Majka svih kriza

Eo ga, prođoše i dani u kojima smo jedni drugima uputili želje, sve najbolje, para, sreće i šta već ide uz to. Ni otvorili oči dobro nismo nakon toga, a u marketima nas dočekaše visoko podignute cijene. Tačno k'o da ih neko ofrlje onako lijepi po artiklima, kako s nekome ćefne, što bi rekli. Sve i da je tako, još nisam čula da je neka inspekcija, komisija, na kraju, država kaznila neke koji dižu cijene kako im se usnije. Nego, kažu nije to poskupilo, samo je naša platežna moć sve manja. Ma, hajte molim vas? U državi koja ima najnižu platežnu moć, državi koja je na rubu siromaštva po tamo nekim evropskim mjerilima, cijene proizvoda veće nego u državama Evrope. A Evropljani protestiraju zbog inflacije i poskupljenja, dok niko od njih skoro pa nema plaću manju ispod 1.000 eura, to je ona kao minimalna. Ali, ok nećemo o Evropi. Nego, šta rade ove naše hairlije koje se izabraše da vode narod i državu? Ništa, brajo. Pardon, još ganjaju ruku-dvije da utvrde poziciju. Sebi i onima oko sebe, a iskustvo nas uči da oni i oni oko njih nisu nikada, niti će sada, osjetiti ovu inflaciju u galopu, niti su čuli pismene ekonomske stručnjake koji najavljuju da nam stiže “majka svih kriza”. Ne zvuči dobro, ono, zvuči da ti se kosti zatresu. Njima se ne trese ništa, jer njihovih od 5 do 10.000 maraka taj stajling može izdržati i frizure će im biti postojane. Ovo nas malo što je ostalo, koji plaćamo precijenjene proizvode, punimo budžete od kojih se koriste oni. I to je sve ok, jer kad gledam na tevejcu, ljudi uglavnom negoduju, što im niko ne brani. Osim ako javno imenuju nekog od političkih veličanstava, e tada bi mogao klepiti kaznu ili fasovati zatvora. Bez šale, puna su usta riječi rješenje, rješenja, izlaz i izlazi iz krize, ali još ni na vidiku nema ničega od toga. Jedino što svakodnevno imamo, je da te mahnite cijene i dalje skaču. A plaće, bar većini nas, ostale na onoj mizernoj razini s kojom više ni račune nećeš moći plaćati. Koga briga, crkni. Na naše mjesto uvijek mogu dovesti nekog, ali njihovo, e to je već tema. Za njihova mjesta žrtvovani su standardi drugih, na kojih se imalo pravo od onih koji su se borili da se ustoliče, tražiti povećanje plaća. Ali hajd zatraži, riskiraš da sletiš iz stolice. A da će oni koji se bore da ovladaju svime, na sto staviti rješenje koje će koliko-toliko i drugima osigurati da prebrode ovu krizu, sumnjam. Ako daju nama, šta će ostati njima? Spomenuh negdje izlaz, pa me asocira na izlaz iz države, odakle se svakodnevno bježi. Da li je bolje tamo gdje idu, ne znam, ali teško da se neko vraća. Kakva god ona bila, politika koja toliko zanemaruje narod, ne može biti dobra, Političari koji su svrha sami sebi, ne mogu biti narodni. Teški dani su tu, živimo ih, kakvi dolaze, ako se ugledati na ponude za tzv. rješenje, nećemo lako izgurati, bez obzira na krilatice koje su nam otupljiale um “izdržali smo i gore i ovo ćemo”. Eto, vidjet ćemo hoće li ove nove, negdje stare vlasti, naći rješenje za galop cijena, sve teži život ili će se kao i do sada, baviti time da ostanu na vlasti, jer je tamo zagarantiran dobar život s tuđih leđa.

Objavio: usn krajina