TEŠKA INDUSTRIJA NA PREKRETNICI: Koksara Lukavac između industrijske realnosti i ekološke neminovnosti

Koksara Lukavac suočena je s teškim finansijskim i ekološkim izazovima. Rast troškova, stroži propisi i zastarjela tehnologija otvaraju pitanje opravdanosti državne sanacije ove industrije u BiH.

Povlačenje privatnog upravitelja iz lukavačke Koksare ponovo je otvorilo pitanje koje se u Bosni i Hercegovini godinama izbjegava: ima li ova vrsta teške industrije dugoročnu budućnost u postojećim ekonomskim i ekološkim okvirima ili se radi o objektu koji se održava isključivo političkom inercijom.

Koksara Lukavac, kompanija s dugom industrijskom tradicijom, danas se nalazi u stečajnom postupku, opterećena dugovima većim od pola milijarde konvertibilnih maraka. Kratkoročni pokušaj stabilizacije kroz privatno upravljanje pokazao se neodrživim, što dodatno potvrđuje dubinu strukturnih problema s kojima se ova industrija suočava. Iako se, posebno za naše uvjete, ne mogu izbjeći nedokučivi utjecaji (bivših) političara na zamršen proces donesenih odluka, glavna činjenica je ipak nerentabilnost proizvodnog procesa.

Industrija željeza i koksa u BiH – sektor pod pritiskom

Proizvodnja koksa i prateći procesi tradicionalno su vezani uz željezare i tešku metalurgiju. Međutim, u BiH je taj industrijski lanac već duže vrijeme narušen. Smanjena domaća potražnja, zavisnost od izvoza, rast cijena energenata i sirovina, te sve strožiji međunarodni propisi čine ovu vrstu proizvodnje ekonomski rizičnom.

Poseban izazov predstavlja najavljeni evropski mehanizam CBAM, koji će dodatno opteretiti izvoz proizvoda s visokim ugljičnim otiskom. Za postrojenja poput Koksare, koja koriste zastarjele tehnologije i imaju visoke emisije CO₂, to znači ozbiljno smanjenje konkurentnosti na međunarodnom tržištu.

Ekološki aspekt: decenije akumuliranog problema

Koksara Lukavac godinama je u fokusu javnosti zbog ekoloških posljedica njenog rada. Emisije štetnih gasova, čestica i nusproizvoda koksnog procesa predstavljaju trajni rizik po zdravlje stanovništva Lukavca i šire regije.

Prema procjenama stručnjaka, da bi postrojenje zadovoljilo savremene ekološke standarde, bila bi potrebna višegodišnja ulaganja od desetina, ako ne i stotina miliona maraka u:

• nove filtre,
• sisteme za odsumporavanje i denitrifikaciju,
• kontrolu otpadnih voda,
• sanaciju tla i deponija nusprodukata.

Bez tih ulaganja, dugoročni opstanak Koksare znači nastavak ekološkog pritiska na jednu od već opterećenijih industrijskih sredina u BiH.

Da li je državna sanacija realna opcija?

U trenutku kada se privatni kapital povlači, sve glasnije se spominje mogućnost državne intervencije ili sanacije. Međutim, ključno pitanje nije da li država može formalno preuzeti odgovornost, već:

• da li ima finansijski kapacitet,
• da li postoji jasna strategija,
• i da li bi takvo ulaganje imalo dugoročnu opravdanost.

Državna sanacija Koksare, bez paralelne tehnološke i ekološke transformacije, značila bi preuzimanje ogromnih dugova i kontinuirano finansiranje industrije koja, u sadašnjem obliku, teško može opstati na tržištu koje se ubrzano dekarbonizira.

Druga perspektiva: korist za okoliš i zajednicu

Iz perspektive zaštite okoliša i javnog zdravlja, postepeno gašenje ili temeljita transformacija Koksare mogla bi imati dugoročne pozitivne efekte:

• smanjenje zagađenja zraka,
• poboljšanje kvaliteta života stanovništva,
• otvaranje prostora za nove, čišće industrije ili razvojne projekte.

Takav pristup, međutim, zahtijevao bi ozbiljnu državnu politiku tranzicije, uključujući socijalne programe za radnike i plansku revitalizaciju industrijskog prostora.

Industrijska realnost bez iluzija

Slučaj Koksare Lukavac pokazuje da se BiH nalazi pred izborom: ili će nastaviti održavati industrijske gigante iz prošlog sistema bez jasne budućnosti, ili će otvoreno priznati da pojedini objekti, bez ogromnih ulaganja i promjene poslovnog modela, više ne mogu funkcionisati u savremenim ekonomskim i ekološkim uslovima.

Pitanje Koksare, stoga, nije samo pitanje jedne kompanije u stečaju, već test sposobnosti države da donosi racionalne odluke između industrijskog nasljeđa i održive budućnosti.

ekologija Koksara Lukavac