SUDBONOSNI DANI OSLOBAĐANJA BIHAĆKOG OKRUGA: Prvi zvanični i službeni susret pripadnika 5. korpusa Armije R BiH s Hrvatskom vojskom dogodio se na ulazu u Rakovicu kod Slunja, 6. augusta 1995. u 7:47 sati

Prvi zvanični i službeni kontakt dogodio se na ulazu u Rakovicu, 6. augusta 1995. godine u 7:47 sati. Oficiri ARBiH i HV-a sastali su se u lokalnom motelu gdje je dogovorena zajednička akcija čišćenja Kordunskog Ljeskovca

Prvi dani augusta već odavno se obilježavaju kroz prisjećanje na herojski proboj obruča oko opkoljenog Bihaćkog okruga. Snage 5. korpusa Armije R BiH, MUP-a R BiH i HVO-a Regije Bihać su nakon 1200 dana isrcrpljujućih borbi, smogli snage i našli dodatnu motivaciju u pokrenutoj opsežnoj Vojno-policijsko operaciji “Oluja” Republike Hrvatske.

Komanda 5. korpusa je 4. augusta 1995. godine izdala naređenje svim komandantima brigada da poduzmu ofanzivne radnje protiv neprijatelja. Prvenstveni zadatak bio je udar na snage tzv. VRSK prema Hrvatskoj kako bi se ostvario spoj sa jedinicama HV-a. Pripadnici 501. i 502. brigade dobili su zadatak da izvrše ofanzivna djelovanja prema Izačiću, Željavi i Ličkom Petrovom Selu. Cilj je bio što brže izbijanje na liniju Plitvice – Korenica, razbijanje snaga VRSK i spajanje s hrvatskim snagama. Neprijateljska vojska nalazila se u potpunom rasulu jer je bila pod jakim udarom HV-a na čak 30 pravaca. To je omogućilo snagama 5. korpusa da na svom pravcu energično gone preostale elemente VRSK. Ipak, tokom ovih početnih borbi poginula su dva pripadnika 5. korpusa, dok ih je 12 ranjeno.

U opći napad prešlo se iza ponoći, 5. augusta 1995. godine. Jedinice 501. brigade su u prijepodnevnim satima oslobodile prostor Plješevice, a oko podneva i Golu Plješevicu. Na tom vrhu je odmah postavljena državna zastava RBiH, nakon čega su snage produžile dalje prema Korenici. Istovremeno, borci 502. brigade oslobodili su Abdića brdo, Jesen, Željavu i Čolepak. Svoj napredak nastavili su prema Ličkom Petrovom Selu, Prijeboju, Plitvicama, Vagancu, Drežniku i Rakovici.

Na trećem pravcu napada, snage 505. viteške bužimske brigade ovladale su Ćorkovačom te produžile napad prema Žirovcu. Jedini privremeni neuspjeh imala je 511. krupska brigada. Ona u prvom naletu, zbog žestokog otpora neprijatelja, nije uspjela izvršiti proboj. Međutim, nakon brzog regrupisanja, razbila je srpske snage na prostoru Glodina i Ivanjske.

Pogibija komandanta Izeta Nanića i neprijateljski protivudari

Istorijsku radost zbog deblokade i velikih vojnih uspjeha duboko je poremetila vijest o pogibiji komandanta 505. viteške brigade. Legendarni Izet Nanić poginuo je u 14:30 sati, 5. augusta 1995. godine, u rejonu Vijenac – Ćorkovača. Istovremeno, srpska strana je izvršila jedno od posljednjih granatiranja Bihaćkog okruga. U noći sa 4. na 5. august žestoko je tučen prostor od naselja Klokot pa sve do Čavnika iz pravca Ličkog Petrovog Sela. Vojska Republike Srpske (VRS) artiljerijski je djelovala po Grmeču te pokušala neuspješan pješadijski napad na pravcu Liskovac – Gornja Barska.

Ova granatiranja nisu pokolebala pripadnike 5. korpusa koji su odlučno nastavili oslobodilački poduhvat. Jedinice 505. brigade su na prostoru Kotorana i Šašava potpuno razbile snage 33. pješadijske brigade Dvor na Uni. Time je ostvaren dubok prodor preko državne granice. Suočene sa žestokim pritiskom, snage VRSK su čak pokušale pregovarati o miru sa komandantom 5. korpusa Atifom Dudakovićem, što je on energično odbio.

Istorijski susret na rijeci Korani

U nastavku operacije oslobođen je podzemni objekat Klek, kasarna i selo Željava, kao i Ličko Petrovo Selo sa Čelopekom. Zauzimanjem mosta na rijeci Korani, jedinice su izbile na važnu putnu komunikaciju Plitvice – Korenica. Ubrzo je oslobođen i prostor u rejonu Grabovca, Selišta Drežničkog i Frkašića. Legendarna 505. brigada nastavila je prodor prema Dvoru na Uni, ovladavši selom Borojevići i okolnim dominantnim kotama. Tokom ovih teških borbi, 5. korpus je imao 29 poginulih i 86 ranjenih boraca.

Zahvaljujući silovitom naletu bosanskih vojnika uz granicu, srpske snage na kordunskom i ličkom ratištu potpuno su slomljene. Do kraja 6. augusta izbilo se na liniju: Nebljusi – Poljana – Frkašić – Bijelo Polje – Korenica – Plitvička Jezera – Selište – Brajdići – Rakića brdo. Na tom mjestu ostvaren je direktan spoj sa snagama HV-a. Prvi zvanični i službeni kontakt dogodio se na ulazu u Rakovicu, 6. augusta 1995. godine u 7:47 sati. Oficiri ARBiH i HV-a sastali su se u lokalnom motelu gdje je dogovorena zajednička akcija čišćenja Kordunskog Ljeskovca. Tim potezom potpuno je ugroženo zaleđe srpske vojske na desnoj strani rijeke Korane. Nakon uspješne akcije uslijedio je i formalni susret pred kamerama. Na mostu na rijeci Korani u Tržačkim Raštelima u 12:00 sati, istorijsku ruku pobjede stisnuli su komandant 5. korpusa ARBiH Atif Dudaković i general-bojnik HV-a Marijan Mareković.

Munjeviti slom Abdićeve paradržave

Dok su pojedine snage čistile zapadne dijelove Bihaćkog okruga, 505. viteška brigada iz Bužima dobila je najvažniji politički i vojni zadatak: prodor prema Velikoj Kladuši i konačni slom samoproglašene, izdajničke tvorevine Zapadna Bosna pod vođstvom Fikreta Abdića. U munjevitom prvom naletu na dvorskom pravcu oslobođena su mjesta Borojevići, Ljubinje i Velika Dabrnja. Na prostoru Bosanske krajine oslobođeni su: Tržac, Šturlić, Seferagići, Liskovac, Čajići, Šturlićka Platnica, Škrgići i Metla. O silini i brzini ovog napada najbolje govori podatak da je zarobljeno 107 pripadnika VRSK te ogromna količina naoružanja.

Istovremeno, razbijeni dijelovi VRSK su preko bosanske teritorije pobjegli na stranu VRS-a, koja ih je odmah uključila u borbe kod Bihaća. Paradoksalno, ove bjegunac-snage pokrenule su žestok napad na pravcu Ripača i Hrgara. Zbog toga su određene jedinice 5. korpusa morale privremeno obustaviti ofanzivu i fokusirati se na odbranu Bihaća. Unatoč tome, 505. brigada nije zaustavljala svoj hod prema Velikoj Kladuši. Među pripadnicima Abdićeve Narodne odbrane zavladala je opća panika. Oni su još od novembra 1994. godine otvoreno sarađivali sa srpskom stranom i učestvovali u izgladnjivanju naroda u Bihaćkom okrugu, a sada su postali svjesni da im se bliži neizbježan kraj.

Konačno oslobođenje Velike Kladuše i završetak borbi

Nakon spajanja sa snagama HV-a kod Rakovice, dogovoreno je povlačenje 5. korpusa sa oslobođenih teritorija Hrvatske, izuzev zone duž Kordunskog Ljeskovca gdje se zajednički gonio neprijatelj. To je omogućilo jedinicama ARBiH da s leđa napadnu snage Narodne odbrane unutar teritorije BiH. Konačni udar na Abdićeve formacije počeo je 6. augusta sa teritorije obje države. Već sutradan, 7. augusta 1995. godine, pripadnici 510. oslobodilačke brigade probijaju linije odbrane na Pećigradu i brzim jurišem ulaze u Veliku Kladušu.

Uporedo s tim, borci 517. brigade čistili su preostale džepove otpora na prostoru Šturlića, Donje Vidoske i duž same granice. Snage Fikreta Abdića definitivno su poražene iza ponoći, 8. augusta, čime je Velika Kladuša trajno oslobođena. Ovom pobjedom zaplijenjeno je kompletno naoružanje Narodne odbrane. Većina Abdićevih vojnika pobjegla je u Hrvatsku, dok je manji dio zarobljen. Istog dana iz logora su pušteni svi zarobljeni pripadnici 5. korpusa.

Tokom 8. augusta još uvijek su vođene žestoke odbrambene borbe na pravcima Hrgara, Gorjevca i Ripača jer su razbijeni ostaci VRSK i dalje pristizali i napadali Bihać zajedno sa VRS-om. Oni su pružali ogorčen otpor na pravcu Žirovac – Dvor na Uni kako bi osigurali jedini most preko rijeke Une za povlačenje izbjegličkih kolona sa Banije i Korduna. Na zahtjev hrvatske strane, snage 5. korpusa su se zaustavile u bezbjednoj zoni van domašaja kolona u pokretu prema Bosanskom Novom, što je u potpunosti ispoštovano. Tog posljednjeg dana operacije, 5. korpus je imao jednog poginulog i 14 ranjenih boraca, dok je bihaćki HVO imao dva poginula i četiri ranjena pripadnika. Istog dana znatno je oslabio i pritisak VRS-a na Bihać, čime je uspješno okončano učešće 5. korpusa u ovoj istorijskoj operaciji.

Na kraju, ovdje nema ništa subjektivno, čak ni pristrano. Iznesene su gole činjenice i fakti potkrijepljni dokazima i još uvijek živućim ljudima s obje strane. Slobodu Bihaćkog okruga platili smo visokom cijenom. Ni jedna okolna država ni paradržava nije podnijela toliku žrtvu. Iz redova 5. korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine za slobodu je poginulo 3.248 boraca, dok je 5,546 teže i lakeše ranjeno. Slobodu smo izvojevali upravo mi, svojom hrabrošću, ali i našom, bosanskohercegovačkom domišljatošću. Jedna od inteligentinije odrađenih operacija je “Tigar-Sloboda '94”. To je operacija koja se mora, treba, ali se i izučava na vojim akademijama. Samo su jedinice Armije Republike Bosne i Hercegovine bile pod totalnim okruženjem i totalnim embargom na uvoz oružja. Ni jedna vojska nije bila u tako nezavidnoj situaciji osim Armije Republike Bosne i Hercegovine.

Naše je da čuvamo istinu. Da smo surovo, bez razloga i povoda brutalno napadnuti jer su nas htjeli uništiti. Opstali smo. Kao što ćemo i opstati jer smo Bosanci i Hercegovci.