PETO GODIŠNJE DOBA: U blinda vozilu, siguran je svako

Evo ne znam, kako mi ikako. Štrajkove najavljuje ono malo preostalih radnika, koji traže svoja prava, a ta prava su stala u blindirane limuzine kojima se samoprozvani kao državnici, vozikaju odnemila do nedraga po državi, sve uvjeravajući narod da će situacija biti ok, samo još malo duranja i devera. Što bi se reklo, dever dunja, pa više ništa. Znači, ja kao ja treba da predeveram još nekoliko godina ako mi se posreći, da mi tamo njima u blindiranim kolima, plaćenim ručkovima i večerama, plaćetinama od po deset hiljada, bilo još bolje? Jer, ne sjećam se da je u zadnjih trideset, narodu ikad bilo bolje. A opet, gledam tevejac, diglo se brate na noge po Evropi pa se ne odustaje. U nas se razišlo u vremenskom periodu od -do, izbiflali zahtjeve i ravno na ćevape, pa kući. Ne pravi se država tako brajo. Država se pravi tako da iz nje izreneš sve ove koji su se uzverali na leđa narodu, pa bogate li se bogate, ovima koji se hvale još jednom otvorenom javnom kuhinjom, e kad njih i još 100 autobusa (malo li je, čini mi se) lopuža, prevaranata na vlasti, izvalimo iz stolica, e onda će i državi svanuti. Do tada, dok se oni vozikaju u blindama, dok ih čuvaju duge cijevi, a tvrde da je narod bezbjedan, nikad mi niđe nećemo. Ako je država sigurna, pa hajde brajo među narod svoj, kolo da poigramo i svi se o nama zabavimo, nemoj da te vozikaju na četiri strane u blinda autu, još uperenih pušaka, ako se ne daj Bože, neko usudi samoprozvanom zvaničniku jelte, kazati nešto neprimjereno. Oni mogu nama neprimjerenosti u svim oblicima servirati, sirotinju istjeravati na ulice ako nije platila račune, ali njih, e u njih se ne dira. Pare za njihov dobar i ugodan život kao nigdje u svijetu, plaćamo mi. Stoga, dobro mi ikako, dok god svojim vlastitim čulima, očima, svijesti i razumu ostavljamo prostora da nas omalovažavaju, počev od tamo gdje radiš, do vrha države koja bi mogla bolje, samo kad bi svi to htjeli. Inače, u blinda vozilu, siguran je svako. Dok, izaći među narod, nije baš lako, poosebno kad nemaš šta da mu daš, a obećanja su se izlizala k'o stare cipele.

Objavio: usn krajina