PETO GODIŠNJE DOBA: Pravo na odbranu da, pravo na život ne

Malo mi je reći da mi je gadljivo slušati kako svjetski lideri horski ponavljaju kako jedna država ima pravo da se brani, dok istog trena zatvaraju oči nad onim što se zapravo u cilju te “odbrane” događa. Dakle, oni koji sada trpe jezivo krvoproliće, nemaju pravo na život.  A događa se potpuno istrebljenje jednog naroda, bespoštedno, bez truna milosti, savjesti, kršeći sve međunarodne zakone, uskraćujući nedužnim civilima čak i vodu, uz sve ostalo. Užasavajuće su slike iz Gaze, mjesta gdje trenutno umire savjest ove civilizacije. Ne znam kako će čovječnost ako se desi najgori scenario, uopće dalje funkcionirati. Hoće li ovaj pokolj postati novi model za neka buduća etnička čišćenja, pokolje, ili će samo oni koji imaju novac imati pravo da čizmom zgniječe tek rođenu bebu, ili da ispucaju metak u utrobu majke koja ga nosi, dok će slabiji uzalud vrištati i slati apele za pomoć. Možda odgovor na to imaju samo oni koji sprovode i sudjeluju o ovom do sada neviđenom masakru, dok se isti masakr pravda odbranom od terorista. Dijete u utrobi majke je također terorista, bar tako kažu oni koji se pozivaju na Svete knjige i tvrde da imaju pravo raditi šta hoće. Oni me ne čude, ali se zaledim svaki put kad čujem kako to podržavaju lideri zemalja koje se diče nekim civilizacijskim napretkom. A oni koji su digli glas protiv ove odmazde jednog naroda, brzopotezni su poslani u mirovinu. Šute i svjetske organizacije kojima je primarni cilj navodna borba za prava djece, sada mislim da su to samo floskule kako bi opravdali novac iz budžeta kojeg primaju i kojeg troše, dok se krv djece nemilosrdno lije. Možda krv palestinskog djeteta nema značaj kao krv nekog drugog djeteta. Brine ova šutnja i gotovo jednako boli one koji u sebi imaju još bar trun razuma i ljudskosti. Brine jer nisu sigurni da u neko buduće vrijeme možda i sami ne postanu meta za odstrel, jer se nekoj jačoj sili neće dopasti to što su živi pod nebeskim svodom. Ne treba sporiti nikome pravo da se brani, ali to pravo ne bi smjelo podrazumijevati egzekuciju jednog naroda. Svijet više nije isti, niti će ikada više biti koliko-toliko normalan, ako u 21. stoljeću preko pametnih telefona imamo prijenos genocida uživo, bez prava da kažemo da je odbrana postala pokolj nedužnih civila. Neki dan sam pročitala komentar uvaženog kolege koji kaže da nema snagu govoriti, da u svom ovom zastrašujućem haosu čak ne može ni satirom da se odmakne od toga. Mislim da je u pravu, šutjeli ili okretali glavu, zlo se i dalje događa. I nije tačno da su baš svi bespomoćni, itekako znamo da postoje oni koji su mogli zaustaviti krvoproliće. Ali, nafta, plin, more, zemlja, resursi, šta je 2,3 milona palestinskih života pred potrebama bogatih da budu još bogatiji? Zvuči odvratno. Znam. Odvratno je.

Objavio: usn krajina