usnkrajina: 30-05-2022 | 11:10 | Kategorija: Vijesti
Stope depresije i drugih potencijalnih problema s mentalnim zdravljem veće su kod djevojčica koje prolaze rani pubertet
Roditeljstvo nikad nije bilo lahko, ali čini se da današnji roditelji imaju više razloga za zabrinutost. Brinu se imaju li djeca zdravu prehranu, jesu li fizički aktivna, provode li previše vremena na društvenim mrežama, jesu li izložena vršnjačkom nasilju i općenito, jesu li sigurna. Nadalje, mnogi roditelji primjećuju da njihove kćeri ranije ulaze u pubertet, što je posebno postalo izraženo tokom pandemije Covida-19.
Ranijem ulasku djevojčica, ali i dječaka u pubertet ugledni New York Times nedavno je posvetio veliku istraživačku temu.
Kad je uočen trend ranijeg puberteta?
Fenomen je prva uočila još kasnih 1980-ih godina dr. Marcia Herman-Giddens, ekspert za javno zdravstvo na Sveučilištu Sjeverna Karolina, analizirajući medicinske kartone djevojčica koje su bile izložene seksualnom zlostavljanju. Otkrila je da su mnogima od njih grudi počele rasti već sa šest ili sedam godina, te odlučila provesti veliko istraživanje. U aprilu 1997. godine u časopisu Pediatrics, objavila je studiju u koju je bilo uključeno 17.000 djevojčica i djevojaka diljem SAD-a. Rezultati su pokazali da su se sredinom 1990-ih u prosjeku djevojčicama grudi (obično prvi znak puberteta) počele razvijati oko desete godine. To je bilo više od godinu dana ranije nego kod prijašnjih generacija.
Trend ranog ulaska u pubertet bio je još izrazitiji kod djevojčica afro-američkog porijekla kojima su se grudi počele razvijati u prosjeku od devete godine. Medicinska zajednica bila je šokirana nalazima, a mnogi su posumnjali u valjanost istraživanja. No, niz studija poslije potvrdio je nalaze dr. Herman-Giddens.
Prosječna starost ulaska u puburtet u prošlosti?
Prosječna dob menarhe, odnosno prve menstruacije, u zapdnim društvima, pala je tokom posljednjih 150 godina sa 17 na 13 ili 12 godina. U svakom desetljeću od 1840. do 1950. zabilježen je pad od četiri mjeseca u prosječnoj dobi menarhe među zapadnoeuropskim ženama. U Norveškoj su djevojčice rođene 1840. godine imale menarhu u prosječnoj dobi od 17 godina. U Francuskoj je 1840. prosjek bio 15,3 godine. U Engleskoj je 1840. prosjek bio 16,5 godina.
Dječaci također sazrijevaju ranije, iako se mnogo manje zna o njihovu ubrzanom razvoju jer je njihov napredak tokom puberteta teže izmjeriti. No, rani pubertet može imati ozbiljne rizike po zdravlje. Naprimjer, neke su studije pokazale kako je veća vjerovatnost da će žene u kasnijem životu oboljeti od raka dojke ili raka maternice. Stope depresije, anksioznosti i drugih potencijalnih problema s mentalnim zdravljem također su veće kod djevojčica koje prolaze rani pubertet.
Šta je razlog ranijeg početka puberteta?
Niko ne zna koji je faktor rizika ili, što je vjerovatnije, koja kombinacija faktora pokreće smanjenje dobi početka puberteta ili zašto postoje velike razlike bazirane na rasi i spolu. Čini se da pretilost igra ulogu, ali ne može u potpunosti objasniti promjenu. Znanstvenici istražuju i druge potencijalne uticaje, uključujući kemikalije koje se nalaze u određenoj plastici, te stres kojem su djeca izložena.
“Vidimo ove izrazite promjene kod naše djece, ali ne znamo šta je uzrok”, rekao je za New York Times dr. Anders Juul, pedijatrijski endokrinolog sa Sveučilišta u Kopenhagenu, koji se bavi fenomenom ranog puberteta o čemu je objavio nekoliko studija. Naprimjer, u studiji iz 2009. na gotovo 1000 djevojčica školske dobi u Kopenhagenu njegov tim je otkrio da je prosječna dob razvoja grudi pala za godinu dana od njegova ranijeg istraživanja, s 11 na nešto manje od deset godina.
Djevojčice su također dobivale menstruaciju ranije, u dobi od oko 13 godina, otprilike četiri mjeseca ranije nego što su pokazala Juulova ranija istraživanja.
Koja je uloga pretilosti?
Već se 1970-ih posumnjalo da pretilost djevojčica utiče na raniju dob menarhe. Otad su brojna istraživanja pokazala da pretile djevojčice ili one s prekomjernom tjelesnom težinom ranije dobiju prvu menstruaciju od svojih vršnjakinja normalne tjelesne težine. U nekoliko desetljeća dugoj studiji objavljenoj 2003. godine u časopisu BMC Pediatrics, koja je obuhvatila gotovo 1200 djevojčica u Louisiani, pokazalo se da pretilost utječe na raniju menarhu.
“Mislim da danas nema puno kontroverzi da je pretilost glavni faktor koji doprinosi ranom pubertetu”, rekla je dr. Natalie Shaw, pedijatrijska endokrinologinja iz američkog Nacionalnog instituta za zdravlje. Tim dr. Shaw je prošle godine u časopisu Journal of Clinical Endocrinology & Metabolism objavio studiju na 90 djevojčica u dobi između osam i 15 godina, koja je pokazala da je kod djevojčica s većom količinom tjelesne masti prisutna veća količina reproduktivnih hormona nego kod njihovih vršnjakinja.
Utiču li kemikalije na rani pubertet?
I dr. Anders Juul dugo je smatrao da je pretilost glavni uzrok ranog puberteta. No 2009. godine, kad je objavio studiju na 1000 djevojčica, spoznao je da se indeks tjelesne mase kod danske djece nije mijenjao od 1990-ih. Juul je tad postao jedan od najglasnijih zagovornika alternativne teorije: za rani pubertet krive su kemikalije poput ftalata, koji se dodaju u plastiku da bi bila fleksibilnija i manje lomljiva, ali i u kozmetičke proizvode.
To, prema Juulovu mišljenju, može dovesti do preuranjenog puberteta jer se te kemikalije razgrađuju na manje supstance, slične hormonu estrogenu, koje utiču na promjene u tijelu. U Juulovoj studiji iz 2009. godine djevojke, kod kojih je zabilježen najraniji razvoj grudi, imale su najvišu razinu ftalata u urinu. Ftalati pripadaju široj klasi kemikalija zvanih “endokrini disruptori”, koji mogu utjecati na ponašanje hormona, a postali su sveprisutni u našoj okolini tokom posljednjih nekoliko desetljeća. Ipak, nema čvrstih dokaza da su ftalati, ali i neke druge kemikalije, glavni razlog preranog puberteta kod djevojčica.
Koji bi ostali faktori mogli biti u igri?
I drugi faktori također mogu biti uključeni u raniji pubertet, barem kod djevojčica. Neki znanstvenici spekuliraju kako bi seksualno zlostavljanje u ranom djetinjstvu moglo biti povezano s ranijim početkom puberteta. Stres i trauma mogli bi potaknuti raniji razvoj: uostalom, dr. Herman-Giddens je krajem 1980-ih pokrenula istraživanja kako bi otkrila mogu li djevojke koje se fizički razviju ranije biti podložnije zlostavljanju.
Neka istraživanja sugeriraju da će djevojčice, čije su majke imale poremećaje raspoloženja, vjerovatnije ranije ući u pubertet. Sličan se trend zamjećuje i kod djevojčica koje ne žive sa svojim biološkim očevima. Faktori životnog stila, poput nedostatka tjelesne aktivnosti, također mogu uticati na rani ulazak u pubertet.
U proteklom periodu pandemije, pedijatrijski endokrinolozi širom svijeta, primijetili su da se povećava broj djevojčica s preranim pubertetom. Studija u Italiji, objavljena u februaru, pokazala je da je zbog preranog puberteta 328 djevojčica upućeno u pet klinika diljem zemlje tokom sedam mjeseci 2020., u poređenju s njih 140 u istom razdoblju 2019. godine. Slično su izvijestili i neki liječnici u Indiji, Turskoj i SAD-u.
Pedijatrijska endokrinologinja Vaishakhi Rustagi prije pandemije imala je 20 pacijentica u preranom pubertetu, a 2020. godine ta je brojka narasla na 300.
“Mislim da je to izravno povezano s količinom stresa kroz koji su djeca prošla”, rekla je za Washington Post Vaishakhi Rustagi.
Objavio: usn krajina
Vijesti
