OPASAN TREND U SUSJEDSTVU: Alarmantan porast samoozljeđivanja među mladima u Hrvatskoj

Stručnjaci upozoravaju da se broj slučajeva samoozljeđivanja među adolescentima u Hrvatskoj gotovo udvostručio u posljednjih pet godina. Procjenjuje se da se svaka treća ili četvrta mlada osoba barem jednom u životu namjerno ozlijedila, najčešće kako bi se nosila s emocionalno teškim situacijama, osjećajima ili traumama, prenosi zagrebački Jutarnji list.

“Samoozljeđivanje je najčešće poziv u pomoć, a ne izraz želje za suicidom,” kaže Kristina Majer Čekada, autorica digitalne knjige Samoozljeđivanje kod adolescenata i nastavnica u Medicinskoj školi Pula.

Ona pojašnjava da namjerno nanošenje boli bez suicidalne namjere može uključivati: rezanje, grebanje i paljenje kože, udaranje sebe ili o zid, grizenje, sprečavanje zarastanja rana ili konzumiranje netoksičnih supstanci u malim dozama.

“Između 10 i 40 posto mladih osoba barem jednom u životu pribjegne samoozljeđivanju, a vjeruje se da je taj broj još veći jer mnogi to kriju,” navodi Čekada i dodaje:
“Prema istraživanju iz 2023. godine među zagrebačkim srednjoškolcima, broj samoozljeđivanja povećao se za gotovo 50 posto u pet godina – sa 17% u 2016. na 29% u 2021. godini.”

Kao jedan od glavnih uzroka porasta ističe pandemiju COVID-19, koja je dodatno pogoršala mentalno zdravlje mladih.

Ranjivost adolescentnog perioda

Samoozljeđivanje se najčešće javlja tokom adolescencije i rane odrasle dobi, češće kod djevojaka, dok su dječaci skloniji agresivnijim metodama poput udaranja glavom ili šakom o predmete.

“Adolescencija je izuzetno osjetljivo razdoblje obilježeno krizom identiteta, spolnosti i osjećajem pripadnosti. U pokušaju da se nose s tim osjećajima, neki adolescenti pribjegavaju samoozljeđivanju kao načinu privremenog olakšanja, iako je riječ o nezdravom mehanizmu,” kaže dr. Ivica Šain, specijalista adolescentske psihijatrije iz pulske bolnice.

Dodaje da takvo ponašanje često ostaje neprimijećeno:

“Mladi nose duge rukave i nogavice, čak i ljeti, pa roditelji ili nastavnici mogu kasno primijetiti problem. Znakovi upozorenja su povlačenje u sebe, izbjegavanje škole ili aktivnosti, te nova, često izolirana društva.”

Iskustva mladih: Bol iza osmijeha

Jedna od djevojaka koja je anonimno podijelila svoje iskustvo u digitalnoj knjizi navodi:

“Počela sam se samoozljeđivati s 15 godina jer me okolina ismijavala zbog siromaštva. Doživjela sam i fizičko nasilje od osobe kojoj sam vjerovala. To je dovelo do poremećaja ishrane – prvo bulimije, pa anoreksije.”

Druga djevojka govori:

“Djeca su mi se rugala jer su mene i sestru napustili otac i jer smo siromašne. Počela sam se samoozljeđivati sa 14 godina. Najviše mi je pomoglo kad sam sebi postavila ciljeve i počela se baviti sportom.”

Biologija, psihologija i okolina

Psihologinja Snježana Grgić iz Medicinske škole Pula ističe da se adolescenti suočavaju s ogromnim unutrašnjim pritiscima, a da njihov mozak još nije spreman za zrelo donošenje odluka:

“Prefrontalni korteks, odgovoran za samokontrolu i racionalno odlučivanje, sazrijeva tek u 20-im godinama. U međuvremenu, limbički sistem i amigdala – zaduženi za emocije – rade punom snagom, što otežava regulaciju osjećaja.”

Dodaje da su faktori rizika brojni: perfekcionizam, nisko samopouzdanje, porodični razvod, zlostavljanje ili trauma u okolini.

“Samoozljeđivanje tada postaje pokušaj da se kontrolišu preplavljujuće emocije – ili barem da se osjeti da nad nečim imaju kontrolu.”

Šta pomaže?

Liječenje uključuje individualnu ili grupnu psihoterapiju, a ključni korak je uspostavljanje povjerenja.

“Adolescenti često misle da je njihov problem nerješiv, ali kada započnu terapijski proces, stvari se često poprave. Ipak, ima i težih slučajeva – no oni su rjeđi,” kaže Šain i naglašava važnost uključivanja roditelja u terapiju.

Objavio: usn krajina

Region Vijesti