UBIJANJE, SMRT I GENOCID NISU “ISPLATIVI”: Interes i samo puki interes je ono što “pogoni” licemjerni svijet

Pojedine medijske kuće u našoj državi prenose kako je predsjednik Turske Redžep Tayyip Erdogan kao, biva eto, iz aviona “zagrmio” na SAD, Izrael i Ujedinjene nacije. Međutim, taj isti Redžep bi se morao posuti pepelom do te mjere da od njega ne ostane ništa. Predsjednik Turske je veći licemjer od onih koje proziva. Tajnika Ujedinjenih nacija ne bi smio ni spomenuti, jer je Anotonio Guterres moralno kudikamo veći od Redžepa u svakom smislu ove riječi.

Ističući kako iza napada Izraela od početka stoji cijeli Zapad, a posebno SAD, predsjednik Erdoğan je rekao: “Ako je Guterres dao izjavu doista vrijednu divljenja, šta je učinio, postoje neki razlozi za to. On je također vidio i vidi istinu, istinu”.

Guterres je, naravno, s pozicije koju ima i funkcije koju obavlja javno izreako tu i takvu ISTINU čime je prilično zaljuljao višedecenijsku “nedodirljivu” izraelsku strategiju, za razliku od Redžepa koji jedino što čini je da kmeči poput babe-narikače.

Da stvar bude gora, a to će vrijeme ispred nas pokazati, kako sada stvari stoje, bit će da je baš Redžep Erdogan u dosluhu s ratnim zločincem Benjaminom Netenyahuom dogovrio plinovod s jednako opskurnim predsjednikom Azerbejdžana Ilhamom Alijevim (Kojem je, da stvar “zakuha” na više temperature, sumnjivo lice iz Laktaša išlo na “ljubljenje ruke”)– još jednim u nizu šijitskim kukavičjem jajetu, poput iranskog Hezbollaha i/ili Hamasa, a sve u vezi isporuke plina od Azerbejdžana, preko Erdoganove Turske, do Izraela. I to baš sada, u okupiranu Gazu.

Maske su pale. Ako su ikada i postojale. Radi se o otvrenom licemjerstvu ključnih igrača u i oko Palestine, i tu više dvojbe nema.

Sjedinjene Države koje se, kao protive izraelskom administrativnom “uređenju” Pojasa Gaze, očito su ovu stvar “prokljuvile” na vrijeme, pa žele isključivo vlastiti interes oko plina zaštititi na vrijeme – naravno preko leđa ubijenih Palestinaca. Da taj plinovod ne vidi svjetlo dana, odlučili su se suprotstaviti svom mezimčetu – genocidnom Izraelu.  Dok, s druge strane, upravo to žele Turska, Izrael i Azerbjedžan. Dodik, Čović i ekipa su toliko minorni igrači da ih se može izbaciti iz sadašnje jednadžbe, ali nikako zanemariti do kraja. Oni su, matematičkim jezikom, konstante na koje se u svakom trenutku može računati.

Dakle, Turska, Iran, Azerbejdžan i Izrael su genocidno lice Palestine. Prva dva aktera na svaku krizu u “Svetoj zemlji” kao eto “zagrme”, ali nikada ništa ne poduzimaju, dok druga dva igrača smrti, gledaju svoje partikularne interese. Azerbejdžanu je to plin, a Izraelu proširenje i okupacija tuđeg teritorija, čije agresivne aspiracije prelaze historijske granice Palestine (Judeje) sve do Sirije, Libanona, Jordana. Valja napomenuti da je Azerbejdžan, samo nekoliko mjeseci prije eskalacije rata u Pojasu Gaze, otvorio svoju ambasadu u Tel Avivu, a dočekani su poput istinskih prijatelja Izraela, što i jesu. Baš poput Turske i Irana.

Izraelu, kojem je jedini cilj agresijom širenje prostora za život, bolje reći parazitiranje nad leševima Palestinaca, nasušno nedostaju energenti za takav “život na tuđoj muci”. I tu ne bi bilo spora, da ih SAD nisu preduprijedili nekoliko godina ranije, “zahvaljujući” ruskoj agresiji na Ukrajinu. U takvu schemu uključena je i služanska Hrvatska sa stanicom ukapljenog plina na Krku, kao jednom od EU servisera jednako nasušne potrebe za energentima. Treba istaknuti i to da je hinjavi Plenković odnio svoju “značku za reverom” do Ilhama, tražeći plin i naftu. Onako, ispod tezge fondova Evropske unije iz koje isisava svaki mogući euro. Kako on to veli, da diversificira energetske izvore!?

p.s. Molim čitaoca da dobro obrati pažnju na datum objave ovog teksta!

Objavio: Osman Delić