EKONOMIJA U VRIJEME RASTA CIJENA: Plutajuće akcize na gorivo: rješenje za građane ili samo drukčiji način ubiranja poreza?

Prijedlog ministra Amira Hasičevića da akciza na gorivo bude promjenjiva ima ekonomsku logiku, ali pitanje je koliko bi zaista pojeftinio litar goriva i koliko bi država izgubila prihoda.

Cijene goriva u Bosni i Hercegovini posljednjih sedmica ponovo snažno rastu. Prosječna cijena dizela u Federaciji BiH 22. septembra iznosila je 3,74 KM po litru, dok je početkom septembra bila 3,43 KM. Za samo tri sedmice dizel je tako poskupio 31 fening.

U takvoj situaciji ministar trgovine Federacije BiH Amir Hasičević, koji je i kandidat Naše stranke za Parlament BiH, predložio je uvođenje takozvanih „plutajućih akciza“. Ideja je jednostavna: kada cijena nafte i derivata snažno raste, akciza bi se privremeno smanjivala, a kada se tržište stabilizira, vraćala bi se prema redovnom nivou.

Ali iza jednostavne ideje krije se nekoliko vrlo konkretnih pitanja. Koliko bi građani zaista uštedjeli? Koliko bi koštao takav sistem državni budžet? I može li se očekivati da bi smanjenje akcize u punom iznosu završilo u cijeni na benzinskoj pumpi?

Šta danas plaćamo u cijeni litre dizela?

Prema podacima Uprave za indirektno oporezivanje BiH, akciza na dizel iznosi 0,30 KM po litru. Na to dolazi putarina od ukupno 0,40 KM po litru – 0,15 KM za puteve i 0,25 KM za izgradnju autocesta i drugih cesta.

To znači da je samo kroz akcizu i putarinu u svakom litru dizela sadržano 70 feninga javnih prihoda, prije obračuna PDV-a.

MMF je u svojoj analizi Bosne i Hercegovine iz 2024. godine upravo tako prikazao strukturu oporezivanja goriva: za dizel 0,30 KM akcize i 0,40 KM putarine, odnosno ukupno 0,70 KM po litru.

Zato je važno razlikovati dvije stvari koje se u javnosti lako pomiješaju.

Akciza nije isto što i putarina.

Ako bi se mijenjala samo akciza, kako predlaže Hasičević, sredstva namijenjena putevima ostala bi nepromijenjena.

Koliko bi građanin mogao uštedjeti?

Tu dolazimo do najzanimljivijeg dijela prijedloga.

Pretpostavimo da bi, zbog snažnog rasta cijene nafte, akciza na dizel bila smanjena sa 0,30 na 0,20 KM po litru.

Teoretski bi cijena goriva tada pala za 10 feninga.

Međutim, postoji još jedan detalj: u BiH se na promet obračunava PDV od 17 posto, pa bi smanjenje porezne osnovice za 10 feninga značilo i približno 1,7 fening manje PDV-a. Ako bi se cijelo smanjenje poreza prenijelo na kupca, maksimalni neposredni efekat bio bi oko 11,7 feninga po litru.

Kod rezervoara od 50 litara to bi značilo približno 5,85 KM manje za jedno punjenje.

To nije beznačajno, ali nije ni čarobni mehanizam koji može poništiti veliki rast cijene sirove nafte.

Ako, recimo, međunarodna cijena i nabavna cijena derivata porastu za 30 ili 40 feninga po litru, smanjenje akcize za 10 feninga samo bi ublažilo dio tog udara.

Drugim riječima, plutajuća akciza ne bi zaustavila rast cijena. Ona bi ga amortizirala.

Takav sistem već postoji u svijetu

Ideja zato nije nepoznata u ekonomiji.

OECD navodi Čile kao konkretan primjer zemlje koja je uvela mehanizam stabilizacije cijena goriva s varijabilnom komponentom akcize. Mehanizam može djelovati kao dodatni porez kada su međunarodne cijene niže, odnosno kao porezni kredit kada su cijene visoke. Cilj je upravo ublažavanje oscilacija cijena na svjetskom tržištu.

Međunarodni monetarni fond također je proučavao automatske mehanizme određivanja cijena goriva i zaključio da oni mogu smanjiti nagle promjene domaćih cijena, ali da konstrukcija takvog sistema mora pažljivo riješiti pitanje fiskalnih prihoda i načina na koji se promjene međunarodnih cijena prenose na domaće tržište.

Dakle, sama ideja „plutajuće“ akcize nije politički trik izmišljen za jednu predizbornu kampanju. Postoji stvarna ekonomska literatura koja poznaje takve modele.

Ali upravo zbog toga treba pogledati i drugu stranu.

Ko bi platio račun kada akciza padne?

Akciza od 0,30 KM po litru nije novac koji nestaje u nekom apstraktnom državnom budžetu.

Prihodi od akciza i putarina uplaćuju se na Jedinstveni račun BiH, a zatim se raspoređuju korisnicima prema zakonskim pravilima.

UIO je tokom 2025. godine prikupila oko 1,933 milijarde KM akciza i 763,9 miliona KM putarina. Putarine su same po sebi činile 6,27 posto ukupno prikupljenih prihoda na Jedinstvenom računu.

Ako bi država u kriznom periodu smanjila akcizu, taj novac ne bi jednostavno nestao iz računovodstva. To bi bio stvarni fiskalni trošak, odnosno manji prihod koji bi neko drugi morao nadoknaditi ili bi država morala prihvatiti manji raspoloživi prihod.

Zato je ključno pitanje koliko bi trajalo smanjenje akcize.

Ako bi cijene bile visoke nekoliko sedmica, trošak bi bio ograničen.

Ako bi visoke cijene trajale godinu ili više, problem bi postao mnogo ozbiljniji.

Najveća nepoznanica: hoće li svih deset feninga završiti kod vozača?

Ovo je dio o kojem se u političkim najavama obično najmanje govori.

Smanjenje akcize od deset feninga ne znači automatski da će cijena na svakoj benzinskoj pumpi biti niža upravo deset feninga, odnosno oko 11,7 feninga zajedno s efektom PDV-a.

Na maloprodajnu cijenu utiču nabavna cijena derivata, marže, transport, skladištenje, konkurencija među distributerima i drugi troškovi.

Zbog toga bi zakon morao predvidjeti vrlo preciznu metodologiju: koja se međunarodna referentna cijena koristi, koji period se posmatra, koliko dugo cijena mora biti iznad praga, koliko se akciza smanjuje i kojim tempom se vraća.

Bez takvih pravila „plutajuća akciza“ lako bi mogla postati samo još jedan instrument diskrecione poreske politike.

Još važnije: šta kada cijena nafte padne?

Tu se vidi koliko je model ozbiljan.

Ako država smanji akcizu kada cijena nafte raste, mora imati jasan odgovor šta se događa kada cijena padne.

Najčistiji model bio bi simetričan: visoka cijena – niža akciza; niža cijena – vraćanje akcize.

U suprotnom bi država mogla trajno izgubiti dio prihoda.

Svjetska banka upravo upozorava da mehanizmi stabilizacije cijena goriva moraju biti pažljivo dizajnirani kako ne bi doveli do sistematskog gubitka prihoda.

Drugim riječima, nije dovoljno napisati „akciza pada kada gorivo poskupi“. Potrebno je napisati i kada, koliko i pod kojim uslovima akciza ponovo raste.

Šta kaže MMF baš za Bosnu i Hercegovinu?

Ovdje prijedlog dobija dodatnu težinu.

U najnovijem izvještaju o BiH iz 2026. godine MMF navodi da su cijene goriva snažno porasle, da je transportna inflacija između februara i aprila porasla čak 25 posto, te podsjeća da su vlasti u BiH već koristile različite mjere za ublažavanje udara na potrošače.

Istovremeno, MMF preporučuje da eventualna pomoć kod novog energetskog šoka bude privremena, ciljana i proporcionalna, te upozorava da bi široke mjere poput smanjenja akciza ili PDV-a mogle imati neželjene fiskalne i ekonomske posljedice.

To je važna protivteža Hasičevićevom prijedlogu.

Jer pitanje nije samo: može li se akcizom spustiti cijena goriva?

Može.

Pitanje je: je li to najbolji način da se pomogne onima kojima je pomoć najpotrebnija?

Tu odgovor više nije tako jednostavan.

Vlasnik automobila koji troši 200 litara goriva mjesečno dobio bi istu poresku olakšicu po litru kao i domaćinstvo koje troši znatno manje. Veliki potrošač, transportna kompanija ili neko ko svakodnevno putuje desetinama kilometara dobio bi veći apsolutni iznos koristi.

Zato je smanjenje akcize univerzalna mjera: jednostavna je za primjenu, ali nije naročito ciljana.

Može li ipak imati smisla?

Može – pod određenim uslovima.

Najrazumniji model ne bi bio trajno smanjivanje akcize niti administrativno određivanje cijene goriva, nego jasno zakonsko pravilo za izuzetne tržišne šokove.

Primjerice, zakon bi mogao unaprijed odrediti referentnu cijenu, prag nakon kojeg počinje smanjenje akcize, maksimalni iznos smanjenja, trajanje mjere i formulu za njeno vraćanje.

Time bi se izbjeglo da svaka nova kriza zavisi od toga ko je trenutno na vlasti i hoće li političari pred izbore odlučiti da „pomognu građanima“.

Upravo je automatsko pravilo jedna od prednosti ovakvih sistema.

Ali postoji i druga strana: ako je mehanizam preširok, država može u dugom periodu izgubiti značajan prihod, a građanima se može poslati signal da će država uvijek amortizirati rast cijena fosilnih goriva.

Evropska iskustva pokazuju da su pojedine države tokom energetske krize 2022. godine privremeno smanjivale akcize na gorivo, ali su te mjere uglavnom bile vremenski ograničene i kasnije ukidane.

Šta bi to značilo za građanina?

Za prosječnog vozača odgovor je vrlo konkretan.

Ako bi akciza bila smanjena za 5 feninga, potencijalno smanjenje cijene bilo bi oko 5,85 feninga po litru kada se uračuna i efekat PDV-a.

Za 50 litara: oko 2,93 KM.

Ako bi akciza bila smanjena za 10 feninga:

oko 11,7 feninga manje po litru

oko 5,85 KM manje za 50 litara

Ako bi se akciza smanjila za svih 30 feninga:

oko 35,1 fening manje po litru

oko 17,55 KM manje za 50 litara

Naravno, ovo su matematički maksimalni efekti pod pretpostavkom da se cijelo smanjenje poreza prenese na maloprodajnu cijenu. Stvarna ušteda može biti manja.

I još jedna važna stvar

Hasičevićev prijedlog dolazi u trenutku kada je cijena dizela u BiH za samo nekoliko sedmica porasla za više od 30 feninga po litru.

Zato nije teško razumjeti zašto je tema politički privlačna.

Ali između dobre predizborne poruke i dobrog ekonomskog mehanizma postoji razlika.

„Plutajuća akciza“ može biti funkcionalan instrument za ublažavanje ekstremnih cjenovnih šokova. Međunarodna iskustva pokazuju da takvi modeli postoje i da mogu funkcionirati.

Ali ona ne proizvodi jeftinu naftu, ne može poništiti rast svjetskih cijena i nije besplatna za javne prihode.

Pravo pitanje zato nije treba li akciza biti „plutajuća“, nego kako bi plutala.

Ako bi pravila bila unaprijed poznata, pragovi mjerljivi, smanjenje ograničeno, povrat akcize automatski, a efekat na maloprodajnu cijenu kontroliran i transparentan, prijedlog bi imao ekonomsku osnovu.

Ako bi se, međutim, sve svelo na povremeno smanjivanje poreza kada cijene goriva postanu politički neugodne, a povećanje akcize se odgađalo kada cijene padnu, dobili bismo prije svega novi način upravljanja javnim prihodima.

A to je već sasvim druga priča.

akcize dizel nafte