usnkrajina: 05-05-2026 | 11:43
U Sarajevu je danas, 5. maja, obilježen Dan sjećanja na ubijenu djecu opkoljenog grada – dan koji ne pripada samo kalendaru, nego savjesti jednog društva. Pred Spomen-obilježjem ubijenoj djeci Sarajeva 1992–1995, u tišini koja govori više od riječi, položeno je cvijeće, proučena Fatiha i odata počast za 1.601 prekinuto djetinjstvo.
Delegacije sa svih nivoa vlasti, zajedno s roditeljima, porodicama i građanima, podsjetile su na razmjere stradanja koje ni protok vremena ne može ublažiti. U ime Općine Centar počast su odali načelnik Srđan Mandić, vijećnik Samir Fazlić i pomoćnica načelnika Lejla Dizdarević.
Obilježavanje ovog dana ustanovljeno je odlukom Vlade Kantona Sarajevo iz 2019. godine, kao institucionalni čin priznanja boli koja je odavno nadrasla privatno i postala kolektivno pamćenje.
Sudski utvrđene činjenice svjedoče o brutalnosti zločina: najmanje 53 djece ubijeno je snajperskim hicima, dok je više od 14.000 ranjeno. Najčešće su stradavala tokom igre – u trenucima koji bi trebali biti sinonim za sigurnost i bezbrižnost. Upravo ta činjenica najdublje razotkriva prirodu nasilja kojem su bila izložena. Za ove zločine nad djecom, ni nakon više od tri decenije, niko nije odgovarao.
Današnjem obilježavanju prisustvovao je i federalni ministar unutrašnjih poslova Ramo Isak, koji je zajedno s okupljenima odao počast najmlađim žrtvama. Njegova poruka bila je jasna i bez zadrške:
“Sjećanje na ubijenu djecu Sarajeva naša je trajna obaveza i opomena da se ovakvi zločini nikada i nigdje ne smiju ponoviti. Dužnost svih nas je da njegujemo kulturu pamćenja, ali i da gradimo društvo u kojem će svako dijete imati pravo na sigurno i bezbrižno djetinjstvo. Samo kroz istinu, pravdu i odgovornost možemo graditi budućnost oslobođenu mržnje i nasilja.”
Opsada Sarajeva, koja je trajala 1.425 dana – od 5. aprila 1992. do 29. februara 1996. godine – ostaje najduža opsada jednog glavnog grada u modernoj historiji. U tom periodu ubijeno je više od 11.500 građana, među njima 1.601 dijete. Grad je preživio, ali su rane ostale duboko urezane – u porodicama, u sjećanju, u tišini koja svake godine 5. maja ponovo progovori.
Ovaj datum ne nosi samo tugu. On nosi i odgovornost – da se pamti, da se traži pravda i da se nijednom djetetu, nigdje, nikada više ne oduzme pravo na život.
Opsada Sarajeva Sarajevo Ubijena djeca Sarajeva