BIHAĆKE URBANE LEGENDE: Braća Ćatić: Muzika je bila naš bijeg i životni put

Bihać je oduvijek bio grad muzike, a priča braće Alena – Pigija i Đemala Ćatića pokazuje koliko je rock and roll bio važan dio odrastanja, prijateljstva i upornosti.

Odrasli uz obalu Une i prve akorde Divljih jagoda, kroz rat su sazrijevali uz rifove Metallice, Partibrejkersa i EKV-a, a muzika im je postala i bijeg i način da grade vlastite snove.

“Gitara je u početku više služila za vješanje stvari, nego za svirku. Tek kad smo vidjeli da je to dobar način da se upoznamo s djevojkama, počeli smo učiti ozbiljno.” – prisjeća se Alen.

Tokom rata družili su se po skloništima i stanovima, s gitarom kao jedinim oblikom zabave. Upravo tada nastaje njihova veza s alternativnim pravcima i bendovima poput Električnog orgazma i EKV-a.

“Kad sam prvi put čuo Metallicu, osjećao sam se kao da će nešto iskočiti iz kasetofona i uhvatiti me. Znao sam da je to to – nema više povratka na pop.” – kaže Đemal.

Nakon rata postaju dio bihaćke scene, kroz udruženje “Azra” i festivale poput “Bihać urliče”. U tom periodu nastaju i bendovi Crni bombarder, Boje noći, a kasnije i brojni projekti koji su obilježili lokalnu muzičku scenu.

Alen je danas bubnjar benda Zosko & Folk Fingers, jednog od najtraženijih u BiH.

“Sviramo ono što želimo, a pjevamo ono što publika voli. To je možda i tajna uspjeha.”

Paralelno s muzikom, obojica rade i na lokalnoj televiziji – Alen kao montažer, Đemal kao snimatelj i autor spotova za bihaćke bendove.

“Muzika je naš način života. Ona spaja i oplemenjuje čovjeka, a Bihać će uvijek biti grad muzički nadarenih ljudi.” – poručuju braća Ćatić.

📌 Napomena: Ovaj tekst je redigovana i skraćena verzija originalnog intervjua objavljenog u feljtonu Bihaćke urbane legende, autorice Nihe Džanić, objavljen u printanom izdanju Unsko-sanskih novina.

Objavio: usn krajina

bihaćka_rock_scena