usnkrajina: 31-03-2026 | 11:53
Godišnji izvještaj organizacije Civil Liberties Union for Europe (Liberties) za 2026. godinu donosi jednu od najoštrijih ocjena stanja demokracije unutar Evropske unije u posljednjoj deceniji. Pet država članica – Bugarska, Hrvatska, Mađarska, Italija i Slovačka – označene su kao akteri koji “dosljedno i namjerno” urušavaju vladavinu prava, dok se u još nekoliko zemalja bilježi zabrinjavajući pad standarda.
Ono što ovom izvještaju daje posebnu težinu jeste činjenica da dolazi iz mreže organizacija civilnog društva iz cijele Evrope, koje djeluju kao svojevrsni korektiv zvaničnih institucija poput European Commission. Liberties ne donosi pravno obavezujuće odluke, ali njegovi nalazi često služe kao alarm – i politički pritisak – na evropske vlade i same institucije EU.
Ulazak u Evropsku uniju podrazumijevao je prihvatanje jasnog seta pravila: nezavisno pravosuđe, slobodne medije, zaštitu građanskih prava i snažne mehanizme kontrole vlasti. To su tzv. “kopenhaški kriteriji”, temelj na kojem počiva cijeli evropski projekat.
Zato se danas postavlja legitimno pitanje: da li države koje su označene kao “rušitelji” zapravo odstupaju od onoga što su obećale vlastitim građanima?
Primjeri koje izvještaj navodi sugeriraju sistemski problem. U Hungary vlast premijera Viktor Orbán godinama provodi centralizaciju moći i ograničava prostor za nezavisne institucije. U Slovakia, nakon povratka Robert Fico, bilježi se ubrzano slabljenje pravosudnog sistema i otvoreni politički sukob s evropskim normama. U Italy uvedeni su zakoni koji ograničavaju pravo na protest, dok se i u Croatia i Bulgaria bilježe pritisci na medije i slab napredak u borbi protiv korupcije.
Takvi trendovi, upozorava Liberties, nisu incidenti, već obrasci ponašanja.
Za razliku od ranijih kriza, kada su prijetnje dolazile izvana, današnji problem EU leži u njenoj unutrašnjosti. Države članice koriste institucionalne mehanizme da postupno mijenjaju pravila igre:
Ono što zabrinjava jeste da se slični trendovi, iako u blažem obliku, pojavljuju i u državama sa dugom demokratskom tradicijom poput Francuske ili Njemačke, koje su u izvještaju označene kao “klizači”.
Izvještaj ne štedi ni European Commission. Od stotinu preporuka upućenih državama članicama, većina nije rezultirala konkretnim napretkom, a dio je doveo čak i do pogoršanja situacije.
To otvara ključno pitanje: ima li EU stvarne mehanizme da zaštiti vlastite vrijednosti?
Formalno – da. U praksi – ograničeno. Sankcije su rijetke, politički kompromisi česti, a procesi spori. U takvom ambijentu, vlade koje žele testirati granice sistema imaju dovoljno prostora za manevriranje.
Teza da je riječ o “prevari” nije jednostavna, ali nije ni neutemeljena. Građani su u mnogim državama podržali ulazak u EU vjerujući u jačanje institucija i pravne sigurnosti. Međutim, nakon pristupanja, dio političkih elita koristi stabilnost i benefite članstva, dok istovremeno potkopava upravo one principe koji su omogućili ulazak.
U tom smislu, problem je dvostruk:
Ipak, preciznije bi bilo govoriti o političkoj evoluciji sistema nego o klasičnoj prevari. Demokratije nisu statične – one mogu nazadovati jednako kao što mogu napredovati.
Izvještaj Libertiesa ukazuje na dublji fenomen: erozija vladavine prava više nije izuzetak, već postaje trend. Kombinacija populizma, sigurnosnih izazova i ekonomskih pritisaka stvara okruženje u kojem se restrikcije lakše opravdavaju.
U takvim okolnostima, pitanje više nije samo koje zemlje krše pravila, već da li Evropska unija ima kapacitet da očuva vlastiti identitet.
Ako je vladavina prava temelj Unije, onda njeno slabljenje nije samo pravni problem – već politički i civilizacijski izazov za cijelu Evropu.
EU vladavina zakona