Planinari su se udružili sa znanstvenicima kako bi prikupili uzorke bez kontaminacije i sada skaliraju vrhove kako bi proizveli prvu globalnu procjenu nanoplastike, koju vjetrovi lako prenose svijetom.
Milioni tona plastičnog otpada bačeni su u okoliš i mnogo toga se razgrađuje na male komadiće. Već se znalo da je mikroplastika zagadila cijeli planet, od vrha Mount Everesta do najdubljih oceana .
Međutim, nanoplastika je još sitnija i bilo ju je teško prikupiti i analizirati. Istraživači su zabrinuti zbog utjecaja sveprisutnog plastičnog onečišćenja na zdravlje, a nanoplastika bi mogla biti još opasnija od mikroplastike jer je dovoljno mala da prodre kroz stanične membrane i ostane u tijelu.
“Bilo nam je jako drago što su ovi početni rezultati [s Alpa] bili dobri,” rekao je dr. Dušan Materić iz Helmholtz centra za istraživanje okoliša u Leipzigu, Njemačka. “Tada smo razmišljali šta dalje i rekli: ‘Hajdemo, učinimo to globalno’.”
“Bit će to prva studija globalnog pozadinskog onečišćenja nanoplastikom”, rekao je. “Moramo uspostaviti tu osnovu kako bismo se mogli vratiti u narednim desetljećima i vidjeti jesu li stvari postale bolje ili gore. To je pionirska studija koja ovo pitanje stavlja na kartu.” Mapiranje će također pomoći u identificiranju izvora nanoplastike i usmjeriti napore za smanjenje onečišćenja.
Od alpskih ekspedicija, planinari su uzeli uzorke snijega s ledenjaka s velikih nadmorskih visina s Mjesečevih planina na granici Ugande i Konga, kao i iz Bolivije, Gruzije, Kirgistana, Nepala, Novog Zelanda i južnog pola i planina Ellsworth u Antarktik.
Godine 2025. Globalno istraživanje atmosferske plastike planira dobiti dodatne uzorke sa Svalbarda i Islanda na Arktiku, kao i Mount Everesta, Indije, Wyominga i Aljaske u SAD-u i sjeverne Kanade, plus daljnje evropske uzorke iz španjolskih Pireneja, kao iz Poljske i Norveške.
“Ta udaljena mjesta jako je važno analizirati jer želite pokriti što veći dio svijeta”, rekao je Materić. A, to bi bilo nemoguće bez planinara.
Uzimanjem uzoraka s vrlo izoliranih mjesta izbjegava se da lokalni izvori nanoplastike dominiraju očitanjima, a korištenje snijega s ledenjaka znači da se prikupljaju samo čestice koje padaju s neba.
Alpsko istraživanje, objavljeno u časopisu Scientific Reports , pronašlo je nanoplastiku u pet od 14 mjesta uzorkovanih u francuskim, švicarskim i talijanskim Alpama. Najzastupljenija nanoplastika bile su čestice guma (41%), potom polistiren (28%) i polietilen (12%). Svaka guma na 1,6 milijardi vozila u svijetu može izgubiti 4 kg tokom svog vijeka trajanja i može biti najveći izvor zagađenja sitnom plastikom .
S obzirom na sveprisutno onečišćenje planeta plastikom, bilo je ključno izbjeći kontaminaciju. Tim je razvio metodu prikupljanja kojom se izbjegava kontaminacija opremom i odjećom planinara, od kojih je većina napravljena od plastike. Daljnja je komplikacija bila to što je pribor za prikupljanje morao biti lagan. “Ovo su prilično teške ekspedicije – ako planinarima date previše težine, mučit će se”, rekao je dr. Al Gill, koji je vodio alpsku ekspediciju.
Rezultati su pokazali da je prikupljanje trostrukih uzoraka snijega u male staklene bočice, plus slijepi uzorak kao kontrola, dalo nekontaminirana očitanja.
Profesor Andreas Stohl sa Sveučilišta u Beču, koji nije bio dio istraživačkog tima, rekao je da bi globalna karta nanoplastike otvorila važne nove temelje. Rekao je da je nanoplastika od posebnog značaja za zdravlje jer, za razliku od većine mikroplastike, može prodrijeti u pluća i ući u krvotok.
Alpski uzorci prikupljeni su ljeti, a Stohl je rekao da bi to moglo zakomplicirati tumačenje rezultata. Ljetno topljenje moglo bi koncentrirati nanoplastiku ili je u drugim okolnostima odnijeti, rekao je, a snijeg koji je ležao mjesecima mogao bi skupljati nanoplastiku iz različitih područja izvora kako se vjetrovi mijenjaju.
Druga skupina istraživača također uzima uzorke mikro i nanoplastike na udaljenim mjestima. Mission Spiritus je upravo dovršio 1000 km putovanja golemim pustinjskim krajolikom Omana. Tim je izdržao pješčane oluje i visoke temperature i prešao neke od najviših pješčanih dina na svijetu kako bi prikupio 52 uzorka pijeska za analizu na Lamont-Doherty Earth Observatoryju Sveučilišta Columbia.
Već je poznato da ljudi konzumiraju sitne čestice plastike putem hrane i vode , kao i udisanjem . Mikroplastika je otkrivena u ljudskoj krvi , spermi i majčinom mlijeku te u mozgu, jetri i koštanoj srži , što ukazuje na veliku kontaminaciju ljudi nanoplastikom. Utjecaj na zdravlje još je nepoznat, no pokazalo se da mikroplastika oštećuje ljudske stanice u laboratoriju te je povezana s moždanim i srčanim udarima .
Objavio: usn krajina
MAGAZIN Treći Zdravlje