POVODOM DANA DRŽAVNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE: “A kto je ta, šta je ta da prostiš”

Bosna i Hercegovina ima dubok historijski kontinuitet državnosti, od srednjovjekovne kraljevine do ZAVNOBiH-a i Dejtona. Uprkos savremenim osporavanjima i negiranju identiteta, 25. novembar ostaje simbol zajedničke domovine i antifašističke tradicije koju su gradili svi njeni narodi.

Bosna i Hercegovina ulazi u još jedan 25. novembar u političkoj klimi punoj osporavanja, negiranja i potcjenjivanja onoga što je temelj svakog modernog društva – državnosti. I upravo zato ovaj dan iz godine u godinu postaje sve značajniji. Ne zbog ceremonija i protokola, nego zato što podsjeća na činjenicu da Bosna i Hercegovina nije improvizacija ni proizvod „bosanske krize“, nego država dubokog historijskog i pravnog kontinuiteta.

Srednjovjekovne korijene osporiti ne mogu ni najglasniji kritičari

Iako se danas često pokušava relativizirati prošlost Bosne i Hercegovine, historija je neumoljiva: od banovine do kraljevine s vlastitom političkom strukturom, Bosna je stoljećima postojala kao prepoznatljiv subjekt evropske politike. Na to su podsjećali i najugledniji historičari, uključujući hrvatsku profesoricu Nadu Klaić, koja je pisala da je bosanska državnost stara, samonikla i jasna – i nipošto derivat susjednih nacionalnih projekata.

To su činjenice koje se mogu prepravljati u udžbenicima, ali ne mogu se obrisati iz historijskih izvora.

ZAVNOBiH – temelj moderne državnosti i antifašistički zavjet

U najtežim godinama Drugog svjetskog rata, 25. novembra 1943., na Prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a u Mrkonjić Gradu, predstavnici sva tri naroda – tada, kao i danas, ključni politički faktor – obnovili su državnost Bosne i Hercegovine. Usvojena Rezolucija jasno kaže: Bosna i Hercegovina je zajednička, jedinstvena i nedjeljiva, i pripada svima koji u njoj žive.

Antifašizam, kao temelj koji i današnja Evropska unija baštini kao svoju vrijednost, nije u BiH bio ideološki dodatak, nego oslonac državnosti. To je upravo ona državna vertikala koja je omogućila da BiH 1992. obnovi nezavisnost, a koju je međunarodna zajednica kasnije potvrdila u Dejtonskom sporazumu, a osnovu čega svake godine dobijemo čestitku američkog predsjednika baš na ovaj datum. Tako je i ove godine predsjednik Donald Trump uputio čestitku na državno Predsjedništvo Bosne i Hercegovine što je danas, u ovim uvjetima, najjača potvrda bosanskohercegovačkog identiteta i bosanskohercegovačke nacije.

Dejton jasno kaže: državnost, suverenitet i teritorijalni integritet su neprikosnoveni

Oni koji danas tvrde da je Bosna i Hercegovina „nemoguća država“ često su oni koji iz dana u dan sistematski rade na tome da ona zaista bude što manje funkcionalna. Secesionističke retorike, blokade institucija i pravno-politički eksperimenti postali su oruđe za opstrukciju države, a potom i alibi za tvrdnje da ta ista država „ne funkcioniše“.

Riječ je o paradoksu koji je odavno prerastao u političku šizofreniju: prvo se sve koči, a zatim se za to optužuju drugi.

U takvoj atmosferi optužbe o „unitarizmu“ služe samo kao paravan za prikrivanje činjenice da je Bosna i Hercegovina, čak i u svojoj decentraliziranoj dejtonskoj formi, dosljedno rušena od onih koji bi morali biti odgovorni nosioci vlasti.

Djeca kao taoci iskrivljenih identiteta

Najbolniji primjer posljedica takvih politika jesu djeca. U mnogim sredinama u Bosni i Hercegovini, već najmlađe generacije uče da njihova „prava domovina“ nije zemlja u kojoj su rođeni, odrastaju i uče – nego neka od dvije susjedne Mordor, anti-bosanske zemlje Saurona. Na silu se gradi identitet čija se logika raspada na prvoj životnoj prepreci.

Djeca odrastaju u uvjerenju da moraju voljeti zemlju preko bosanskohercegovačke granice, što je samo po sebi suludo.

Takva politika nije samo pogrešna. Ona je destruktivna i dugoročno pogubna, prije svega upravo za tu djecu kojoj se oduzimaju prirodno pravo i osjećaj pripadnosti zemlji koja je njihova.

Podsmijeh iz susjedstva – stari refleks, ne nova politika

Ništa od ovoga nije slučajno. Na Državnost Bosne i Hercegovine i dalje se u Zagrebu i Beogradu posmatra s podsmijehom i podozrenjem, kao da je riječ o prolaznoj epizodi, a ne o državi čiji su historijski temelji dublji od mnogih u regionu. Još uvijek se iz političkih kuhinja u susjedstvu podgrijava stara kombinacija – godinama kuhana srpsko-hrvatska „kaša“ koja se onda, vruća i bljutava, servira nama u Bosni i Hercegovini kao obrazac poželjnog identiteta.

Ali ta kaša je odavno skinuta s našeg jelovnika. Njihovi “začini” ne mogu prikriti da je glavni sastojak tog “jela” bosanski čovjek. Doslovno kuhan, pečen, prepečen i dinstan na velikodržavnim ražnjevima-projektima njihovih ogavnih kuhinja smrti, zla i razdora.

Bosna i Hercegovina je naša zajednička domovina, a domovina se voli – ne negira

Bez obzira na etničke mape, entitete, kantone, Bosna i Hercegovina je jedna i jedinstvena zemlja. Njen kontinuitet nije politički trik, nego historijska, pravna i emocionalna činjenica. On počiva na njenoj srednjovjekovnoj tradiciji, antifašističkom opredjeljenju i međunarodnim ugovorima i međunarodno priznatim granicama od Drine do Une i od Save do Jadranskog mora, ali i na svakodnevnom životu njenih ljudi.

Svi ti složeni koncepti naroda, narodnosti, građana, „ostalih“ i raznih kolektivnih i pojedinačnih prava, zamišljeni kao čvrste granice među nama, danas sve više djeluju kao zastarjeli ostaci vremena koji se nikada nisu potpuno suočili sa stvarnošću, sa životom u Bosni i Hercegovini. A ta je stvarnost oduvijek bila jednostavna i lijepa: to su Bosanci i Hercegovci, bosanskohercegovačka nacija u pravom smislu te riječi.

Bosnu i Hercegovinu oduvijek su voljeli njeni ljudi. To je ona tiha, neprimjetna većina, koja ustaje i postaje vidljiva onda kad uistinu zatreba. Na takav kov ljudi, koje u dovoljnom broju iznjedri svaka sljedeća generacija, Bosna i Hercegovina se oduvijek oslanjanjala i oduvijek ih je bilo dovoljno. Eto, to je ta Bosna i Hercegovina, da prostiš i ne prostiš.

25. novembar Dan državnosti Bosne i Hercegovine ZAVNOBIH