Promjene na čekanju

Ni nakon nepunih pet mjeseci nakon održanih Općih izbora u našoj zemlji građani još ne znaju ko će biti vlast, a ko će biti opozicija. Izuzetak je državni nivo vlasti i manji bosanskohercegovački entitet. Još uvijek se čeka da se vidi ko će formirati federalnu i izvršnu vlast u sedam od deset federalnih kantona. Zbog činjenice da smo u predizborno vrijeme bili poprilično nezadovoljni učincima (do)tadašnje zakonodavne i izvršne vlasti puna su nam usta bila tvrdnji da je konačno došlo vrijeme za promjene. Razlog tome su bili skromni radni i rezultatski učinci naših nekadašnjih izabranih predstavnika u vlasti na svim nivoima. Izuzetak nije bio ni Unsko-sanski kanton. Prolazna ocjena zaslužena je samo u prvoj mandatnoj godini. U preostale tri pažnju su zaokupljala jeftina politička prepucavanja i stalna borba za šesnaestu ruku neophodnu za nesmetano funkcioniranje kantonalne izvršne vlasti predvođene Vladom USK-a na čelu sa premijerom Mustafom Ružnićem. Očekivanja da će oktobarski izbori donijeti kantonalnu političku stabilnost nisu se ostvarila. To dokazuje činjenica da je Mustafa Ružnić i dalje premijer i da je u Skupštini Unsko-sanskog kantona uspostavljen odnos političkih snaga koji za sada nikome ne daje priliku da formira poslaničku većinu dovoljnu za imenovanje mandatara za sastav nove Vlade. I dalje, naime, svjedočimo nemogućnosti bilo kakvog dogovora. To i jeste razlog što smo uvjereni da ćemo i dalje biti suočeni sa legitimiranom i legaliziranom neodgovornošću koja je bila zajednički imenitelj bivšoj zakonodavnoj i izvršnoj vlasti na svim nivoima. Dok čekamo novu vlast ta će političarska neodgovornost i dalje biti dio naše svakodnevice. To znači da se u dnevnom redu (novo)izabrane zakonodavne i izvršne vlasti još dugo neće naći pitanja vladavine prava, ekonomije, zapošljavanja i ostalog što bi nam neminovno moralo osigurati bolju zajedničku budućnost. Građanima je davno postalo jasno da su novoizabrani naši politički predstavnici najspremniji za rad u svoju i korist svojih političkih stranaka. Najmanje su spremni i sposobni da rade u korist građana. Pitanje je ovdje ima li mjesta za “časne izuzetke”. Stranačka pripadnost i izražena poslušnost stranačkim liderima i dalje su političarski prioriteti. Eklatantan primjer je izabrani predsjednik Federacije BiH koji ni za živu glavu ne želi dati doprinos brzom formiranju nove federalne izvršne vlasti. Uvjet da malo “otkoči” i da promijeni svoj politički kurs djelovanja je da se u Vladu Federacije milom ili silom uguraju kadrovi i njegove Stranke demokratske akcije. Parlamentarnu većinu koju su formirale stranke predvođene SDP-om i HDZ-om oni ne priznaju iako sami i udruženi sa Demokratskom frontom nikako ne mogu pronaći koalicione partnere da formiraju neku svoju poslaničku većinu. Najnovija događanja na političkoj sceni Unsko-sanskog kantona sasvim jasno pokazuju da su za nemogućnost formiranja potentne skupštinske većine najveći krivci u redovima Naroda i pravde koji svoju podršku Narodnom evropskom savezu uvjetuju suradnjom sa POMAK-om Šuhreta Fazlića koji je u predizborno vrijeme bio rezolutan u stavu da nakon izbora jedino neće surađivati sa NES-om i LS. Sada su zarad vlasti spremni okrenuti ploču i zaboraviti šta su i kome su prilično glasno zamjerali. S druge strane od NES-a se na federalnoj razini očekuje njihova i podrška S BiH da se smijeni Novalićeva i formira Vlada sa premijerom Nerminom Nikšićem. Razvlačenje građanske pameti se nastavlja, a dokle će moglo bi se uskoro znati. U Unsko-sanskom kantonu s velikim se zanimanjem iščekuje utorak, 28. februara za kada je najavljen nastavak davno započete konstituirajuće sjednice Skupštine Unsko-sanskog kantona. Kako su sve političke opcije otvorene nikoga ne bi trebala iznenaditi ni mogućnost da novu većinu obznane dvije ovdašnje najjače političke stranke. Sa živcima NES-ovih taktičara i stratega ne bi se trebalo igrati jer oni u ovom političkom vašaru ovdje i drugdje najmanje mogu izgubiti, a najviše stranke okupljene oko Sarajevske trojke.

Objavio: usn krajina