UKRAJINA PRED RASKRSNICOM: Mir po mjeri sile?!

“U uvjetima kakvi jesu i svijetu kakav jeste … bolji se, a posebno pravedniji dokument nije mogao dobiti.” — Alija Izetbegović, nakon Daytona

Bosna i Hercegovina, međunarodno priznata država, bila je izložena brutalnoj agresiji i zločinima, a zatim prisiljena potpisati mirovni sporazum koji je uveo novu unutrašnju strukturu kao direktnu posljedicu agresije, ratom oteteog teritorija, protjeranog stanovništva, teški ratnih zločina i genocida – daleko od one koja je postojala prije rata. Iako je donio kraj oružanih sukoba, taj sporazum je, kako je priznao Alija Izetbegović, bio kompromis u kojem pravednost nije imala prostora. Od tada, BiH prolazi kroz daljnju degradaciju, a Daytonski okvir služi više kao kočnica nego motor državnog razvoja, koji je vidljiv baš danas, kada nezakonski predsjednik najavljuje još kriminalnije rabote čiji je cilj konačni raskol.

Danas, s Ukrajinom, gledamo isti obrazac. I ona je međunarodno priznata država, izložena agresiji i ratnim zločinima. Predsjednik Volodimir Zelenski otvoreno traži “pravedan mir” – vraćanje teritorija, sigurnosne garancije i zaustavljanje ruske agresije. Evropski lideri – od Macrona i Merza, preko Meloni i Tuska, do britanskog premijera Starmera – retorički podržavaju tu viziju i insistiraju na pritisku prema Moskvi.

Ali ključne konce drži Washington. Američki predsjednik Donald Trump najavljuje direktne pregovore s Vladimirom Putinom na Aljasci, s ciljem “realnog” dogovora koji bi okončao rat. Iskustvo nas uči da kada Amerika preuzme vodeću ulogu, krajnje rješenje obično bude “po mjeri” mogućeg, a ne po mjeri pravednog – upravo onako kako je Izetbegović govorio za Dayton.

U praksi, to bi za Ukrajinu moglo značiti formalno priznanje teritorijalnih gubitaka i prihvatanje novog unutrašnjeg poretka, skrojenog pod pritiskom agresora. BiH je živ dokaz da se jednom nametnuti okvir teško mijenja, ili se mijenja u smjeru dalje degradacije – a upravo je to lekcija koja stoji pred Kijevom.

Objavio: Osman Delić

Svijet