PETO GODIŠNJE DOBA: Kriv je Djed Mraz

Ulazimo polako u Novu godinu, neko sa vjerovanjem da će biti bolja od stare, neko sa štajaznam kakvim uvjerenjima. Da će nekom biti itekako bolja, to je jasno, milionerima kojih u ovoj državi ima, ali se ne zna kako su poneki uspjeli se omilioneriti. Nećemo nikada ni saznati, zato što oni koji treba da ispune uvjete za ulazak u EU, rade sve da se te i slične stvarčice na raskrinkavanju zanata mito i korupcja, zauvijek zabetoniraju. Nego, opet stara pogana priča o najdražem djedici koji putuje sa Sjevernog pola da bi paketićima obradovao mališane. Opet se vode rasprave treba li nama taj djedica ili ne treba, jel’ u skladu sa ovim da pokušam biti duhovita, članom Zakona o Djeda mrazovima ili ne. U najmanju ruku, osim što je sve to skupa primitivno i ne vodi nas baš nigdje, sve mi to smrdi na to da bi neko želio da u ovoj zemlji napaćenoj na sve moguće načine, još određuje sudbinu Djeda Mraza. Svašta bih još rekla, ali ionako znate iz kojih to kuhinja dolazi. Koliko ja znam taj djedica nikome nije naudio, ali itekako su djeci naudili nasilnici u školama, počev od nastavnika da učenika nasilnika, pa se taj problem nikad nije riješio. Itekako su djeci naudili dileri i kladionice ispred škola, međutim, ne diraj u njih, oni su ispružena ruku mafije, a mafija voli ponekad ručati sa nekima od onih koji glume državnike. Itekako su djeci naudile hladne školske prostorije, itekako su djeci naudila neadekvatna liječenja, a neka se nažalost, okončaše tragično. Ni tu nije ništa poduzeto, a da će biti, vidjet ćemo hoće li dogodine. Itekako su djeci naudili bijesni vozači u još bjesnijim automobilima, pa se ni tu nije ništa riješilo, ako eto ne bi, dogodine. Stoga mi svako poimanje da Djeda Mraz nije dio nečega, da smeta i da nam treba, dođe kao grč u želucu i podsjeća me na staru ofucanu foru:hajmo mi zakuhati oko Djeda Mraza, dok se prašina oko suštinskih stvari ne slegne. Rećemo, gdje su obećane pare za pomoć uposlenicima, nezaposlenicima, ovima, onima? U jeku inflacije koja probija sve plafone, umjesto da traže načina kako da pomognu narodu da preživi, oni nađoše da se bave Djeda Mrazom. Nekad me stvarno sramota zbog njih. Što se mene tiče, očekujem da u noći vedroj punoj zvijezda zamislim da čujem praporce Irvasa, a na kočiji zajupuren Djeda Mraz žuri do kuća da se spusti kroz dimnjake i dječici ostavi poklone. Srećom, ove godine mu je lakše, manje se troši pelet, manje drva. Jer su nam tako omogućili oni koji tvrde da smo ih mi birali da nam živote svedu na razinu ispod preživljavanja.

Objavio: usn krajina