Ovisnost Kine o ugljenu stavlja u središte pažnje njezine klimatske ambicije prije Cop28

Nestašice struje posljednjih godina testirale su predanost zemlje smanjenju ovisnosti o energiji iz ugljena

Ovisnost Kine o izgradnji novih elektrana na ugljen sve je više ukorijenjena, iako je zemlja na putu da postigne vrhunac emisija CO2 prije svog cilja 2030. godine.

Dok se klimatski dužnosnici iz cijelog svijeta pripremaju sastati u Ujedinjenim Arapskim Emiratima za Cop28, mnogi se nadaju da nedavni zajednički klimatski sporazum između SAD-a i Kine, objavljen nekoliko dana prije sastanka Joea Bidena i Xi Jinpinga u Kaliforniji, može postaviti temelje za pozitivne obveze na konferenciji UN-a o klimi.

Posljednji veliki napredak koji je uključivao Kinu na Cop-u bio je na Cop26 u Glasgowu 2021. Na toj konferenciji Kina je obećala da će emisije CO2 doseći vrhunac do 2030. Xi je rekao da će Kina “strogo kontrolirati projekte proizvodnje električne energije na ugljen”.

Ali 2021. je također bila godina u kojoj su veliki prekidi u opskrbi električnom energijom pogodili mnoge dijelove Kine, što je dovelo do ograničenja, zatvorenih tvornica i hladnih domova dok su se lokalne vlasti borile s iznenadnim nestašicama energije.

Godine 2022. daljnje energetske krize u jugozapadnoj Kini naglasile su važnost stabilne opskrbe energijom. To je dovelo u izravnu napetost predanost smanjenju oslanjanja na energiju iz ugljena s novim naglaskom na energetsku sigurnost.

“Kineski dužnosnici smatraju ugljen primarnim jamstvom energetske sigurnosti”, rekao je Anders Hove, viši znanstveni suradnik na Oxfordskom institutu za energetske studije. “Iz tog razloga, sada se smatra osjetljivim kritizirati trenutna ulaganja zemlje u ugljen.”

Lokalne vlasti u Kini odobrile su 50,4 GW nove energije na ugljen u prvoj polovici 2023. A 2022. započela je izgradnja 50 GW kapaciteta iz ugljena, što je šest puta više od ostatka svijeta zajedno.

Unatoč rastućoj potražnji za energijom, Kina još uvijek ima mnogo više kapaciteta za proizvodnju energije na ugljen nego što joj je potrebno. Prošle godine prosječna stopa iskorištenosti elektrana na ugljen bila je nešto iznad 50%.

Stručnjaci kažu da je način da se osigura energetska sigurnost Kine poboljšanje tehnološke infrastrukture mreže kako bi bila stabilnija i djelotvornija, a ne izgradnja novih prljavih generatora.

“Skladištenje energije je ključ za kinesku energetsku tranziciju,” rekao je Gao Yuhe, viši aktivist u Greenpeace East Asia. Skladištenje energije može omogućiti da “obnovljiva energija preuzme vodeću ulogu u cijeloj energetskoj tranziciji”.

Elektranama na ugljen treba puno vremena da se pokrenu i ohlade, što znači da su relativno nefleksibilne. Skladištenje obnovljive energije omogućuje mreži da prevlada izazov koji stvara činjenica da se većina obnovljive energije u Kini proizvodi na zapadu zemlje, dok se većina energije troši na istoku.

Dopremanje energije na pravo mjesto u pravo vrijeme jedan je od najvećih izazova s ​​kojima se Kina suočava u energetskoj tranziciji. Dužnosnici lokalne vlade, koji su više zabrinuti za održavanje svjetla nego za zelene ciljeve, vide ugljen kao sigurnosnu mrežu.

Tokom prošlogodišnje krize s električnom energijom u Sichuanu, toplinski val povećao je potražnju za energijom jer su ljudi uključivali klima-uređaje. U isto vrijeme, suša je značila znatno manju proizvodnju hidroenergije.

“Sichuan iznenada nije mogao ispuniti svoje obaveze izvoza električne energije i zadovoljiti lokalnu potražnju”, rekao je Lauri Myllyvirta, vodeći analitičar Centra za istraživanje energije i čistog zraka. Strogi sistem energetskog planiranja značio je da je Sichuan nastavio izvoziti energiju, čak i kada je uzrokovao lokalne nestanke struje.

“Lokalne vlasti ne žele postupno izbaciti ugljen”, rekao je Gao, dodajući da naglasak središnje vlade na energetskoj sigurnosti daje lokalnim dužnosnicima dodatnu moć da dozvole nova iskopavanja ugljena.

Hua Wen, direktor kineskog projekta pri Vijeću za obranu prirodnih resursa, primjećuje da su prvih pet provincija koje su odobrile najviše novih energetskih pogona na ugljen od 2021. “kineske industrijske elektrane i neto uvoznici električne energije. Ove pokrajine nastoje smanjiti svoju ovisnost o uvezenoj električnoj energiji kako bi zadovoljile sve veću potražnju za električnom energijom [i] kako bi spriječile ili smanjile rizik od budućih nestašica električne energije”.

Wen je dodao da su neke manje i neefikasne elektrane na ugljen zatvorene posljednjih godina, djelomično nadoknađujući porast novih odobrenja.

Nedavni razvoj politike sugerira da Kina udvostručuje potrošnju ugljena, iako brza izgradnja zelene energetske infrastrukture znači da se prosječni godišnji porast kineskih energetskih zahtjeva može u potpunosti zadovoljiti energijom s niskim udjelom ugljika. Kineski solarni kapacitet sada nadmašuje ostatak svijeta zajedno, ali ugljen još uvijek čini više od polovice ukupne potrošnje energije.

U studenom je kineska vlada objavila dugo očekivani mehanizam kompenzacije kapaciteta ugljena. Politika, koja stupa na snagu 1. siječnja, jamči plaćanja proizvođačima električne energije na ugljen na temelju njihove instalirane snage. To bi moglo potaknuti izgradnju više ugljena, prema Hoveu. Drugi analitičari kažu da će ta politika omogućiti da više obnovljivih izvora energije uđe u energetski miks bez ugrožavanja stabilnosti.

Objavio: usn krajina