usnkrajina: 07-04-2026 | 12:52
Smrt akademika Rusmira Mahmutćehajića predstavlja gubitak jedne od najkompleksnijih i najutjecajnijih intelektualnih figura savremene Bosne i Hercegovine. Njegovo djelovanje obuhvatalo je nauku, politiku, filozofiju i kulturni angažman, a njegov glas bio je prisutan u ključnim momentima oblikovanja države i njenog identiteta.
Rođen 29. juna 1948. godine u Stocu, Mahmutćehajić je rano pokazao sklonost prema nauci i analitičkom mišljenju. Diplomirao je na Elektrotehničkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu 1973. godine, a potom magistrirao i doktorirao na Univerzitetu u Zagrebu. Usavršavao se u Italiji i Belgiji, uključujući prestižni Međunarodni centar za teorijsku fiziku u Trstu.
Akademsku karijeru gradio je kao profesor i dekan Elektrotehničkog fakulteta u Osijeku, a kasnije i kao univerzitetski profesor u Sarajevu, gdje je predavao na više fakulteta, uključujući i oblasti koje su povezivale tehničke nauke i filozofiju religije.
Početkom 1990-ih, u vrijeme raspada Jugoslavije i agresije na Bosnu i Hercegovinu, Mahmutćehajić ulazi u politiku. Bio je potpredsjednik prve Vlade Republike Bosne i Hercegovine (1991–1992), a zatim ministar za energetiku, rudarstvo i industriju (1992–1994).
U tom periodu bio je dio najužeg državnog vrha, učestvujući u organizaciji odbrane zemlje i funkcioniranju institucija u ratnim okolnostima. Kasnije se povlači iz aktivne politike, dijelom i zbog neslaganja s političkim pravcima nakon rata, uključujući i kritički odnos prema postdejtonskom uređenju.
Nakon izlaska iz politike, Mahmutćehajić se posvećuje intelektualnom radu. Osniva i vodi Međunarodni forum Bosna, platformu za dijalog o identitetu, kulturi i političkoj budućnosti zemlje.
Njegov opus obuhvata više od dvadeset knjiga i stotine eseja, u kojima razvija specifičnu filozofiju Bosne kao prostora pluralnosti, duhovne tradicije i “jedinstva u različitosti”.
Bio je zagovornik ideje Bosne i Hercegovine kao civilizacijskog mosta, ali i oštar kritičar nacionalizama, sekularnog redukcionizma i političkih projekata koji su vodili ka etničkim podjelama.
Iako međunarodno priznat, Mahmutćehajić je ostao snažno vezan za rodni Stolac. Aktivno je učestvovao u obnovi porušenih džamija, vakufskih objekata i kulturnog naslijeđa, dajući lični doprinos revitalizaciji ovog historijskog grada.
Mahmutćehajić ostaje upamćen kao:
Njegov rad često je izazivao polemike, ali upravo u toj sposobnosti da provocira intelektualnu raspravu leži dio njegovog trajnog značaja.
Odlaskom Rusmira Mahmutćehajića Bosna i Hercegovina izgubila je jednog od svojih najprepoznatljivijih intelektualnih glasova. Njegovo naslijeđe ostaje prisutno kroz knjige, ideje i institucije koje je gradio – kao trajni podsjetnik na složenost, ali i mogućnost zajedničkog života u različitosti.