(Ne)ovisna Krajina

PIŠE: Fahrudin Vojić

Snijeg koji je minulog vikenda zatrpao Krajinu, ogolio je suštinsku slabost sistema na kojem počiva Unsko-sanski kanton. Ne­­stanak električne ene­rgije u trajanju od nekoliko dana pokazao je ko­liko je sistem krhak – bez struje nema vode, nema komunikacija, zdravstvo prelazi na minimum, a sigurnost postaje upitna jer policija u ratu nije bila bez struje kao što je to bio slučaj ovaj put. Jedan kvar bio je dovoljan da život stane. Pro­blem nije samo u snijegu niti u tehničkom kvaru, već u činjenici da Krajina svoju energetsku stabilnost oslanja na pravce koji dolaze izvan njenog prostora. Jedan dio napajanja ve­zan je za entitet Repu­blika Srpska, drugi za su­sjednu Republiku Hrva­tsku, a kanton fu­nkci­oniše kao zatvoren prsten koji se lako prekida. U ta­kvom sistemu nema stva­rne sigurnosti već samo pri­vid stabilnosti koji traje dok sve funkcioniše. Još je poraznije to što se u Krajini gotovo uopće ne razmišlja o vlastitoj pro­i­zvodnji električne ene­rgije. Umjesto ozbiljne stra­tegije, javni prostor godinama ispunjavaju iste, iscrpljene rasprave i priče koje ne vode ko­nkretnim rješenjima. Dok drugi planiraju i inve­stiraju, ovdje se ta­pka u mjestu i nada da će sistem izdržati. Ovaj vikend pokazao je koliko brzo taj privid nestaje. Građani su ostali bez osnovnih usluga, institucije su radile otežano, a osjećaj bespomoćnosti bio je možda i najveća posljedica svega navedenog. Nije problem što kvar postoji, problem je što nemamo odgovor kada se on desi. Krajina je već jednom bila odsje­čena tokom rata od 1992. do 1995. godine, kada je izolacija značila borbu za opstanak. Danas, u miru, ne smijemo sebi dopustiti da nas slična ovisnost ponovo dovede u stanje ranjivosti. Istina, ekipe na terenu su odra­dile svoj dio posla i to treba priznati. Ali Kra­jina ne može svoju sigurnost graditi na tuđoj intervenciji i dobroj volji. Ono što nedostaje jeste jasna strategija, a ne politikanstvo koje godinama proizvodi iste priče i donosi korist tek uskim krugovima. Ene­rge­­tska pitanja nisu prostor za dnevno­po­li­ti­čke igre, nego za ozbi­ljne i stručne odluke koje će dugoročno zaštititi gra­­­­đane. Jer ono što smo vidjeli proteklog vi­ke­nda nije bio samo kvar, nego podsjetnik koliko je sistem ovisan o drugima i koliko se malo radi na tome da postane neovisan.