TAKO TO RADE IZRAELCI: Dehumanizacijom vojnika u „odbranu“ Izraela do posljednjeg Palestinca

U dokmentarnoj emisiji “Prijelazi” (Crossings) emitiranoj na Trećem programu Hrvatske radiotelevizije, svi koji su imali dovoljno otporan želudac na mučninu i povraćanje, mogli su  dogledati jedan prilično „moderan” izraelski metod obuke vojnika. U emisiji je prikazan jedan vod regruta na obuci. Taj vod je usko i posebno obučavan za čuvanje, kako mentori sami ističu, Prijelaza između Izraela i, kako kažu, „palestinskog teritorija“. Regrutima posebno naglašavaju upravo izraz prijelaz, umjesto kontrolna tačka, jer, kako ističu, oni omugućavaju prijelaz svima. Taj prijelaz ima svoja pravila koja se ogledaju u provjeri isprava svakog pojedinca i, ono što je posebno važno, nasumičnom odabiru „sumnjivih“, pogotovo pokrivenih Palestinkskih djevojaka i žena, koje nadređeni izraelskim vojnicima u žargonu zovu „nindžama“.

Ne mogu naći pravi izraz kojim bi se mogao opisati jedan opšti dojam i slika koja opisuje prikazane Palestince koji prelaze „granicu“. Najviše je radnika, ali ima jako puno učenika, studenata, muškaraca, žena i djece svi zajedno zbijeni u uzak koridor kontrolne tačke na Prijelazu, okružen visokim zidovima i teškim metalnim zaprekama.

Već od prvog dana instruktori vrše brutalno ispiranje mozga mladim regrutima, iz kojeg se jasno iščitava namjera da takav vojnik postane strojem koji će u odsustvu ljudskih emocija „riješiti“ svaki, pa i najmanji problem, najefikasnije što može. U početku se kod mladih regruta, pogotovo djevojaka, javljaju pravi emocionalni i psihčki lomovi, ali instruktori ne posustaju. U brifinzima iznose sve karakteristke regruta i prave psiholški profil, koje u stanju proći obuku, a ko ne. Nakon par dana obuke, prikazali su regrutima autentične snimke u kojima, navodno teroristi, napadaju vojnike. U jednom snimku vidi se da jedan automobil naglo mijenja smjer i zaobilazi vozilo ispred, koji biva zaustavljen rafalnom paljbom izraelskog vojnika u vozača. Iz samog snimka nije se moglo zaključiti ništa. Osim da se vozilo nalazilo na prijelazu.

Nakon prve sedmice obuke mlade regrute upućuju na “Prijelaz” da se iz prve ruke „uvjere“ u stanje na terenu. Interesantan je jedan detalj, po mom skromom sudu definitivno insceniran, kada se autobus s regrutima približavao prijelazu, u jednom trenutku glasno se čuju policijske sirene i i vidi se nekakva užurbanost policijskih patrola oko samog prijelaza, očito, u cilju dizanja adrenallina i stvaranja potpune slike, nadograđene na samo par dana vješto pripremljene obuke, čiji je očiti cilj stvoriti bezosjećajne vojnike koji ni u jednom trenutku neće propitivati unaprijed dane zadatke da se likvidira svako, i to bez jasnih pravila, ali i bez obzira o kome radi – djetetu, starcu, ženi ili muškarcu.

Važno je naglasiti očiti detalj koji ide u prilog stvaranja psihološki neutralnog vojnika, od onoga koji se kao  „model“ pretpostavlja u većini vojski svijeta. Izraelski instruktori isključivo rade na mentalnoj pripremi, bolje reći psihičkom drilu, dehumanizaciji i otupljivanju regurata s jedne, dok istovremeno, prilično otvoreno i bez susdržavanja sataniziraju doslovno sve Palestince, s druge strane. Malo ili vrlo malo pažnje se posvećuje fizičkoj spremi. Osim onih osnovnih, nešto trčanja i, naravno, dosta bojevih gađanja i uvježbavanja s ličnim naoružanjem. Dakle, očito su u Izraelu došli do spoznaje da, s jedne strane, nove mlade generacije nisu pripremljenje za bilo kakve veće fizičke zahtjeve, dok, s druge strane, očito, zbog specifične geopolitičke situacije, u Vojsci Izraela idu za glavnom metodom obuke – psihološko-mentalnom pripremom. Doktrina je da samo psihološki pripremljen, bolje reći instrukcijama, drilom i dehumanizacijom, emotivno hendikeprian vojnik je kudikamo bolji od samo fizički spremnog.

S druge strane, veliki broj Palestinaca jednostanvno je osuđen na bukvalno svakodnevnu torturu i čisto iživljavanje izraelskih vojnika. U jednom trenutku mladi izraelski vojnik je po svom nahođenju, iz čisog hira, odlučio zatvorti prijelaz i sve koji su se našli u prostoru granice vratio kući.

Većina Palestinaca na toj izraelskoj strani počinje raditi od 6 i 30, ali nikada ne stignu na vrijeme na posao. Provjera i kontrola traje sve do 9 sati. Žale se Palestinci da im poslodavci jednostavno ne žele izaći ususret i ne prizanju im svakodnevno izgubljene sate na kontrolnoj tački.

S vjernicima, naravno muslimanima, stanje je višestruko gore. Ako se radi o posebnim danima kada se predviđa veće okupljanje Palestinaca islamske vjeroispovjesti, onda je vojnicima i policajcima na Prijelazu dozvoljeno sve što im naumpadne. U dokumentarcu se vidi kako vojnici zatvaraju prijelaz kad god požele, iz grupe koja ulazi u uski koridor do kapije kroz koju u jednom trenutku može proći samo jedna osoba, izraelski policajac nasumično bira i brutalnim uvredama i  fizičkim napadom odguruje svakoga po svojoj volji.

Kroz cijelu emisiju imate stvaran osjećaj da se Palestince svjesno i namjerno stavlja u podređen položaj, kako fizički, tako i mentalno-psihološki. Nevjerovatan je taj odnos moći jednog običnog izraelskog vojnika, od kojih mnogi imaju velikih duševnih problema i onih s ovisnošću, s apsolutnom nemoći palestinskih civila koji svaki dan gube dostojanstvo. Na tome prijelazu, a to se izgleda htjelo, jasno se osjeti da je jedan „loš“ dan običnog izraelskog policajca daleko vrijedniji od egzistencijalnog dana Palestinca, bez obzira bio fizički radnik, ljekar ili učenik/student.

Mladi, odreda pretjerano nervozni vojnici, stvarni su prikaz jedne cijele generacije Izraelaca koji su, očito, odrasli u uvjetima gdje im je pruženo sve. Njihovo je samo da budu bezdušni i nemilosrdni što oni, baš takvi kakvi jesu, vrlo brzo prihvataju i usvajaju .

Palestincima ostaje samo sabur i dostojanstvo kojeg imaju u zavidnoj mjeri. Toliko su dostojanstveni, pogotovo žene i djevojke, da se to teško može usporediti.

Ovdje, kao fusnotu, treba  naglasiti i jednu činjenicu da su Palestinci jedni od najobrazovanijih na svijetu. Oko 97 posto mladih je školovano, a ukupna pismenost palestinskog stanovništva veća je od 91 posto.

Sve ovo napisao sam samo iz dva razloga. Prvi je što na takvu količinu nepravde, mržnje, poniženja i ugnjetavnja, a najgore od svega jeste upravo taj, vojničkim drilom ugraviran stav mladim, prilično nesretnim izraelskim vojnicima,  da su više vrijedni, da su višeg ranga postojanja od Palestinaca, a nisu. Niti je to iko na planeti.

Drugi je taj, što bi bez sumnje u našoj Bosni imali identičan scenarij, ako bi se kojim slučajem ostvarili „Njegovi“ mokri snovi . Generalno, imajući u vidu opčinjenost svih evropskih desničara s izraelskom efikasnošću istrebljivanja Palestinaca, a pogotovo „Njegovom“ snishodljivošću naspram B. Netanyahua, nikoga ne bi trebalo da iznenadi upravo ovakav model „prijelaza“ entitetske linije.

Dokumentarac na kraju završava s popisom uspješno istreniranih izraelskih vojnika. U jednoj od završnih scena instruktorica izraelske vojske „otplesala“ je jednu, bez imalo skromnosti, krajnje bolesno-lucidnu, erotski nabijenu scenu, u kojoj s ispruženim srednjim prstom na obje šake jasno poručuje da joj se može šta hoće. A, hoće joj (im) se. Više je to bio nalik na ples poglavice kakvog krajnje divljačkog i kanibalizmu sklonog plemena. Ako takva danas postoje?!

Osman Delić

Objavio: usn krajina