18/06/2024

VELIKO OKTRIĆE ADMIRA MAŠIĆA, NAUČNIKA S MIT-A: Kreč izgubljen u lošem prevodu

Objavljeno: 01/02/2023. 11:23

VELIKO OKTRIĆE ADMIRA MAŠIĆA, NAUČNIKA S MIT-A: Kreč izgubljen u lošem prevodu

Tajni sastojak koji je antičkim građevinama omogućio trajnost, ustvari i nije tajna, tajna je bila kako ga koristiti, utvrdio je tim bh. hemičara, naučnika i profesora na MIT-u Admira Mašića, koji je patentirao moderni samozacjeljujući beton

Zgrade, mostovi, brane… bez pukotina, jer bi se same zacjeljivale. Možete li to zamisliti?

Ako ne možete, ne brinite. Grupa naučnika koju predvodi jedan Bosanac potrudila se da ovu, u prvi mah banalnu, ideju ne moramo zamišljati.

U bosanskohercegovačkim, regionalnim, pa i svjetskim medijima posljednjih dana spominje se ime Admir Mašić. Ovaj hemičar je, proučavajući drevne spise i povelje, otkrio hemijsku formulu i patentirao moderni, samozacjeljujući beton. Otkriće, do kojeg je došao sa svojim timom na poznatom Massachusetss Institute of Technologyju (MIT) u Sjedinjenim Američkim Državama, oduševilo je javnost.

Slučajno hemija
Inače, Mašić je do rata živio u selu Kolibe Gornje kod Bosanskog Broda. Bio je među najboljim u razredu i učestvovao je na takmičenjima Titovim stazama revolucije.

Početkom rata je s porodicom izbjegao u Slavonski Brod, a potom i u Rijeku. Kao izbjeglica, Admir u to vrijeme nije mogao pohađati srednju školu u Hrvatskoj. Ali, tu je uskočila sreća.

”Prva škola u koju smo majka i ja ušli bila je Kemijsko-tehnološka škola u Rijeci, a onda smo uspjeli ubijediti direktora da me prime. Znači, hemija je u moj život ušla sasvim slučajno, a imalo je smisla zbog Rafinerije nafte u Bosanskom Brodu. Na kraju sam shvatio da mi hemija super leži”, priča Admir, koji je to dokazao učešćem na gradskom takmičenju sa kojeg je izašao kao pobjednik.

Uslijedilo je i državno takmičenje, nakon čega je pozvan u ljetnu školu najboljih mladih hemičara Hrvatske. Njegov prirodni talenat i trud su se isplatili, pa je na kraju srednje škole Mašić dobio stipendiju od Instituta Otvoreno društvo za uspjehe u srednjoškolskom obrazovanju. Zahvaljujući stipendiji i nevladinim organizacijama iz Italije, Admiru su se otvorila vrata svijeta.

”U Torinu sam studirao hemiju, magistrirao maksimalnom ocjenom i doktorirao na istom univerzitetu (Univerzitet u Torinu). Pokrenuo sam i svoju firmu Adamantio Science in Conversation za očuvanje drevne kulturne baštine, a onda preselio u Berlin”, prisjeća se Admir.

Njemačka i “Max Planck” bili su odlična odskočna daska za uspješnog hemičara iz Bosanskog Broda. Na ovom institutu usavršio je tehnike za karakterizaciju prirodnih materijala, poput kolagen svile, kostiju, starina kakve su svici sa Mrtvog mora i slično.

Mašić danas živi u Bostonu, Massachusets, gdje u svojoj laboratoriji istražuje high performance bioloških i arheoloških materijala s ciljem razvoja novih, koji će biti održiviji i dugotrajniji.

”Drugim riječima, istražujemo prošlost da bismo inspirirali budućnost”, kazao nam je Admir u razgovoru za Oslobođenje 2019. Tri godine poslije, desilo se upravo to – prošlost je iznjedrila nadu za bolju budućnost.

Na istraživanje ga je podstakla činjenica da beton koji se u gradnji koristi danas nije održiv, niti garantuje višestoljetnu postojanost. Pored toga, proizvodnja ima velike emisije ugljičnog dioksida, što nije dobro po okoliš. S druge strane, građevine sagrađene u rimsko doba prkose vremenu i svim (ne)prilikama s kojim se susreću. Admir se zapitao kako je moguće da se naši mostovi ruše, a ove građevine stare 2.000 godina, sa sličnim hemijskim sastavom, opstaju.

To je, kazao je, bio početak.

U ljeto 2016. godine, studenti MIT-a su se zajedno sa profesorom Mašićem zaputili na ekskurziju u Italiju kako bi shvatili zašto je Rimsko carstvo bilo centar visoke tehnologije svog vremena. Uzorke koje su uzimali u Italiji, na Mediteranu, širom Evrope, vratili su Boston i studirali ih.

Pun pogodak
Rad Mašićevog tima objavljen u januaru 2023. u Science Advancesu, pokazao je da tajna dugovječnosti materijala koji su koristili antički Rimljani leži u tehnološkom procesu pravljenja. Naime, ispostavilo se kako se u sastavu ovog betona nalaze grumenčići kreča. Iako se ovaj sastojak svojevremeno smatrao nedostatkom, pokazao se kao pun pogodak.

Proučavajući uzorke, došli su do zaključka kako su ove bijele grudvice napravljene od različitih oblika kalcijevog karbonata. Daljim ispitivanjem spoznali su da su ovi oblici nastali na ekstremnim temperaturama, što je dovelo do zaključka da je vruće miješanje ključ trajne prirode ovog materijala.

Ispostavilo se, dalje, da tajni sastojak rimskog betona i nije tako tajan – samo je ostao skriven u lošem prijevodu. Tako su stari Rimljani proces proizvodnje opisali na latinskom, ali neprecizan prijevod ovih spisa stvorio je zabludu.

”Ovako to funkcioniše: kada moderni beton pukne, voda ili vlaga uđu i pukotina se širi kroz konstrukciju. S našom tehnologijom, pukotina se sama popravlja. Zrnca kreča, koja su ugrađena u beton u trenutku vezivanja, otapaju se infiltracijom vode i opskrbljuju ione kalcija koji se rekristaliziraju i popravljaju pukotine”, objasnio je Mašić.

Da stvar bude bolja, izum koji sada komercijalizira Mašićev start-up DMAT je jeftin i dostupan svima. Očekivanja su, kaže, da će se primjenjivati širom svijeta. U svakom slučaju, duži rok modernih građevina je zagarantovan.

Admir nam je prije tri godine rekao da se njegov san ostvario – profesor je na jednom od najboljih univerziteta na svijetu, koji mu pruža mnoge mogućnosti. Tako se kroz brojne projekte trudi doći do novih načina zaštite okoliša i umanjenja posljedica klimatskih promjena. Trenutno je fokusiran na sve ono što se tiče cementa i betona, u namjeri razvijanja materijala koji ne stvara negativne emisije.

”Priroda se usavršava tokom milion godina evolucije, pa tako možemo reći da je ljudska tehnologija vrsta usavršavanja. Poput rimskog betona, vjerovatno postoje i drugi materijali koji su nekada usavršeni, ali su vremenom izgubljeni. Možda je sada pravo vrijeme da ih ponovo otkrijemo jer je industrijska revolucija dovela do nevjerovatnih klimatskih promjena koje predstavljaju opasnost za budućnost svih nas. Neka rješenja koja su po definiciji održiva, možda pronađemo baš u tim drevnim materijalima”, kazao je.

Naš sagovornik na MIT-u vodi i program MIT Refugee Action Hub (ReACT), namijenjen edukaciji izbjeglica, što je i sam nekada bio.

Spona
”Školovanje je jedan od ključeva uspjeha i mislim da se svijet u kojem živimo radikalno mijenja – pogotovo kad je riječ o načinu na koji se usavršavamo i učimo. Želim biti dio tih promjena i omogućiti da svi mladi ljudi svijeta imaju pristup kvalitetnom školovanju i priliku da uspiju u životu. Ovo je jedan od mojih najljepših projekata. Kroz ReACT radimo na tome da sve izbjeglice svijeta, ma gdje bile, imaju pristup najkvalitetnijim načinima sticanja znanja”, objašnjava nam Admir i dodaje da MIT kroz ovaj program svake godine primi do 150 studenata.

Od našeg prošlog razgovora do danas, kaže Mašić, dosta se toga promijenilo. Srećom, nabolje. Pandemija koronavirusa, koja je donijela mnogo negativnog, našem sagovorniku je donijela ono za čim mnogi žude – njegovu srodnu dušu.

”Imao sam više vremena za sebe, pa sam se povezao sa prijateljima sa kojima dugo nisam bio u kontaktu. Tako je bilo i sa Eminom Kobiljar, sada Mašić, iz mojih rodnih Koliba Gornjih. U početku smo se viđali putem Zooma, a kada smo se konačno susreli, više se nismo razišli. Vjenčali smo se prošle godine u botaničkom vrtu Ninfa kod Rima, u blizini kojeg imamo i kuću, a sada živimo u Bostonu sa našim psom Lily i čekamo bebu”, priča nam Mašić.

Inače, supruga Emina je talentirana ekonomistica koja je studij završila na Harvardu i Princetonu. Njeno ime dospjelo je u javnost 2007. nakon što je na konkursu Univerziteta Harvard osvojila grant od 10.000 dolara za najbolji projekat – obnovu u ratu porušene svlačionice u rodnom kraju.

Kolibe Gornje, njihovo rodno mjesto i životnu sponu, Admir i Emina često posjećuju.

Uspjesi se nižu i na privatnom i na poslovnom planu ovog bosanskohercegovačkog naučnika, a s obzirom na to da je po svojoj prirodi ambiciozan i ljubitelj izazova, ne sumnjamo da će ovo biti samo jedno do brojnih, betona vrijednih otkrića, svjetskog a našeg Admira Mašića.

Objavio: usn krajina