka prolazi nekažnjeno. Bageri rade, kamioni odlaze puni, a država gleda sa strane.

Na dijelu riječne granice između Bosne i Hercegovine i Srbije vlada potpuni institucionalni mrak. Granica nikada nije precizno riješena, ali je zato eksploatacija šljunka savršeno organizovana. Ne povremeno, ne stihijski – već industrijski. Bageri ulaze u korito, kamioni izlaze puni, dok dokumentacija, ako uopće postoji, ostaje skrivena od javnosti. Koncesije se preskaču, dozvole rastežu do besmisla, piše Federalna.ba.

Pravni vakuum kao alibi za pljačku

Na obalama Drine stvoren je pravni vakuum koji je postao idealan teren za “lov u mutnom”. Prostor koji mještani nazivaju “ničijom zemljom” formalno se vodi kao teritorija općine Bogatić u Srbiji, iako rijeka već decenijama teče kroz Bosnu i Hercegovinu. Promjena toka Drine zamutila je granicu, ali je razbistrila interese – zakoni su nestali, a pohlepni izvođači dobili otvoren poziv.

“Moj plac je na teritoriji Republike Srbije, a ovih 13 kvadrata ovdje, ovaj trogao je u Bosni i Hercegovini”, kaže mještanin Milan Pušković.

Dok bageri i kamioni svakodnevno prekrajaju korito rijeke, institucije ostaju zarobljene u vlastitoj nemoći.

“Imamo katastarske čestice koje pripadaju Srbiji i na strani RS-a, gdje i nemamo mogućnost postupanja. U tim slučajevima nastavimo kontaktirati kolege iz Srbije kako bi oni preduzimali mjere iz svoje nadležnosti”, navodi portparolka Inspektorata RS-a Dušanka Nikolić.

Zoran Zelenović upozorava da se granica koristi kao paravan za ilegalne radove: “Prema dogovoru, sredina rijeke Drine je granica. Faktički, sad se kopa na našoj strani, jer Drina je preusmjerena uz obalu Srbije.”

Šljunak odlazi, računi ne postoje

Granica je tako postala savršen izgovor za bagere koji ulaze u korito kao u privatni posjed. Šljunak nestaje, a država ne vidi ni marke. Odgovora nema ni od gradske uprave, ni od Vlade RS-a koja je, smatra Milan Novaković, bila dužna uspostaviti jasnu saradnju s Vodama Republike Srbije.

“Rečeno mi je od njihovih inspektora koji su bili ovdje da je problem u tome što se nikakve takse ne plaćaju ni Srbiji ni Bosni i Hercegovini”, ističe Novaković.

Iz Javne ustanove “Vode Srpske” tvrde da su radovi na uređenju vodotoka i vađenju šljunka strogo propisani – elaborati, saglasnosti Ministarstva i obavezne mjere zaštite okoliša. U slučaju nelegalnih radova, kažu, obavještavaju Inspektorat i MUP.

Kazne postoje – ali rijetko pogađaju cilj

U Inspektoratu RS-a navode da su tokom godine izvršili 85 kontrola, te da je u pet slučajeva utvrđeno nelegalno vađenje šljunka bez dozvola. Izrečene su zabrane i novčane kazne do 25.000 KM, zavisno od toga da li je prekršilac pravno ili fizičko lice.

“Informacije o kretanju inspektora se puno brže kreću od samog vremena potrebnog inspektoru da zatekne nekoga na vodotoku. Nailazili smo na slučajeve gdje se vide svježi tragovi šljunčarenja”, priznaje Dušanka Nikolić.

Ekolozi tvrde da je stvarni obim problema daleko veći.

“Zadnji put kad su zajedno izašli na teren, s naše strane Drine, šest-sedam preduzeća uhvatili su u ilegalnom vađenju šljunka”, kaže Snežana Jagodić-Vujić, predsjednica Ekološkog udruženja Eko-put Bijeljina.

Poruka iz civilnog sektora je jasna: država mora prestati glumiti nijemog posmatrača. Dok se granica koristi kao izgovor, šljunak nestaje, obale se urušavaju, a rijeka mijenja tok pod pritiskom nezasite pohlepe.

Izvor: Federalna.ba

Drina granica šljunak Srbija