PUT U HAOS: Autoritarni režimi međusobno se podupiru na putu razaranja čovječanstva

Anti-prosvjetiteljska politika, prezir prema znanosti, slobodi javnih medija i vladavini prava, sklonost laganju i stvaranju općeg straha, poništavanje razlika između istine i laži, morala i nemorala, predstavljaju samo dio alata autoritarnih režima za političku i kulturnu transformaciju društva, čime se stvara nova paradigma dru­štvene stvarnosti.

“Ne treba mi međunarodno pravo. Moć je ograničena samo mojim vlastitim moralom.”, Donald Trump

PIŠE prof. dr. Nedžad BAŠIĆ

Izostanak trijumfa liberalne demokracije kao odgovora na veliki znanstveni i te­hno­loški progres i dru­štvenu i političku mobili­za­ciju čovjeka, dovest će do velikih migrantskih pomjeranja stanovni­štva i sve većeg snaženja represije autoritarnih režima. Etnički sukobi, građanski ratovi, hibridno i specijalno ratovanje, agresivno ponašanje moćnih autoritarnih režima koji se ne uzdržavaju činiti i najteže zločine protiv čovječnosti bez ika­kvih pravnih i političkih posljedica i moralnih ograničenja, učinit će današnji svijet haotičnim, a čovjeka duboko uznemirenim, zbunjenim ali i spremnim, više nego ikad do sada, da pruži otpor tom autoritarnom bezumlju i apsurdnosti.

Antiprosvjetiteljski autoritarizam

Istorijska netrpeljivost Rusa prema Ukrajincima, Hindusa pre­ma Pakistancima, Jevreja prema Pa­le­stincima, Turaka prema Jerme­nima, Sunna muslimana prema Shia muslimana, kršćana prema mu­slima­nima, protestanata prema kato­licima, katolika prema pravo­slavnima, hinduizma prema budi­zmu i islamu, pravoslavnih prema svim drugima, praćena je fascinacijom njihovih autoritarnih lidera teo­zofijom, gnosticizmom i euge­nikom. U svojoj neograničenoj moći vladanja autoritarni vladari sve su više skloni ezoteričnom po­ve­zivanju svoje svjetovne vlasti s duhovnom (sakralnom) mističnom spoznajom boga, što stvara čvrstu simbiozu između vladara i crkve, u kojoj čovjek ostaje trajno podre­đen i poslušan vladaru i njegovoj moći. U toj svojoj podređenosti i poslu­šnosti vladaru pod utjecajem permanentne svjetovne i sakralne propagande, Homo sapiens postaje sklon da povjeruje da je vladar biće „arijevske rase“ sa nadljudskim sposobnostima koje ga čine mo­ćnim izvesti ga iz svih njegovih nevolja.
Anti-prosvjetiteljska politika, prezir prema znanosti, slobodi javnih medija i vladavini prava, sklonost laganju i stvaranju općeg straha, poništavanje razlika između istine i laži, morala i nemorala, predstavljaju samo dio alata autoritarnih režima za političku i kulturnu transformaciju društva, čime se stvara nova paradigma dru­štvene stvarnosti. Autoritarni vla­dari i režimi bi da mijenjaju svijet činom čiste volje. Zbog toga autoritarna vladavina mora stalno izazivati šokove i strahopoštovanje, mora brzo prelaziti iz jednog oblika u drugi, stvarajući tako nevidljivu destruktivnu energiju koja pokreće društvo u nepredvidljivom pravcu. Tako će razorni agresivni rat protiv druge suverene države biti samo „specijalna vojna operacija“ s ciljem denacifikacije jednog naroda i njegovog vraćanja na „ispravan put“, dok će otvoreno činjenje ge­nocida biti samo pravedna borba protiv terorističke organizacije i tero­rizma kao prijetnje cijelom čovječanstvu. Urušavanje globalnog ekonomskog, političkog i pravnog poretka biće proglašeno za „dan oslobođenja“ čovječanstva, a sve to da bi se omogućilo stvaranje i ugra­dnja novog svjetskog poretka sa fašističkom ideologijom u arhitekturu demokra­tskog društva.
Kako autoritarni populizam funkcionira na velikoj ulozi nepri­ko­­snovene moćivođe, autoritarni režimi nose novu dimenziju krize koja je određena psihološkim profilom lidera, što mijenja način komunikacijeizmeđu autoritarnih režima i čovjeka. Nije teško zamisliti kakva bi današnja politička filozofija svijeta bila bez Putina (1952), Trampa (1946), Xi Jinping-a (1949), Narendra Modia (1950), Recepa Tayyipa Erdoğana (1954), Ali Khamenei (1939), Benjamina Netanyahua (1949). Ovi vremešni politički lideri koji nose haos u sebi i težnju da preoblikuju svijet sukladno svojim unutarnjim duhovnim spletkarenjima na rubovima okultizma i mistike, magije i gatanja, pokazuju sve više znakova netolerancije, surevnjivosti, nesigurnosti i radikalizacije, zbog sve težeg razu­mjevanja procesa koji se dešavaju oko njih, što ih sve evidentnije vodi u gubljenje realnih veze sa stva­rnošću. Opsjednuti vladanjem veli­kim imperijama u stilu velikih imperatora, postaju zarobljenici mesijanizma i sopstvene retorike i žive u istorijskim analogijama i metaforama. Oni svoje protivnike vide isključivo kao ljude koji se ne mogu tretirati kao ljudska bića i koja je poželjno ubiti. Otvorena rei­nkarnacija nacističke ideologije u punom je zamahu u 21. stoljeću. Oni drže svijet u strahu od pada njihovih kognitivnih sposobnosti i raspada njihovih imperija. Vođa je taj koji isključivo utjelovljuje mistični, kreativno-destruktivni duh čija će moć voditi čovječanstvo do njegove definitivne destrukcije.

Okultizam, mistika, magija i gatanje

Putinu i Netanyahu u razaranju samog bića čovjeka, pridružujese Donald Tramp, autoritarni pre­dsjednik najmoćnije sile svijeta, koji će podržati zločine genocida u Ukrajini i u Gazi, obnoviti stare, oda­vno zaboravljene, imperija­li­stičke projekcije ugovora o iskorištavanju tuđih minerala i nasilnog pripajanja/otimanja teritorija dru­gih država, direktnog uplitanja u odluči­vanje drugih naroda kroz promoviranje i podržavanje krajnjih desniča­rskih partija, i ignoriranje ugovora o slobodnoj trgovini, uvo­deći time čovječanstvo u novu eru „imperijalnog haosa“. Ideolo­giji Trampovog MAGA pokreta koja će međuna­rodni pravni sistem svesti na razinu vlasništva i ličnog morala autoritarnog vođe, učinit će ideologiju autoritarnog populizma nacističkom ideologijom 21. stoljeća.

Ono što Trampov MAGA i MAHA pokret ima zajedničko sa Putinovom nookratijom i Netanya­huovim cionizmom je kult ličnosti koji leži u njihovom središtu. Samo Tramp može da učini Ameriku ponovo velikom. Samo Netanyahu može stvoriti Veliki Izrael. Samo Putin može obnoviti granice velikog ruskog carstva iz doba Katarine Velike. Samo pokornost vođi je ono što čini da se sve to dogodi.
Oni se međusobno slažu, po­dupiru jedan drugog i zajedno čine jedninstvenu ideološku platformu nacizma i zajedno grade jedinstvenu militarističku strukturu fašizma i razaranja čovječanstva. U zločinima genocida autoritarnog režima Benjamina Netanyahua i autoritarnog razbojničkog upada Trampa u Venecuelu, Putin nalazi legalizaciju za svoju politiku maso­vnog ubijanja civilnog stanovništva Ukrajine, otimanja djece od rodite­lja, razaranja gradova, i denacifika­ciju Ukrajine, samo zato što su Ukra­jinci odbili da budu Rusi, kako ih on doživljava. I Putin i Netanyahu svoje zločine vješto će uko­mponirati u novu strategiju Trampovog MAGA i MAHA po­kreta stvarajući time globalnu alijansu krajnje desničarskih autoritarnih vladara, koji zločine genocida sa neshvatljivom moralnom lako­ćom pretvaraju u visoko profitibilne investicije u kooperaciji sa brojnim lokalnom korumpiranim i beskru­puloznim političarima, bizni­sme­nima i prevrtljivim vjerskim vođama.
Autoritarni populizam poziva se na najveće žrtve nacizma da bi legalizirao povratak nacizmu, vodeći psihološku igru „zamje­njenih uloga“ u kojoj žrtve nacizma postaju dželati gdje kroz navođenje svojih prijatelja da prihvate njihove laži i propagandu, uvode pouzdan test moći širenja fašizma u dru­štvene strukture u 21. stoljeću. Najvećim žrtvama nacizma biva dozvoljeno da ponove zločin koji je nad njima izvršen kao samoispu­njavajući čin pravde i kolektivne nacionalne inicijacije. Kroz tu morbidnu kolektivnu nacionalnu inicijaciju testira se kako mogu autoritarna društva vladati svijetom, kako će se čovječanstvo odrediti prema iskušenjima koja donosi autoritarna vladavina i koliko je čovjek spreman da prihvati nepravdu, poniženje i bol koje mu se nanosi.
U ovom ratnom eksperimentu koji provodi autoritarni režim Rusije, Izraela i USA, čovjek kao ljudsko biće stavljen je van zaštitnih mjera zakona, gdje gubi svako pravo na brigu i zaštitu od države, dok autoritarni režimi postaju evo­luirajuća avangarda čovječanstva, što čini samoispunjavajući čin de­struktivnog autoritarnog populi­zma u 21. stoljeću.

PARADOKS ŠUTNJE I ZAVJERE LOŠEG MORALA ČOVJEKA: Smrtonosno stezanje omče oko vrata demokracije

Generacija novih promjena

Rođeni su između 2000. i 2012, i povezuju se i mibilizirajupreko digitalnih platformi tražići odgovornost vladajućih režima koji odba­cuju demokratske reforme, bolje obrazovanje, pristupačno zdra­vstvo i ekonomsku pravdu. Njihove ideje se nastanjuju tamo gdje nepravda najviše pogađa nemoćnog čovjeka: u južnoa­meričkim favelama, razo­renim prigradskim naseljima Azije i Afrike, sirotinjskim četvrtima Evrope i Amerike, i u elitnim djelo­vima velikih gradova gdje je čovjek getoiziran i izložen tiraniji nepravde. Globalno su povezani od Afrike, Azije, Južne Amerike, Evrope, USA, Australije, Kanade, pa sve do Kine, Rusije i Indonezije. Njihovi putevi i ideje se susreću i ukrštaju na TikToku, Instagramu, Discordu, Redditu i na drugim elektronskim platformama što ih čini visoko mobiliziranom mrežom detektira­nja korupcije vlasti, erozije demo­kracije, zdravlja i obrazovanja ljudi, što čini najveću prijetnju nasilnom autoritarnom populizmu i licemjernoj demokraciji. Njihova pokreta­čka snaga je želja za uspostavljanjem većeg digniteta čovjeka, za podizanjem osjećanja potrebe za više demokratije, podizanje frustracija i otpora prema vlasti, crkvi, vojsci, i prema drugim institucijama koje učestvuju u porobljavanju čovjeka. Neumoljivo traže političke promjene, ostavke vlada i prisilne smjene vlasti i uspostavljanje novih institucija vlasti koje će biti bliže potrebama čovjeka.

Gen Z je generacija mladih, obrazovanih i talentiranih ljudi koja je inspirisana novim tehnolo­gijama koje koriste u konekciji i mobilizaciji svojih ideja i aktivizma. Oni stvaraju ideje na kojima se razvija „DOKTRINA KREA­TIVNE MODERNOSTI“ u kojoj se na platformama diversifikacije, autentičnosti i društvene odgovornosti, stvara novi svijet: svijet socijalne pravde, svijet klimatskog aktivizma i svijet održivog življenja ljudi na planeti zemlji. Oni odbijaju tradicionalne stereotipove identiteta, poštuju strogu individualnost i digitalni nativizam što im stvara mogućnosti da njihov glas postaje sve čujniji, značajniji i moćniji. Koriste hashtags, online peticije radi podizanja svijesti o nužnosti promjena i građenja globalnih pokreta koji dijele njihove vrijednosti. Podržavaju politiku koja počiva na platformi diversifikacije, autentičnosti i odgovornosti. Oni uvode svijet u novu globalnu igru, stvaraju nove intuicije, raskidaju sa konvencionalnim načinom razmišljanja i nude širi prostor za novi model kognitivnog aktivizma, što vodi stvaranju novog koncepta glo­balne svijesti čovjeka o demokra­tskoj državi kao garantu preživljavanja čovječanstva.

Donald Trump