PETO GODIŠNJE DOBA:  Jedna lasta ne čini proljeće

Čovjek koji je korito rijeke skrenuo na svoje imanje da bi mu pogled sa terase bio bolji ili štajaznam zašto mu već rijeka treba u dvorištu, može komotno prisustvovati i promociji knjige koju potpisuje zločinac bilo koje vrste, pa i ratni. Ako pitate zašto, pa naprosto zato jer zakone su krojili da se njih ne dotiču, a oni koji ih se dotiču, prema njima su blagi kao maramice za brisanje dječijih guza. Evropska unija šta god da traži do nas da ispunimo, mi k'o neka divljač, mi od “nafo” sve naopako, k'o fol, mi njima nešto da objasnimo. Fora s tim k'o fol predstavnicima naroda je malko zeznuta ako ne živiš ovdje za skužitis, pa rećemo, jedan narod ima jednog, ali kažu da nije njihov, pa onda drugi se trpa da je on njihov i uglavnom obilazi države koje to tako podržavaju. Kapiraš? Zato može promocija knjige, ovo, ono, kao što može u drugoj državi obilazak svega i svačega što nije u skladu sa onim što treba da je važno ovdje. No, kažu polako, strpljeni, spašeni, sve ćemo mi to vama legalizirati i ovdje, a neće vas baš mnogo ostati da se ritate. Naravski da neće jer iseljavanje stanovništva je također jedna od uredno planiranih agendi, pa vi kako hoćete, ali seveda pa je trebalo sve prilike za normalan život ovdje, baciti u rijeku. Možda baš i onu što teče privatnim imanjem vječitog pravednika za sve i svašta, na kraju ništa. No, nije sam, nije sam, ni ostalima nije za čestitati, mada tu i tamo sijevne neki svježi mladalački zanos, samo što ih većina sagori na satovima starih vukova i vučica na temu “ne mijenjajte ono što će vas hraniti”. Slično onoj priči o advokatu, hrastu i sinu, ako pamtite, zare ne ? Februar se bliži svome kraju, snijeg nije imao potrebu da se topi, bar ne ovdje, i čini se da ništa neće zaustaviti dolazak novog proljeća. Bar da ništa ne može zaustaviti odlazak svega nakrivo nasađenog, nametnutog, podmetnutog, umetnutog i prihvaćenog kod nas, pa da živimo kao ljudi, ali…za dolazak proljeća potrebno je mnogo lasta.

Objavio: usn krajina