BURNOUT: “Izgaranje na poslu” – znanstveno potvrđen fenomen

Burnout ili sindrom izgaranja na poslu sve češće se spominje u javnom prostoru, ali iza tog pojma ne stoji samo medijska pompa, nego i ozbiljna znanstvena istraživanja. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) je 2019. godine uvrstila burnout u Međunarodnu klasifikaciju bolesti (ICD-11), i to kao “profesionalni fenomen” povezan isključivo s kroničnim stresom na radnom mjestu koji nije uspješno razriješen. Burnout, dakle, nije medicinska dijagnoza, ali ima mjerljive i ozbiljne posljedice na zdravlje.

---

TRI DIMENZIJE BURNOUTA

Najčešće korišten instrument za mjerenje burnouta je Maslach Burnout Inventory, a prema njemu se izdvajaju tri osnovne dimenzije:

1. Emocionalna iscrpljenost – osjećaj trajnog umora i gubitka energije.
2. Depersonalizacija / cinizam – negativan, distanciran stav prema poslu i ljudima.
3. Smanjeni osjećaj postignuća – osjećaj da rad nema smisla i da učinak nije dovoljno vrijedan.

Te dimenzije zajedno čine jezgro sindroma izgaranja, koje se razlikuje od depresije time što je striktno vezano za radni kontekst.

---

POSLJEDICE NA ZDRAVLJE

Znanstvena istraživanja potvrđuju da burnout ostavlja trag ne samo na mentalno, već i na fizičko zdravlje:

• Salvagioni i suradnici (2017, PLoS One) na sistematskom pregledu pokazuju da burnout povećava rizik od kardiovaskularnih bolesti, depresije, anksioznosti i poremećaja sna.
• Rotenstein i suradnici (2018, JAMA) analizirali su više od 180 studija i zaključili da je prevalencija burnouta među liječnicima između 25 i 60 posto, ovisno o metodologiji.
• Wingenfeld i suradnici (2018, Psychoneuroendocrinology) dokazali su da burnout može biti povezan s promjenama u lučenju kortizola, hormona stresa.

Drugim riječima, iako nije formalno bolest, burnout stvara uvjete za razvoj niza ozbiljnih medicinskih stanja.

---

KAKO DJELOVATI NA VRIJEME

Prevencija burnouta zahtijeva kombinaciju individualnog i organizacijskog pristupa:

• Na nivou organizacije: jasna raspodjela posla, mogućnost autonomije, podrška menadžmenta i zdrava radna kultura.
• Na individualnom nivou: briga o snu, redovna fizička aktivnost, tehnike upravljanja stresom (npr. mindfulness, kognitivno-bihevioralne metode) i pravovremeno traženje stručne pomoći.

Znanstveni pregledi naglašavaju da su intervencije na nivou radnog okruženja često efikasnije od pukih individualnih strategija, jer je korijen problema u samoj prirodi posla i organizacije.

---

ZAKLJUČAK

Burnout nije prolazna nelagoda niti individualna slabost. Riječ je o znanstveno potvrđenom fenomenu koji proizlazi iz kroničnog stresa na poslu i može imati teške posljedice za zdravlje i kvalitetu života. Rano prepoznavanje simptoma i sistematsko djelovanje ključni su koraci u prevenciji ovog sve raširenijeg sindroma.

---

IZVORI

• Maslach C, Leiter MP. Understanding the burnout experience: recent research and its implications for psychiatry. World Psychiatry. 2016;15(2):103–111.
• Rotenstein LS, Torre M, Ramos MA, et al. Prevalence of Burnout Among Physicians: A Systematic Review. JAMA. 2018;320(11):1131–1150.
• World Health Organization (WHO). ICD-11 for Mortality and Morbidity Statistics. 2019.
• Salvagioni DAJ, Nesello Melanda F, Mesas AE, et al. Physical, psychological and occupational consequences of job burnout: A systematic review of prospective studies. PLoS One. 2017;12(10):e0185781.
• Wingenfeld K, Schulz M, Damkroeger A, et al. Elevated diurnal salivary cortisol in nurses is associated with burnout but not with depression. Psychoneuroendocrinology. 2018;87:39–46.

Objavio: usn krajina

MAGAZIN Zdravlje