usnkrajina: 27-10-2025 | 09:59 | Kategorija: Region
Beograd je proteklog vikenda bio domaćin osnivačke skupštine „Russian Historical Society in the Republic of Serbia“. Skup je započeo intoniranjem himni Srbije i Rusije, a poruka sa svečanosti bila je jasna: „otvaranje je snažna politička poruka neraskidivih veza dva naroda“. Sergej Naryshkin, predsjednik Ruskog historijskog društva i direktor Spoljno-obavještajne službe Rusije (SVR), obratio se videoporukom, dok je Aleksandar Vulin – poznat po otvorenoj proruskoj retorici – prisustvovao lično i otvoreno najavio “mirno ostvarenje plana srpskog sveta”.
Naryshkin je već godinama pod sankcijama zapadnih zemalja zbog uloge u ruskoj agresiji na Ukrajinu i širenju propagandnog narativa o „istorijskoj misiji Rusije“. Njegova pojava, makar i posredno, na ceremoniji u Beogradu, nije tek simbolična gesta: to je demonstracija da Srbija ostaje ključna tačka ruskog kulturno-političkog utjecaja na Balkanu.
Domaće vlasti nastavljaju balansirati između formalne saradnje s Evropskom unijom i faktičkog političkog i ekonomskog savezništva s Moskvom. Dok zvanični Beograd govori o „neutralnosti“, praksa govori suprotno. Samo nekoliko dana ranije, zbog američkih sankcija ruskim energetskim kompanijama, blokirana je isporuka sirove nafte za Naftnu industriju Srbije (NIS) – čiji je većinski vlasnik „Gazprom Neft“ iz Rusije. Sankcije su Srbiju direktno pogodile, a to je cijena ruskog kapitala i političke ovisnosti.
Evropska unija, s druge strane, pokazuje zabrinjavajuću mlakost. Iako poziva Srbiju da se uskladi s evropskom vanjskom politikom, Bruxelles istovremeno zatvara oči pred otvorenim „kulturno-obavještajnim“ projektima koji potkopavaju evropske vrijednosti. Dopuštanje da šef ruske obavještajne službe – makar simbolično – vodi instituciju s ogrankom u srcu Beograda, dok Srbija ostaje kandidat za članstvo u EU, predstavlja flagrantan primjer dvostrukih aršina.
„Ovo nije kulturna saradnja – ovo je meka moć Moskve na djelu, obavijena u historijski narativ i bratstvo po vjeri“.
RHS je i u samoj Rusiji često korišten kao instrument političke legitimacije režima. Iza „istorijskih projekata“ krije se ideološki okvir koji promoviše imperijalnu viziju Rusije, a sada se taj model seli i u Beograd. Time Srbija postaje most za širenje ruskog utjecaja prema regionu – što je geopolitički i sigurnosno pitanje prvog reda.
Evropska unija ne može više zatvarati oči pred činjenicom da Beograd koristi proces evropskih integracija kao štit, a u praksi provodi politiku paralelne lojalnosti Moskvi. Ako Bruxelles ne zauzme čvršći stav i ne uvede jasne političke uslove, rizikuje da sam podriva principe na kojima počiva evropska zajednica. Vrijeme „diplomatskog razumijevanja“ prema Vučićevom režimu je prošlo.
Objavio: usn krajina
Region