BOSANSKI KRALJEVI – AUTENTIČNA DINASTIJA: Kotromanići između Bosne, Hrvatske i Srbije

Tvrtkov zlatnik, odnosno dukat, posebno je značajan za političku historiju Bosne i Hercegovine.
Njime se potvrđuje mnogošta iz srednjovjekovne historije Bosne. To je prije svega njena državnost. [Prof. dr. Enver Imamović]

---

Bosanski kraljevi, koji su vladali od 1377. do 1463. godine, bili su isključivo vladari Samostalne Bosanske kraljevine, nastale iz Banovine Bosne. Dinastija koja ih je davala bila je Kotromanić, domaća bosanska loza čiji se korijeni spominju već u 13. stoljeću. Njihov uspon vezan je za bana Stjepana II Kotromanića, a kulminaciju je doživio krunisanjem Tvrtka I za kralja 1377. godine.

Historičar Noel Malcolm jasno naglašava: “Kotromanići su domaća bosanska dinastija, koja se oslanjala na bosansko plemstvo i vlastitu zemlju, a ne na vanjske dinastije” (Malcolm, Bosnia: A Short History). Slično mišljenje dijele historičari: Ćirković, Anđelić i profesorica Nada Klaić, naglašavajući njihovu autentičnost.

---

Vladari s ambicijama izvan Bosne

Tvrtko I Kotromanić nije bio ograničen samo na Bosnu. Nakon izumiranja srpske dinastije Nemanjića, iskoristio je svoje nasljedno pravo po majčinoj liniji da preuzme dio teritorija u Srbiji, te se proglasio “kraljem Srbljem i Bosni i Pomorju i Zapadnim Stranam”. Istovremeno, vojnim pohodima uspio je proširiti svoju vlast na Dalmaciju i dijelove Hrvatske, pa se titulirao i “kraljem Hrvatske i Dalmacije”.

Međutim, takve titule nisu značile promjenu njegovog porijekla ili identiteta, nego isključivo političku i vojnu moć. To je bio potez nalik engleskim kraljevima koji su se stoljećima nazivali i “kraljevima Francuske”, iako nisu bili Francuzi.

---

Kako ih vide izvori

U savremenim dokumentima nema dvojbi. Papski izvori redovno koriste titulu rex Bosniae (kralj Bosne). Mletački i dubrovački izvori jasno razlikuju Bosnu od Hrvatske i Srbije, tretirajući je kao posebnu državu.

Čak i kada su širili svoje titule, bosanski vladari uvijek su prvenstveno isticali Bosnu kao jezgro svoje vlasti. To potvrđuju i njihove povelje, pisane na latinskom i staroslavenskom, gdje se Bosna uvijek navodi na prvom mjestu.

---

Ključne povelje i titule bosanskih kraljeva

• Tvrtko I (1378.): U povelji Dubrovniku naziva se: “Stephanus Tvrtko, dei gratia rex Rassie, Bosne, Maritimae atque partium occidentalium” – (Tvrtko, po Božjoj milosti kralj Raške, Bosne, Primorja i Zapadnih Strana) (povelja Dubrovniku, 10. april 1378).
• Tvrtko I (1382.): U povelji Šibenčanima koristi titulu “kralj Bosne, Srbije, Hrvatske, Dalmacije i Zapadnih Strana” (Klaić, Povijest Hrvata).
• Tvrtko II (1434.): U povelji Dubrovčanima stoji: “Nos Tvrtko secundus dei gracia rex Bosne, Dalmacie, Croacie…” – (Mi Tvrtko II, po Božjoj milosti kralj Bosne, Dalmacije, Hrvatske…) (povelja Dubrovniku, 15. februar 1434).
• Stjepan Tomaš (1449.): Sebe titulira “kraljem Bosne i Srbije, Hrvatske, Dalmacije i Zapadnih Strana” (povelja Dubrovniku, 29. april 1449).
• Stjepan Tomašević (1461.): U povelji Dubrovniku naziva se “kraljem Bosne, Dalmacije, Hrvatske, Srbije, Primorja i Zapadnih Strana” (Ćirković, Istorija srednjovekovne bosanske države).

👉 U svim ovim primjerima zajednički je obrazac: Bosna se uvijek navodi na prvom mjestu, a ostale titule su pridodane kao rezultat osvajanja ili političkih pretenzija.

---

Između nauke i svojatanja

Različite istoriografije kasnije su razvile svoje interpretacije. Srpska je naglašavala Tvrtkovo nasljedno pravo od Nemanjića, hrvatska njegove uspjehe u Dalmaciji, dok bosanska i većina stranih istraživača insistiraju da su to u osnovi bili bosanski kraljevi, koji su privremeno širili vlast na susjedne zemlje.

Upravo zato se može reći da bosanski kraljevi nisu bili ni hrvatski ni srpski monarsi, već autentični vladari Bosne, čija je moć i prestiž ponekad sezala i izvan granica vlastite države.

Objavio: usn krajina

historija - povijest kultura