KRAJ AMERIČKE ERE NA BLISKOM ISTOKU: Kako je pad petrodolara otvorio vrata ratu u Iranu i označio strateški poraz Washingtona

Detaljna analiza sloma pedesetogodišnjeg američko-saudijskog saveza, izraelske kalkulacije iza napada na Iran u februaru 2026. godine, te uloge Rusije i Kine u transformaciji globalnog poretka.

U savremenoj historiji međunarodnih odnosa rijetko se kada može svjedočiti tako precizno uvezanom lancu događaja kao što je to slučaj s aktivnom krizom na Bliskom istoku. Ono što je započelo kao postepena transformacija pedesetogodišnjeg ekonomskog pakta između Sjedinjenih Američkih Država i Kraljevine Saudijske Arabije, pretvorilo se u otvoreni globalni sukob preko leđa Irana. Danas, s cijenom nafte koja obara historijske rekorde i premašuje 100 dolara po barelu, postaje potpuno jasno da je u ovoj velikoj geopolitičkoj igri Washington pretrpio svoj najveći strateški poraz.

1. Temelj američke moći: Pad petrodolara nakon pola stoljeća

Da bi se razumio trenutni rat u Iranu, potrebno je vratiti se na 8. juni 1974. godine. Tada su američki državni sekretar Henry Kissinger i saudijski princ Fahd formalizirali sistem poznat kao petrodolar. Aranžman je bio jednostavan, ali genijalan: Saudijska Arabija se obavezala da će svu svoju naftu prodavati isključivo u američkim dolarima i da će višak zarade ulagati u američke državne obveznice. U zamjenu, SAD je garantovao apsolutnu vojnu sigurnost i opstanak saudijske kraljevske porodice. Ovaj pakt je pretvorio dolar u neprikosnovenu globalnu rezervnu valutu.

Međutim, pedeset godina kasnije, ovaj sistem je doživio svoju transformaciju. Saudijska Arabija je diverzificirala svoju politiku, počela prihvatati kineski juan i euro za svoju naftu, te se ekonomski jače povezala s blokom BRICS (Brazil, Rusija, Indija, Kina, Južnoafrička Republika, Egipat, Etiopija, Iran, Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati i Indonezija.). Gubitak ekskluzivnog naftnog monopola oslabio je američki “čvrsti zagrljaj” nad Rijadom i stvorio geopolitički vakuum.

2. Izraelska kalkulacija: Zašto baš februar?

Slabljenje petrodolarskog sistema i sve očitije približavanje Saudijske Arabije Kini – pa čak i diplomatsko otopljavanje odnosa između Rijada i Teherana – upalili su alarm u Tel Avivu. Izrael je prepoznao da se prozor prilike za neutralisanje Irana zatvara. Dopustiti da Saudijska Arabija potpuno izađe iz američke orbite značilo bi trajni gubitak šanse za formiranje arapsko-izraelske koalicije protiv Irana.

Iranski nuklearni program, koji je godinama bio u statusu kontrolisane krize (“li-la”), poslužio je kao savršen povod. Kada su pregovori u Ženevi zapeli početkom godine, Izrael je u februaru pokrenuo žestoke zračne udare na iranska postrojenja. Kalkulacija je bila jasna: uvući SAD u totalni rat na Bliskom istoku, prisiliti Washington da se vrati u regiju punim vojnim kapacitetom i tako nasilno prekinuti procese kineskog ekonomskog ovladavanja regijom.

3. Blokada Hormuza i bumerang efekt za Washington

Ono što su Tel Aviv i Washington podcijenili jeste iranska spremnost na otpor i drastičan odgovor. Iran je odmah odgovorio zatvaranjem Hormuškog tjesnaca, najvažnije pomorske arterije kroz koju prolazi petina svjetske nafte.

Zatvaranje tjesnaca lansiralo je cijenu nafte iznad 100 dolara po barelu, što je izazvalo razoran inflatorni talas u zapadnim ekonomijama. Iako je Amerika danas veliki proizvođač nafte, skok globalnih cijena pogodio je američke potrošače na benzinskim pumpama i gurnuo njihovu ekonomiju u recesiju. Umjesto brze pobjede, SAD se našao uvučen u iscrpljujući, skupi sukob koji troši njihove resurse i skladišta municije.

4. Rusko-kineska kontraofanziva: Iran kao poligon protiv Amerike

Najveća strateška greška zapadnih saveznika bila je pretpostavka da će Iran ostati izolovan. Moskva i Peking su u ovom sukobu prepoznali idealnu priliku da nanesu trajan udarac američkoj globalnoj dominaciji bez direktnog ulaska u rat.

• Rusija je ubrzano opremila Iran svojim najsavremenijim odbrambenim sistemima (poput PZO sistema S-400), naprednom opremom za elektronsko ratovanje i borbenim avionima Su-35, čime je američko-izraelske zračne udare učinila izuzetno teškim i skupim.
• Kina je pružila finansijsku i obavještajnu pozadinu, nastavljajući kupovinu iranske nafte i obezbjeđujući tehnologiju za masovnu proizvodnju dronova i balističkih raketa.

5. Novi bliskoistočni poredak: Gdje je tu Saudijska Arabija?

Da je na snazi stari ugovor iz 1974. godine, Saudijska Arabija bi danas bila logistička baza za američke napade. Umjesto toga, Rijad je izabrao strogu neutralnost i diplomatsko balansiranje. Shvativši da ih američki ratovi izlažu direktnoj opasnosti, Saudijci su napravili historijski zaokret i potpisali Mekanski zajednički odbrambeni sporazum s Turskom i Pakistanom.

Ovim potezom, Saudijska Arabija je jasno stavila do znanja da njenu sigurnost više ne garantuje isključivo Washington, već regionalne islamske sile. SAD je, s druge strane, bio prisiljen ponuditi Rijadu civilni nuklearni sporazum (Section 123 Agreement) kako bi uopšte ostao u igri, ali ekskluzivni monopol je nepovratno izgubljen.

Zaključak

Kada se podvuče crta ispod bliskoistočne krize, Sjedinjene Američke Države se pojavljuju kao najveći gubitnik. Nagovorena od strane Izraela na rat protiv Irana, Amerika je zatvorila ključne energetske puteve, destabilizovala sopstvenu ekonomiju i, što je najvažnije, trajno izgubila Saudijsku Arabiju iz svog čvrstog zagrljaja. Svijet više nije unipolaran; petrodolar je ustuplio mjesto multipolarnom poretku u kojem Rusija, Kina i nove regionalne koalicije diktiraju pravila igre na geopolitičkoj šahovskoj tabli.

---

Odjeci bliskoistočne krize na Zapadnom Balkanu

DIPLOMATSKO BALANSIRANJE POD SJENOM TEL AVIVA: Kako bliskoistočni procesi utiču na stabilnost i partnerstva u regiji

Analiza ekonomskih i političkih efekata bliskoistočnog sukoba na Evropu i Zapadni Balkan, uz osvrt na novu dinamiku odnosa s Državom Izrael i zvanične stavove Sjedinjenih Američkih Država o očuvanju stabilnosti u regiji.

Dok se na Bliskom istoku odvija kompleksan sukob koji je cijenu nafte zadržao na nivoima iznad 100 dolara po barelu, ekonomske i političke posljedice osjete se širom Evrope, s posebnim refleksijama na Zapadni Balkan. Za Evropsku uniju, poremećaji u Hormuškom tjesnacu znače suočavanje s izazovima energetske neizvjesnosti i inflatornih pritisaka. U isto vrijeme, regija prolazi kroz procese redefinisanja svojih spoljnopolitičkih prioriteta, gdje Država Izrael nastoji intenzivirati bilateralne odnose s pojedinim glavnim gradovima na Balkanu.

Ova nova regionalna dinamika i različiti pristupi bliskoistočnoj krizi jasno se oslikavaju kroz pozicije ključnih aktera:

• Diplomatski zaokret Slovenije: Nova slovenačka vlada pod vodstvom Janeza Janše napravila je značajan spoljnopolitički zaokret otvaranjem prve rezidentne ambasade Izraela u Ljubljani. Dok Janša ovaj potez posmatra kao jačanje saradnje s važnim bezbjednosnim partnerom, unutar same Slovenije to je izazvalo debate i parlamentarne rasprave o potrebi balansiranja evropskog i bliskoistočnog smjera.
• Vojno-tehnička saradnja Srbije i Izraela: Beograd i Tel Aviv nastavljaju razvijati stabilne odnose, s posebnim naglaskom na razmjenu tehnologija i odbrambenu saradnju. Srbija kroz ove aranžmane nastoji diverzifikovati svoje bezbjednosne izvore, istovremeno pokušavajući zadržati neutralnu poziciju prema širim globalnim sukobima.
• Institucionalni balans u Hrvatskoj: U Republici Hrvatskoj spoljnopolitičko pozicioniranje prema bliskoistočnoj krizi ostalo je predmet unutrašnjeg balansa. Dok su pojedini politički krugovi zagovarali snažnije svrstavanje uz Tel Aviv, predsjednik Zoran Milanović je insistirao na striktnom ustavnom okviru i zadržavanju opreznog stava, naglašavajući da Hrvatska ne treba preuzimati rizike u konfliktima koji nisu dio njenih direktnih strateških interesa.
• Izraelski faktor u Bosni i Hercegovini: Unutar BiH, politički predstavnici poput Milorada Dodika i Dragana Čovića već duže vrijeme održavaju bliske bilateralne i ekonomske veze s izraelskim zvaničnicima. Svojim izrazito proizraelskim stavovima oni nastoje osigurati snažniju lobističku podršku na međunarodnoj sceni. Međutim, ovakvi potezi često nailaze na reakcije unutar Sarajeva, gdje se insistira na tome da spoljna politika BiH mora biti usklađena sa zvaničnim stavovima Evropske unije.

Zvanični stav SAD-a: Nepokolebljiva podrška stabilnosti BiH

U svjetlu ovih regionalnih preslagivanja, Sjedinjene Američke Države jasno naglašavaju da njihovi ključni interesi na Zapadnom Balkanu ostaju nepromijenjeni. State Department i Ambasada SAD-a u Sarajevu u kontinuitetu potvrđuju svoju stopostotnu podršku suverenitetu, teritorijalnom integritetu i multietničkom karakteru Bosne i Hercegovine.

Kroz nedavno usvojeni Zakon o prosperitetu Zapadnog Balkana (Western Balkans Prosperity Act) u okviru NDAA-a, Washington aktivno radi na energetskoj diverzifikaciji regije (poput projekta Južne interkonekcije), kako bi se smanjila zavisnost o nestabilnim vanjskim tržištima. Zvanični Washington ostaje jasan: lokalni politički lideri moraju raditi na jačanju državnih institucija i evropskim integracijama, a bilo kakvi pokušaji unilateralnih destabilizacija ili destabilizirajućih spoljnopolitičkih aranžmana neće naići na odobravanje američke administracije.

Zapadni Balkan se tako nalazi u procjepu između ekonomskih pritisaka globalnog energetskog tržišta i pokušaja vanjskih sila da ostvare uticaj. U tim okolnostima, stabilno partnerstvo s Vašingtonom i fokus na reformske procese ostaju ključni štit za očuvanje dugoročnih interesa Bosne i Hercegovine.

Pripremio: O. Delić

petrodolar