SITNIJE, CILE SITNIJE: Brena HRT-u pokazala najbitnije

Gotovo je.  Pao je i posljednji bastion turbo-folku. Naravno, radi se o Hrvatskoj radio-televiziji.

Gostujući u popodnevnom programu HRT-a, nekada većini Lepa, danas groteskno-napadna, u najboljem slučaju, samo Brena,  uspjela je hipnotisati odavno pogubljenu voditeljicu Ivu Šulentić i održati  dug monolog. Iskoristila je Fahreta priliku koja se ne propušta. U prime-timeu promovirala je neki svoj brend. Nakon niza što uspješnih, što propalih poslovnih avantura, Fahreta je pokazala “čarapice od zlata”, kao tehnolški “cutting-edge”. Iva je ostala nijema, naprosto nije mogla sebi doći. Neki se pitaju je li taj “plasman proizvoda” bio dogovoren, da bi s HRT-a poslali čudan odgovor u kojem ističu da se Brena odazvala pozivu za kojeg su mislili da će odbiti? Das ist interessant.

Zna Brena kako se to radi. Kako i ne bi, kada joj u „karijernom listu“ stoji da je zabavljala Arkanove ubice, baš nakon što su poubijali Bošnjake Bijeljine. Nakon što je prošlo prilično vremena koje je mnogima obrisalo ružna sjećanja na Lepu Brenu, Emir Hadžihafizbegović u svom pokušaju noćnog „talk-showa“ “podešavao” je Fahretu unazad, na stare frekvencije na kojima se pamte samo „lepe stvari“, a Fahreta k'o Fahreta, opet plasirala proizvod. Ovaj put u pitanju je bila kahva!

Ipak, ono što je većini zapelo za oko jeste  činjenica da turbo-folk pjevačica, uopšte, dobije priliku da gostuje u bilo kojem obliku na Javnom servisu Hrvatske koji je baštinio višedecenijsku borbu protiv emitiranja „lahkih“ nota sveukupnog prostora bivše Jugoslavije, poglavito iz Srbije. Takvu tradiciju Televizije Zagreb još brutalnije je nastavio javni servis naših susjeda. Ali, nikad ne reci nikad.

Ako ovome dodamo da sam na Drugom programu Hrvatskog radija čuo pjesmuljak Aleksandre Prijović. Onda se tvrdnja o „padu bastiona“ može nazvati istinom.

Sjećam se, iako je bilo jako davno, jedne od „Latinica“ u kojoj se raspravljalo o turbo-folku. Tada se nisu spominjale „cajke“, već upravo turbo-folk, čijeg  je naziva kreator Rambo Amadeus. Iako mi se čini da su upravo pjesmuljci Groteskne Brene, poput „Mile voli disko“, i slični, samo Srbiji svojstvene „kontradiktornosti“, sami sebi postavili temelje i etiketu, ako ne bolesnog, onda totalnog uvrnutog i krajnje izvitoperenog nemuzičkog neformata.

Inače, Antonije Pušić – profesionalno Rambo Amadeus, crnogorski je kantautor, za kojeg se u najblažoj verziji može reći da je kontroverzan, iako je nedavno pokazao mizoginu crtu durmitorskih obrisa, koja ga po defaultu svrstava u obične balkanerose.

Okupio je tada urednik Denis Latin raznoliko društvo. Od onih koji su otvoreno podržavali ideju da se na HRT-u, inače, u javnom prostoru (diskoteke, kafići…) puštaju pjesme ovog žanra, do onih koji su bili okrojeli u zabranama svih vrsta. Jedan od učesnika, kojem se ne mogu sjetiti imena, otvoreno je u više navrata ponovio da bi u Zagrebu, na svim mjestima na kojima se puštaju „cajke“,“ -Trebalo ući s tenkovima i sve zgaziti“. Na ovu izjavu  „neznanog  djelatnika iz kulture“, Latin je reagovao profesionalno  i atmosferu zagrijao do usijanja kada je mikrofon dao jednoj lokalnoj folk pjevačici, koja je uspjela promrljati nešto u fazonu stereotipnih kreatura današnje turbo-folk scene, na što se „tenkista“ totalno raspištoljio.

I dok pišem ovaj tekst, ujedno “šaltam” po daljinskom. Listajući neizbor tv-programa naletim na nevjerovatnu stvar, da je ista voditeljica, na istom hrt-ovom kanalu, ugostila drugi-treći put zaredom goste iz Srbije. Iako nisu turbo-folk pjevači, ta dva dječačića ne djeluju mi kao zaljubljenici klasične glazbe, a sami za sebe kažu da su rockeri!? Sumnje nema, najvjerovatnije se radi o totalnom zaokretu od strane rukovodstva HRT-a.  Izgleda da je Javni servis Hrvatske, nakon godina emitiranja šovinizma i ksenofobije, na „najbolji“ način odlučio stvari preokrenuti u drugom, manje pozitivnom smjeru, smjeru turbo-folka. Prije par dana ugostili su nekog Acu Pejovića, pa Lepu Ugly Brenu, jučer Miću s hvalospjevima o udruženim zajedničkim pothvatima na rušenju državnog suvereniteta s Draganom Čovićem, a danas – mladi srbijanski „Rockeri u šljokicama“. Fale Rokeri s Moravu pa da u svom fazonu, ovu “prirodnu” vezu između antimuzike i antidržavne politike uglazbe u kakvu parodiju.

Kada sve to smiksamo, možemo dobiti pravu cajku. Nešto poput „Kuće strave“ planetarno popularne Aleksandre Prijović čijih par strofa donosimo i mi. Kad može HRT, kao medijska kuća koja jako dobro upravlja strahovima, onda MORAJU svi…

…i dobro znam da od pakla pravim dobar dan
pa i svaki drugi ludak misli da je normalan

A ja propadam sa stilom
ručam vino sa tekilom
taman sećanja dolete
pa za desert dve tablete…

Čudna neka vremana. Ili možda samo „suvremena“. U svakom slučaju, daleko im kuće bile. Baram, što se mene tiče.

Objavio: Osman Delić