RECENZIJA “U POTRAZI ZA KONJIMA”: Poetska meditacija o trajnim posljedicama rata

U vizualno dojmljivom dokumentarcu redatelj Stefan Pavlović provodi vrijeme s ribarom i bivšim vojnikom koji živi u napuštenoj crkvi

Veslajući u Montrealu u bosanskom domaćinstvu, Stefan Pavlovic žudio je za povezivanjem sa svojim porodičnim porijeklom, čežnjom isprepletenom s političkim previranjima i raseljavanjem. Putujući u Orah, malo selo u okolini Vareša , redatelj uspostavlja odnos sa Zdravkom, usamljenim ribarom koji je na sličan način neusidren u moru povijesti. Uzimajući oblik vizualnog hodočašća, Pavlovićev poetski dokumentarac kreće se između scenskog mira lokacije i brutalnih anegdota kako bi otkrio otvorene rane prošlosti.

Ovdje riječi imaju istu tematsku težinu kao i slike. Govoreni bosanskim jezikom, titlovi Pavlovićevih razgovora sa Zdravkom služe kao produžetak redateljevih unutarnjih razmišljanja. Kada stariji čovjek koristi fraze koje Pavloviću nisu poznate, naslovi se prestaju prevoditi, umjesto toga izražavajući potonje nerazumijevanje. Popraćeno ekspresionističkim kadrovima pejzaža, Pavlovićevo čitanje njegovih unutarnjih monologa i sjećanja koncipirano je sličnom subjektivnošću; kad naleti na određene slogove, tekst na ekranu kao i slike bljeskaju i trepere. Ovi metatekstualni nedostaci nude duboki odjek Pavlovićevog fragmentiranog odnosa s materinjim jezikom njegove familije. Jaz koji stoji između njega i njegove baštine nije samo geografski i povijesni, nego i jezični.

Slični se lomovi nalaze i u životu ribara. Nakon što je izgubio oko i dio sluha kao vojnik tokom rata, ostaje traumatiziran i ne može se prilagoditi civilnom životu. Zdravkovo samonametnuto progonstvo u napuštenoj crkvi odražava neprenosivu i otuđujuću prirodu PTSP-a. Ali čak i kad jezik zakaže pred psihološkim previranjima i nepovezanošću, trenuci intimnosti i brige između dvoje muškaraca prekrasno prenose razumijevanje koje se ne može opisati riječima.

Objavio: usn krajina